Sead FETAHAGIC, Nezavisne novine
To tumačim time što su neki od njih toliko indoktrinirani tom idejom o Bosni bez RS, jer ih svakodnevno tako bombarduju Haris Silajdžić i sarajevski mediji, da moje pitanje predstavlja grom iz vedra neba. Drugi su prihvatili moje pitanje jer nije upitno danas u Federaciji na njega odgovoriti.Nimalo ne mislim da je RS sretno rješenje, pogotovo što se tiče geografije i njenih granica, o čemu sam u ovom listu u više navrata pisao, ali to isticati kao egzistencionalno pitanje svakog Bosanca i Hercegovca svakako je nesuvislo. Pored pitanja o nezaposlenosti, o radnicima koji mjesecima ne primaju plate, o penzionerima, o mladima i obrazovanju, o stanju u poljoprivredi, o zdravstvu, neproduktivno je isticati pitanje državnog uređenja kao jedino postojeće. Držim da bi to trebalo rješavati u miru i bez strasti.
Ne znam šta je starije kokoš ili jaje, ko je prije počeo da sikće Haris Silajdžić ili Milorad Dodik, ali znam da čelni čovjek Stranke za BiH, čovjek s jednom vijugom u glavi, s jednom misli. Njegova ambicija je da bude prvi i glavni među Bošnjacima, pa da povede boj protiv svih koji nisu muslimani. Silajdžić ima kontakata sa Srbima i Hrvatima onoliko koliko mora kao političar, a inače je okrenut samo islamskom svijetu, ovdje i u inostranstvu. Ovaj svršeni učenik medrese, dakle hodžica, nije nevin ni u dolasku mudžahedina u BiH (vidi: Vlado Azinović "Al Kaida u Bosni i Hercegovini", Radio Slobodna Evropa, Sarajevo, Prag, 2007).
Ko je samo površno pratio govore i istupe Harisa Silajdžića potpuno mu je jasno da ovaj političar ne zna ništa drugo pričati nego kako je RS vještačka i genocidna tvorevina. Zna li on išta drugo? Uvjeren sam da su njegove spoznajne moći ograničene, on ne razumije nijedan problem društva osim važnosti vjerskog i nacionalnog integriteta Bošnjaka. Mnogi su mi pričali, koji su bili s njim u razgovoru, da je to ograničen čovjek, koji jedino dobro govori jezike, posebno engleski. I nije više pitanje koliko Silajdžić zagađuje međunacionalne odnose, nego koliko i same Bošnjake okreće u tom pravcu, a da se ne bave suštinskim društvenim napretkom.
Mada se Silajdžić dosta kreće po zapadnim zemljama, on nema u sebi ničeg demokratskog osim parolaštva. Previše obilazi arapske zemlje, pa je od nekih među njima pokupio ideju o jednom narodu, jednoj vjeri i jednom vođi. Uzmimo samo za primjer njegovu stranku, gdje se godinama nije održao kongres i gdje nema nikakve političke platforme, osim Silajdžićeve borbe za naciju i vjeru. Ostalim pitanjima ministri iz njegove stranke po vlastitom nahođenju određuju prioritete, a to je prvo lični dobitak.
Koliko je Silajdžić zagadio politički život u BiH i koliko će tek zagaditi kada mu dođe na red predsjednikovanje u Predsjedništvu BiH teško je iskazati. Već sada je očito koliko stagniramo, a budućnost će kazati koliko nas je ovaj čovjek koštao.
Nema boljeg primjera o Silajdžićevoj nekompetentnosti od odbacivanja takozvanih aprilskih ustavnih promjena. Osnovni razlog propadanja ustavnih amandmana je po Silajdžiću to što se time betonira entitetsko glasanje. I šta smo sad dobili? Ostalo je entitetsko glasanje kao i do sada. Ili on zaista ne zna misliti ili nekoga munta! Biće da je po srijedi njegova sujeta jer je za njega najznačajnije bilo da se odbiju amandmani, jer je tamo stajalo da se Predsjedništvo države bira u parlamentu, a po tome on je dobro znao da ne može proći. Može samo ako Bošnjake uvjeri u predizbornoj kampanji da su ugroženi, naročito od Srba.
S ovakvim čelnim čovjekom, s ovakvim nacionalistom, teško možemo napredovati u odnosu prema susjedima, a da se ne govori prema Evropi. Kod zadrtih nacionalista je zarobljen um, oni ne mogu ništa drugo da shvate nego sebe i svoju naciju. Kod takvih drugi ne postoje.
Naravno da i vladajuće strukture u Republici Srpskoj idu na ruku Harisu Silajdžiću jer djeluju ishitreno, strasno. Silajdžić udari forhendom, a oni bekendom. A kako se može dogovarati je primjer s Kozlukom i Fadilom Banjanovićem Bracikom i nešto zakašnjelo rješenje pravoslavne crkve u Fatinom privatnom dvorištu. Priznajem da tamo gdje su Silajdžićevi prsti teško je voditi razgovor.
