Dostupni linkovi

Raste protivljenje ulasku u NATO


U odnosu na istraživanja javnog mnijenja, objavljena tokom prošle i početkom ove godine, kada je procenat za i protiv ulaska Crne Gore u NATO bio praktično izjednačen, upravo objedinjeno saopštenje CEDEM-a j pokazalo da je za skoro 7% više onih koji su protiv ulaska Crne Gore u najveću svjetsku vojnu alijansu. Jedno od objašnjenja ovakvog stanja u ovom momentu, prema riječima Sava Kentere, sekretara Atlantskog vijeća u Crnoj Gori, organizacije koja se zalaže za priključenje Crne Gore NATO-u, leži u činjenici da je počela rasprava i jedna vrsta kampanje u Crnoj Gori pritiv ulaska u NATO. Cilj svih rasprava mora da bude da građani budu kvalitetno informisani o prednostima ulaska u NATO jer sada dominira priča o negativnim aspektima, kaže Kentera:

„Moguće je da je jedan od razloga i kampanja samog Liberalnog saveza, odnosno Liberalne partije, koju je povela protiv ulaska Crne Gore u NATO, a sa druge strane nema apsolutno nikoga ko bi poveo i ko je poveo ustvari neku kampanju vrlo otvoreno za ulazak Crne Gore u NATO. Neki potezi opet od strane same Vlade, potpisivanje Sporazuma SOFA člana 98 moguće je da je i to isto tako uticalo na pad što apsolutno nije trebalo.“

U Ministarstvu odbrane smatraju da je sa bezbijednosnog aspekta najbolje rješenje za Crnu Goru ulazak u NATO savez, iako, prema riječima pomoćnika ministra Ljubiše Perovića, to nije idealno rješenje:

„Ja mislim da ulazak u NATO nije idealno rješenje, ali mislim da je jedino najbolje moguće rješenje i da mi prosto tu nemamo izbora. Ako želimo mir i stabilnost, ako želimo da projektujemo našu budućnost na duži period moramo nešto da uradimo i po cijenu žrtvovanja nekog dijala suvereniteta što je danas u svijetu jedna praksa da se dio suvereniteta ulaže u zajednički kolektivni interes“.

Još je rano govoriti o postojanju trenda u Crnoj Gori i protivljenju ulaska u NATO, smatra Borislav Banović, poslanik Socijaldemokratske partije, obrazlažući da su protivnici ulaska u NATO prvi krenuli u kampanju:

„Čini mi se da je upravo to njihovo prisustvo u samoj javnosti, dominantno prisustvo u samoj javnosti, vjerovatno opredijelilo jedan broj građana da oni upravo automatski dožive ovu priču o integracijama u NATO slanjem njihovih sinova i pogibije. Naravno da to nije tačno.“

Dileme su slične i u regionu, navodi profesor Miroslav Hadžić iz Centra za civilno vojne odnose iz Beograda, koji je rekao da ono što takođe stvara konfuziju u javnosti predstavlja odsustvo jasne i precizne strategije Evropske unije i NATO-a prema regionu:

„S jedne strane se stimuliše regionalni pristup, ’ajte vi prvo u regionu se međusobno sredite, dogovorite, uredite, pa ćete onda svi zajedno, istovremeno se podstiče i individualni ulazak i onda tu imate da sve zemlje Zapadnog Balkana na rečima su za bezbednosnu saradnju, za regionalnu međusobnu saradnju, a istovremeno sve merkaju da li mogu da nađu neki put popreko ko će prvi ili pre stići u Brisel, da li sada u NATO štab ili u sedište Evropske unije, tako da i ono što se modelski čini kao rešenje, jer ceo će Zapadni Balkan sutra ući u Evropsku uniju, odnosno u NATO, pa će onda granice prestati da važe, nisam siguran da je to moguće. Ne znam dovoljno šta to znači“.

Funkcioner Pokreta za promjene Koča Pavlović kaže da podaci posljednjeg istraživanja javnog mnjenja ilustrativno govore o pograšnoj komunikacijskoj strategiji Vlade prema građanima i potpuno pogrešnoj kampanji za ulazak u NATO:

„Stalno se žele izvući iz institucija i učiniti nesporni, neupitnim to da Crna Gora treba da bude u NATO-u. Stalno se želi marginalizovati jedan značajan dio, ne samo političke scene, nego uopšte cijela crnogorska javnost. Mislim da je to ono što je od početka prisutno u ovoj kampanjji koju rade ovi koji promovišu, provenstveno Ministarstvo odbrane i to se pokazuje kao najgori dio te strategije upravo usmjeren protiv cilja te kampanje“.
XS
SM
MD
LG