Dostupni linkovi

logo-print

Privatizacija u Crnoj Gori nije poštena ni transparentna


O sindikalnom pokretu u Crnoj Gori, privatizaciji i socijalnom statusu građana ove države razgovarali smo sa Srđom Kekovićem, koordinatorom sindikalne frakcije koja želi radikalne reforme unutar crnogorske radničke asocijacije. Keković, uz ostalo, upozorava kako je dosadašnja privatizacija u Crnoj Gori donijela kapital bez porijekla i pojednice koji ne znaju šta je to industrijska demokratija i ne znaju šta je to socijalni dio.


RSE:
Gospodine Kekoviću, minimalni troškovi života četvoročlane radničke porodice u Crnoj Gori su, prema podacima Saveza sindikata, u aprilu iznosili 620 eura, što je skoro dvostruko više od prosječne zarade koja je izračunata u istom mjesecu. Šta Vam govore ovi podaci?

KEKOVIĆ: Ti podaci govore da su naši zaposleni i njihove porodice sišli ispod praga nekog minimuma životne egzistencije. Svakodnevno sam u prilici da sretnem ljude koji žive od nekakve zarade 150 - 200 eura, pri čemu nemaju riješeno stambeno pitanje i na svaku stranu bilježe raznorazne rashode jer država svoje dažbine povećava po više osnova. Ljudi su primorani da rade dodatne poslove jer od takvih primanja ne mogu da prođu i da obezbijede egzistenciju za sebe i svoju porodicu što ih dovodi u situaciju da rade svakodnevno, da rade vikendom, tu mislim na raznorazne dodatne poslove, počev od posla na selu ili nekog šverca, tako da ljudi imaju jedan mukotrpan i težak život koji zaista nije dostojan čovjeka, a to je nešto što proklamuju ti koji danas žive u Evropi ili koji žele da budu dio te Evrope.

RSE: U Crnoj Gori je golim okom vidljivo da su u toku procesi koji su više nego prijeteći za budući status, a moglo bi se reći i golu egzistenciju srednje klase. Primjera radi: i sada teško rješavanje stambenih problema, zbog divljanja cijena nekretnina uskoro će postati apsolutno nerješivo.

KEKOVIĆ: Mi u Koordinacionom odboru upravo na tim nekim osnovama smo započeli svoju priču jer želimo da srednji sloj vratimo na svoje mjesto, da mu vratimo onaj minimum prava i standarda koji svuda u Evropi i svijetu uživa, a ta priča oko stambenih problema je tabu tema za sve u ovoj državi. Ponegdje se ponešto rješava ali ukoliko se ne otvore neki konkretni programi za rješavanje stambenih pitanja zaposlenih mi ćemo vjerovatno tu činjenicu imati kao jednu od bitnih činjenica za rast socijalnih tenzija. Koordinacioni odbor će u svom programu posebnu pažnju posvetiti tome i tražićemo konkretna rješenja, ali govorim na globalnoj sceni, kako da se rješavaju stambena pitanja za ogroman broj zaposlenih koji tu priliku nemaju da odrade ili da to pitanje riješe kod svog poslodavca.

RSE: Nacrtom agende ekonomskog razvoja, koja je nedavno proslijeđena Vladi na razmatranje, između ostalog se sugeriše da pravo na zaposlenje ne treba regulisati Ustavom?

KEKOVIĆ: Mi ne smatramo tako. Ustav kao krunski akt u jednoj državi mora da da neki minimum garancije za svoje građane, a jedan od tih minimuma je pravo na zaposlenje jer od tog prava zavisi nekakva egzistencija i pojedinca, a i neke porodice koju on u životu želi da planira. Prema tome, sa tim se apsolutno ne slažem.

RSE: Agenda, predviđa i liberalizaciju sklapanja, ali i raskida ugovora o radnom angažmanu, što bi u prevodu trebalo da znači - lakše otpuštanje?

