Dostupni linkovi

logo-print

Skupo more za Hrvate?


Na prvi pogled oprečni podaci. Agencije govore o povećanim putovanjima, a sindikat o jedva tjedan dana skromnog mora, kojeg se, unatoč siromaštvu, većina Hrvata teško odriče, makar i po cijenu zaduženja:

«To je način života u Hrvatskoj. Ako nemate minus tri-četiri tisuće kuna, onda niste Hrvat. Zar nije tako?»

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever:

«Ljudi u ovoj zemlji imaju naviku odlaziti i na ljetovanje, pa i na zimovanje. I sad se pokazalo koliko nas je krenulo da smo doslovno kao pijevac u loncu i da možemo pjevati jednako kao i on jer nam je ostalo preskupo čak i sedam dana mora. Pokazuje se da se prosječna obitelj, s obzirom na prosječnu plaću, ako želi na more, a treba otići na more, i za sedam dana mora dodatno zadužiti.»

Sindikati su izračunali da će ove godine prosječnoj hrvatskoj obitelji za tjedan dana mora, i to na srednjem Jadranu, jer je sjeverni i južni preskup, trebati od sedamsto do tisuću i sto eura. Najjeftiniji su kampovi – oko šesto i pedeset eura za četveročlanu obitelj. A tjedan dana u hotelu, s polupansionom, minimalno tisuću eura. Stoga su se na naše pitanje – idete li na more, mnogi Zagrepčani samo kiselo nasmijali:

«Idemo, ako nas zet i kćer povedu.»

«Meni more ne odgovara. Ostat ću u Zagrebu. To je najjeftinije. Zamračim stan i meni super. Bolje nego vani.»

Prosječna plaća u Hrvatskoj iznosi nešto manje od sedamsto eura i pokriva jedva sedamdeset i pet posto životnih troškova. Najviše, čak četrdeset posto, troši se na hranu. Tako će na more duže od sedam dana uglavnom ići oni koji tamo imaju vikendice, prijatelje ili familiju:

«Idem u Dubrovnik. Radim dole, pa imam iznajmljen smještaj na godinu dana, tako da ću to iskoristiti. A inače ne bih išao. Odnosno, možda bih išao na more, ali do Zadra ili Crkvenice, možda na maksimalno sedam dana, ako bih uopće išao.»

«Može se ići ako odete u minus i onda cijelu godinu radite za to.»

«Idemo privatno, kod familije. Tako da ćemo trošiti jednako kao i u Zagrebu, za hranu. Možda koje piće više i koji sladoled više. A na ove daleke destinacije mislim da baš i ne idu ljudi koji žive od plaće.»

Sindikalni čelnik Krešimir Sever:

«Ta obala postaje sve manje pristupačna za naše građane. I doista je paradoksalno da je u nekim slučajevima povoljnije otići sedam dana u Anatoliju, uključujući zrakoplovnu kartu tamo i natrag, s polupansionom, nego što je otići na neko od bližih odredišta ovdje na Jadranu.»

Predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija Ivan Pukšar kaže da Hrvati, i kad putuju u inozemstvo, uglavnom putuju na kredit:

«Otprilike sedamdeset posto svih aranžmana se uplaćuje ili kreditnom karticom ili na obroke. Ti obroci mogu biti na tri mjeseca, na šest mjeseci, na godinu dana, čak i na dvije godine.»

Hrvati obožavaju svoje more, ali su ljuti na cijene:

«Dugo radim po Jadranu, tako da vam mogu reći da imam tisuću eura za sebe i za suprugu za godišnji odmor, ne bih nikad ljetovao u Hrvatskoj. Tko god ima novaca za normalno putovanje, ukoliko ne ide kod prijatelja ili rođaka na more, bolje mu je ići van, zato što su kod nas cijene abnormalne. Zašto bih plaćao kavu u Dubrovniku dvadeset i dvije kune, kad je mogu platiti dva eura bilo gdje. Jedna obična pica je dvanaest kuna, a meni treba takvih pet. Znači, za šezdeset kuna se mogu najesti bilo gdje, da sam u Italiji, da sam u Španjolskoj, da sam u Portugalu, bilo gdje. Znači, tko ima novce, može ići gdje god želi. U Hrvatskoj je najskuplje. »
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG