Dostupni linkovi

Godišnja nagrada RSE Albani Isufi


Bajram Krasnići skoro četiri godine živi u Čaglavici, većinski srpskom selu nedaleko od Prištine. Krasnići je od Srbina kupio 6 hektara zemlje i danas su Srbi njegove komšije i prijatelji.

”Nema dana a da ne odem kod nekog da popijem kafu ili rakiju. I oni dolaze kod mene, njihova zemlja je odmah iza moje. Nikada ništa loše im nisam rekao a ni oni meni”, kaže Krasnići, dok sedi u jednom luksuznom albanskom restoranu u Čaglavici.

Ovo selo je jedna od mnogih srpskih enklava centralnog Kosova sa većinskim srpskim stanovnistvom, a u kojima nema kosovskih institucija. Poslednjih godina Srbi su počeli da prodaju imanja Albancima. Tako su razlike u selu postale očigledne. Sa jedne strane u srpskom naselju se mogu videti ćirilični natpisi, vozila sa starim registarskim tablicama, dok s druge strane u albanskom delu se uzdižu velike zgrade, nove stambene kuće. S ubrzanom izgradnjom ovo selo polako postaje deo Prištine.

Sava Živić govori o životu u Čaglavici. ”Živi se, šta da kažem, normalno ali da kažem možda 70 odsto normalno. Prvo je pitanje sloboda i onda sve ostalo. Što se tiče slobode kretanja, ljudi se ustručavaju, tu su te neke pratnje, većina ljudi kreće se uz pratnju.”

Živić kupuje namirnice u jednoj prodavnici u kojoj se plaća u dinarima iako je na Kosovu zvanična moneta evro. Živić kaže da je u posleratnom periodu samo jednom bio u Prištini. Ali koliko strah utice na odluku Srba da ostanu na Kosovu?

Bajram Krasnići smatra da je suživot izmedju Srba i Albanaca moguć. ”Ja nemam nikakvih problema i ne samo ja. Ne poznajem nikog ko je imao problem sa Srbima. Vozio sam jednog komšiju do grada rekao sam mu izadji, uveri se. Govorio sam srpski sa njim na ulici. Otišli smo u jedan restoran naručivali piće na srpskom i on je bio iznenadjen”, kaze Krasnići.

Medjutim, Borivoje Denić, koga od Krasnićija deli samo jedna ulica, ne veruje u suživot.
”Kako se zaratilo ja ne znam kako izgleda Priština i koji je to život, to nije život”.

Zvaničnici Vlade Kosova kažu da sloboda kretanja nije više problem za kosovske Srbe. Zamenik ministra za povratak i zajednice Nazmi Fejza kaže da bez ikakvog problema i pratnje srpski radnici dolaze na posao u Ministarstvo u Prištini.

”U Ministarstvu za povratak i zajednice rade pripadnici svih zajednica, ima zaposlenih Srba iz svih krajeva Kosova, koji svakoga dana bez pratnje dolaze i vraćaju se kući”, kaže Fejza.

Od 2004. godine kosovski Srbi bojkotuju rad institucija Kosova, uprkos pozivima da se u njih vrate. Odbijanje je posebno naglašeno u periodu odredjivanja statusa. Inače u tom procesu stavove kosovskih Srba zastupa Pregovarački tim Beograda. Šef UNMIK-a Joakim Riker kaže da se neučešćem ništa ne dobija.

”Žalosno je što su kosovski Srbi, odbijajući da saradjuju sa Prišitnom ograničili ono što mogu da dobiju putem standarda. Moja poruka njima je da učestvuju u procesima kao što je ispunjenje standarda, zato što bi tada razultati bili mnogo bolji. Nije u redu da se izoluješ i da se onda žalis na tu izolaciju”, rekao je Riker.

Za razliku od srpskog stanovništva i političara, koji su skeptični kada je u pitanju zajednička budućnost na Kosovu, pojedini predstavnici srpske crkve veruju u medjuetničku toleranciju i suživot. Vladika Teodosije je iz Manastira Visoki Dečani kaže da je Manastir koristio svaku priliku da pokaže da je otvoren za sve ljdue, neovisno od toga koje su vere ili nacije.

Entoni Vels, bivši koordinator u Sektoru za razmatranje unutrašnje sigurnosti, ocenjuje da je teško izlečiti rane iz albansko-srpskog konflikta, ali i dodaje da je jedino pravo rešenje zajednička budućnost.

”Potrebno je vreme da se rane zaleče na pravi način, a naravno da će neke i zauvek ostati. Ali jedini način da Kosovo napreduje jeste da svi koji žive na ovoj teritoriji rade zajedno. Biće potrebno vreme, ali ako Kosovo želi da napreduje onda se to mora desiti”, istakao je Velsh.

Mnogi analitičari smatraju da su ekonomske mogućnosti jedan od načina koji bi doprineo integraciji Albanaca i Srba. U nedavnom izveštaju Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, UNDP, kaže se da bi 79 odsto anketirranih Srba zelelo da radi zajedno sa Albancima, dok bi to isto prihvatilo 43 odsto Albanaca.

”Pripadnici svih etničkih grupa, Albanci i Srbi, izjavili su da su nezaposlenost i siromaštvo najveći problemi a ne politička pitanja”, izjavio je Frode Mauring šef UNDP-ja na Kosovu.

Bajram Krasnići iz Čaglavice kaže da ne namerava da čeka rešavanje ekonomskih i političkih problema, već da će se truditi da doprinese medjuetničkoj toleranciji kroz prijateljstvo sa srpskim komšijama. Ipak, Borivoje Denić traži više vremena za stvaranje poverenja kako bi mogao da živi u toleranciji.



Albana Isufi
XS
SM
MD
LG