KEKOVIĆ: To je ideja ovih tvoraca Nacrta agende koji su nekog neoliberalnog opredjeljenja. To opredjeljenje podrazumijeva da vi idete iz jedne krajnosti u drugu krajnost. Fleksibilnost radnog mjesta na način kako oni to doživljavaju i kako to preciziraju agendom ili planiraju da preciziraju agendom, bolje rečeno, bila bi zaista pogubna za sve zaposlene. Ta fleksibinost radnog mjesta u evropskim razvijenijim zemljama podrazumijeva da iza takve fleksibilnosti stoji jedna socijalna država koja na određeni način rješava pitanje ljudi koji se nalaze na stand-by, odnosno na čekanju do novog zaposlenja. To u ovom trenutku kod nas ne postoji i definitivno da će oko toga sigurno biti velika borba jer sindikati ni po koju cijenu u ovom trenutku ne smiju da dozvole da se ta fleksibilnost utemelji kod nas na način kako to podrazumijevaju tvorci Nacrta agende.

RSE: Vi ste zajedno sa nekoliko Vaših kolega na čelu, uslovno rečeno, odmetnutog dijela nekada jedinstvenog sindikata. Prvobitno ste imali namjeru da reformišete postojeći Sindikat. Međutim, javljaju se procjene da bi bilo realnije, a možda i korisnije, da vaša grupacija postane zapravo potpuno novi Sindikat, pa da pod novim uslovima konkurencije, indirektno utičete i na sadašnji Savez samostalnih sindikata, što bi za radnike vjerovatno značilo novi kvalitet u zaštiti njihovih interesa?

KEKOVIĆ: Mi sebe ne smatramo odmetnutim dijelom Saveza Sindikata, već sebe doživljavamo kao većinski reformski dio Saveza Sindikata, a vrijeme koje predstoji i to veoma brzo će pokazati ko od nas ustvari ima pravo da baštini kontinuitet i nastavi pod tim imenom da egzistira. Međutim, želim da kažem da od posebnog značaja je to što Savez Sindikata Crne Gore u okviru svoga imena baštini određena prava, a to je participacije u raznoraznim tijelima i organima, odnosno institucijama sistema. Zamislite koliko je značajno ko vas predstavlja u Savjetu za privatizaciju, ko vas predstavlja u raznoraznim tenderskim komisijama koje donose ključne i sudbonosne odluke za zaposlene u ovim procesima privatizacije, ko vas predstavlja u upravnim odborima fondova gdje se kroji nekakva zdravstvena politika zapošljavanja i tako dalje. Ovdje govorimo o tim pravima, govorimo o pravima raspolaganja sredstava koja se nalaze u raznim fondovima: Stambenog fonda, Fonda solidarnosti, Fonda za prevenciju radne invalidnosti... Znači, izuzetno je važno ko će dalje nastaviti kontinuitet. Nadamo se da ćemo ubrzo pokazati da smo upravo mi ta većina i da ćemo steći to pravo da naše predstavnike delegiramo tamo za dobrobit svih zaposlenih i naših članova.

RSE: Održali ste Kongres nezavisno od Saveza Sindikata. U javnosti se stiče utisak da je splasnula početna energija. Da li ste u međuvremenu imali nekakvih konkretnih aktivnosti?

KEKOVIĆ: Možda se u javnosti stiče takav utisak, ali vjerujte mi da od mjeseca aprila, početka aprila, mada smo mi već u martu počeli nekakve pripremne dogovore vezano za zakazivanje i održavanje XIII vanrednog Kongresa, tim ljudi i bukvalno sindikalne organizacije i sindikalni aktivnisti koji podržavaju nijesu stali. Mi radimo danonoćno. Pred nama je ogroman posao što se tiče to organizacionog ustrojstva, a drugi posao se tiče nekakvih programskih aktivnosti i djelovanja u nekom narednom periodu. Do drugog dijela XIII vanrednog Kongresa, to bi bio kratkoročni program aktivnosti i dugoročno. Svjedoci ste da smo skoro imali Skupštinu sindikata Podgorice gdje smo izabrali novo rukovodstvo. 7. jula će biti Kongres metalaca, nakon toga slijede kongresi zdravstva i Skupština zaposlenih na željeznici gdje ćemo dokazati da smo i u ovim granama većina i to nam je dio dugoročnog plana. Znamo da naše članstvo očekuje benefite, ali naše članstvo mora da shvati da je period od početka aprila do danas veoma kratak i da smo izloženi ogromnim pritiscima sa svih strana kojim pokušavaju da na bilo koji način zaustave ovu našu sindikalnu ekspanziju.

RSE: Kada smo kod članstva da li uz sebe imate sve granske i opštinske sindikate koji su bili uz Koordinacioni odbor u trenutku kada ste se identifikovali kao snaga koja želi promjene i kako ste rekli povratak ugleda Sindikata. Jedno vrijeme kao da je bilo izvjesnih preispitivanja i predomišljanja.

KEKOVIĆ: Pa, jeste. Na samom početku ove naše priče bilježili smo taj nesvakidašnji pritisak koji i do dan danas nije prestao. Pokušava se od strane poslodavaca, autoritativnih pojedinaca, pa čak i nekih državnih institucija nastupiti prema nama kao da samo politički eksponenti, karijeristi, kao neki koji su dobili neke grdne pare. Posebno se pominje Grupa za promjene. To su sve notorne neistine. Od toga apsolutno, baš apsolutno nema ništa i na žalost onih koji sve te priče plasiraju i pokušava da nas destabilizuju i diskredituju kod zaposlenih pokazuje da prema ovim ljudima koji su od prvog trenutka prišli Koordinacionom odboru, a radi se o zaista velikom broju grana i to respektabilnih grana, autoritativnih grana i velikom broju članstva, govorimo o cifri koja se kreće između 24 i 25 hiljada, dešava se nekakva fluktacija, ali vjerujte da se radi o veoma malom broju u ovom trenutku članova, govorim možda o stotinak ili dvjesto, s tim što opet kažem mi imamo ogroman broj kontakata i veliko interesovanje i simpatije od strane članova koji se formalno još uvijek vode kao da podržavaju politiku bivšeg rukovodstva Saveza Sindikata Crne Gore, međutim i sam taj Kongres kojeg su oni odradili, redovan Kongres, pokazao je da je njegov cilj bio jedino da se sačuvaju mandati onih ljudi koji pet godina ništa nijesu radili, a vjerujte mi da im takođe nije lako jer ima raznoraznih nastupa, čak smo imali i situaciju da u su u nekoliko situacija su prijetili našim članovima sa radnim mjestom, da će ostati bez posla oni ili članovi njihovih porodica i da vam ne pričam dalje.

RSE: I Savez Sindikata je održao svoj Kongres. Da li smatrate da je predsjednik Vijeća Danilo Popović bio oštar kada je rekao: “Hoćemo državu bez šverca, kriminala i korupcije”, te da se obećanja vlasti o boljem životu građana samo prenose iz mandata u mandat.

KEKOVIĆ: U potpunosti podržavam i pozdravljam takvu poruku gospodina Popovića, međutim, želim da kažem da je takvih poruka u nekoliko navrata u različitim vremenskim periodima on takve izjave dao, ali da do sada ništa nije bilo konkretno kako da se sa te riječi pređe na djela u borbu protiv svih tih pašasti koje je on u toj svojoj izjavi naveo, govorim posebno o korupciji i kriminalu ili tom sitnom velikom švercu. Ovoj državi fali definitivno nešto što se zove odgovornost na svim pozicijama. Pitanje odgovornosti moramo da pokrenemo. To će biti jedna od takođe strateških tačaka i našem programskom djelovanju u narednom periodu jer kao što zna kompletna crnogorska javnost da od početka devedesetih godina kada je krenuo proces tranzicije, u okviru čega je ključni proces privatizacije, mi bukvalno nijesmo imali nijednu aferu koja je završila sa pokretanjem postupka odgovornosti sankcijama za te ljude koji su bili aferaši, znači direktni učesnici u tim aferama. Prosto je nemoguće da jedna država koja prolazi kroz te procese nema afera i nema lica koja su na bilo koji način odgovarali za to.

RSE: U međuvremenu je i Savez Sindikata podnio krivične prijave protiv dvanaest predstavnika Vaše sindikalne frakcije, među kojima ste i Vi, zbog zloupotrebe službenog položaja. Da li je u međuvremeno došlo do nekakvog razvoja događaja?

KEKOVIĆ: To su recidivi nekog bivšeg sistema ili sistema jednoumlja gdje pojedinci ili većina njih nijesui mali dovoljno demokratskog kapaciteta da određene stvari rasprave na tom demokratskom novou. Mi smo se pojavili i opšte je poznato sindikalnoj javnosti zašto je došlo do Koordinacionog odbora i zašto je došlo do organizovanja XIII vanrednog Kongresa. Da ne bih ponovo opterećivao ili trošio vrijeme vaših slušalaca parafraziraću dvije osnovne stvari. Prvo, za to što je to rukovodstvo pola godina bez znanja onih koji su im dali pravo na četvorogodišnji mandat sebi produžili mandate. To je jedna nestatutarna i nezakonita radnja. Tri puta su odlagali taj redovan Kongres. To je taj jedan od ključnih razloga što smo mi ušli u priču oko organizovanja vanrednog Kongresa i konačno naš cilj je bio i da se demokratizuje i centralizuje taj Savez, da se omogući sindikalnom članstvu nekakav benefit, jer zadnjih pet godina rukovođenja Savezom pokazalo je da smo mi u svim reformama i u svim oblastima gubili stečena prava, a da bukvalno ni jedno novo nijesmo dobili. Tu krivičnu prijavu, ali ne radi se o jednoj, mi smo čuli da su prema svima nama podnijete ponajmanje dvije krivične prijave, a neko ima i tri, doživljavamo kao jednu lakrdiju, mislimo da država ne treba da se miješa u sindikalne stvari i mislimo da mi ovo pitanje moramo da raspravimo između sebe, a to da li smo mi ukaljali ime Sindikata Crne Gore što smo se pojavili s našim programom i ovom snagom koju imamo iza sebe to će da odluči samo sindikalno članstvo svojim glasanjem, svojim pristupnicama i slično.

RSE: Nedavno je parlament razmatrao politiku Vlade u oblasti privatizacije. Kako su, po Vašoj procjeni, radnici prošli kroz ovaj proces koji se nalazi u svojoj završnoj fazi? Vjerovatno najkontroverzniji primjer privatizacije u Crnoj Gori je privatizacija podgorickog Kombinata aluminijuma, čiji je sindikat nedavno javno optužio menadžment ove kompanije da, izmedju ostalog, "šikanira" radnike?

KEKOVIĆ: Ta privatizacija je bukvalno ostala daleko od osnovnih proklamovanih principa na njenom početku, a to je da bude poštena, pravična i transparentna. Čak je i sam Savez Sindikata Crne Gore ’98. godine na Cetinju na Kongresu dao crni Grand prix toj privatizaciji, ali na žalost više se sa njom nije bavio. U ovom trenutku moram da kažem da je dosadašnja privatizacija nama donijela kapital bez pedigrea, kapital bez porijekla i pojednice koji jednostavno ne znaju šta je to industrijska demokratija i ne znaju šta je to socijalni dio. Najbolji primjer za sve to upravo jeste Kombinat aluminijuma gdje su građani i naše članstvo imali prilike da vide jednu situaciju da smo u toj fabrici imali privatne oružane snage u liku Security guard-a koje su bukvalno okupirale i Upravnu zgradu i kompletan prostor KAP-a gdje je bila uskraćena sloboda ne samo sindikalnom djelovanju nego bukvalno i kretanja zaposlenih u okviru svojih radnih mjesta i u okviru kruga. Takva privatizacija koja ujedno nema nijedan benefit, jer mi ne vidimo da se zaposlenima povećavaju plate, mi samo vidimo gubitak radnih mjesta jer ljudi ubrzano ostaju bez posla u tim privatizavanim kolektivima i kompanijama i pri tom ta privatizacija pojadincima koji ulaze u te kolektive ubrzo donese veliki profit ne odgovara sigurno građanima i ne odgovara našim članovima i mi ćemo ključnu pažnju posvetiti u narednom periodu preostaloj privatizaciji, a bavićemo se u onoj mjeri koliko to zakon i norme pozitivnog prava dozvoljavaju i privatizacijom koja se desila u prethodnom periodu.
  • 16x9 Image

    Esad Krcić

    Zahvaljujući ranom angažmanu u Radio Beogradu ostaje trajno vezan za radio, kao medij. Član crnogorskog dopisništva RSE je od 2001. Pisao je za CG Ekonomist, a realizovao je i niz radijskih i TV projekata.

XS
SM
MD
LG