Izvještaj „Freedom House“, organizacije za ljudska prava i demokratiju, u kojem se Crna Gora navodi kao država u kojoj opadaju demokratski standardi, po ocjeni naših sagovornika samo potvrđuju i precizno detektuju ono što crnogorska javnost već zna. Institucije sistema nefunkcionišu, nema volje, osim deklarativne, za suzbijanje korupcije i kriminala, javni servis i dalje je pod jakom političkom kontrolom. Istraživač kršenja ljudskih prava iz Centra za građansko obrazovanje Aleksandar Zeković kaže da je izvještaj realan:
„Institucije sistema nijesu značajnije razvile svoje kapacitete niti su, ono što je možda još značajnije, pokazale spremnost dovoljnu za privrženost vladavini prava. Naprotiv, do izražaja svakodnevno dolaze paralelni centri moći koji ne rijetko se kvalifikuju kao veoma bliski i organizovanom kriminalu i mafiji u Crnoj Gori“.
I izvršni direktor Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Vanja Ćalović istog je mišljenja:
„Nema političke volje da se borimo protiv korupcije i neke druge teme još uvijek dominiraju umjesto priče o zaista pravim i ozbiljnim problemima sa kojima se suočavaju građani Crne Gore, mi i dalje pričamo o visokoj politici. Mislim da je više nego očigledno da sa jedne strane apsolutno nijesmo uspjeli u tome da izgradimo institucije, stalno se priča o nekim treninzima, obuka, naši državni službenici odlaze, kod nas dolaze da nas obučavaju, ali evo na jednom kokretnom primjeru, gospođa Vesna Medenica, Vrhovni državni tužilac, u toku cijele prošle godine više je bila po treninzima po inostranstvu nego što je bila u Crnoj Gori. Međutim, ti treninzi apsolutno nijesu doveli do toga da imamo bilo kakav konkretan rezultat u radu Tužilaštva.Tako da ja zaista na mogu, a da ne konstatujem, da apsolutno nema političke volje da se zaista nešto konkretno učini“.
Komentar na činjenicu da se u izvještaju „Freedom House“, kao i drugih sličnih organizacija odsustvo volje za suzbijanje korupcije navodi kao jedan od ključnih problema crnogorskog društva nijesmo mogli dobiti iz Uprave za antikorupcijsku inicijativu. „Freedom House“ kritikovao je i situaciju u Javnom servisu. U izvještaju se navodi da su zabrinuti zbog politikog uticaja na Radio Televizuju Crne Gore, te transformacijom državne televizije u javni servis koji je, kako se navodi i dalje pod političkom kontrolom Savjeta i Upravnog odbora, čiji su članovi postavljeni na izmanipulisanim izborima. Predsjednik Savjeta Radio Televizije Crne Gore Branislav Ćalić ne slaže se sa ovakvim konstatacijama, kaže da nijesu pod političkim uticajem i da oni dobijaju pohvale na račun iskoraka koji su, kako kaže, napravili u proteklom teškom periodu:
„Savjet i Menadžment su u periodu od četiri godine ostali dosljedni utvrđenim programskim principima i profesionalnim standardima po kojima je uređivanje medija isključivo u nadležnosti profesionalnih uređivačkih timova. Sigurno da ima nezadovoljnika i da je to nasljeđe iz nekog iz prošlih vremena koji bi htjeli, ne samo kao pojedinci, nego i u nekom kolektivitetu prečicom da ostvaruju svoje interese direktno preko Savjeta ili preko uređivačkih timova. Mislim da su to uticaji i mišljenja koja su iskazana preko pojedinaca i manjih grupacija koji žele da Televizija, ne da odgovori kvalitetnim programom, nego da im da odgovor na ono što oni hoće da riješe“.
Na drugoj strani, Ranko Vujović, koordinator Udruženja nezavisnih elektronskih medija, član Novinarskog samoregulatornog tijela, koji je radio na medijskim zakonima, dijeli mišljenje „Freedom House“'a jer, kako kaže, transformacija Televizije Crne Gore u javni servis nije dala očekivane rezultate:
„Poslije četiri, pet godina implementacije ovog Zakona o javnom servisu pokazalo se da je vlast uspjela da instalira svoje ljude u Savjet državne Televizije i da kršeći Zakon o javnom servisu u parlamentu utiče na izbor članova Savjeta“.
„Institucije sistema nijesu značajnije razvile svoje kapacitete niti su, ono što je možda još značajnije, pokazale spremnost dovoljnu za privrženost vladavini prava. Naprotiv, do izražaja svakodnevno dolaze paralelni centri moći koji ne rijetko se kvalifikuju kao veoma bliski i organizovanom kriminalu i mafiji u Crnoj Gori“.
I izvršni direktor Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Vanja Ćalović istog je mišljenja:
„Nema političke volje da se borimo protiv korupcije i neke druge teme još uvijek dominiraju umjesto priče o zaista pravim i ozbiljnim problemima sa kojima se suočavaju građani Crne Gore, mi i dalje pričamo o visokoj politici. Mislim da je više nego očigledno da sa jedne strane apsolutno nijesmo uspjeli u tome da izgradimo institucije, stalno se priča o nekim treninzima, obuka, naši državni službenici odlaze, kod nas dolaze da nas obučavaju, ali evo na jednom kokretnom primjeru, gospođa Vesna Medenica, Vrhovni državni tužilac, u toku cijele prošle godine više je bila po treninzima po inostranstvu nego što je bila u Crnoj Gori. Međutim, ti treninzi apsolutno nijesu doveli do toga da imamo bilo kakav konkretan rezultat u radu Tužilaštva.Tako da ja zaista na mogu, a da ne konstatujem, da apsolutno nema političke volje da se zaista nešto konkretno učini“.
Komentar na činjenicu da se u izvještaju „Freedom House“, kao i drugih sličnih organizacija odsustvo volje za suzbijanje korupcije navodi kao jedan od ključnih problema crnogorskog društva nijesmo mogli dobiti iz Uprave za antikorupcijsku inicijativu. „Freedom House“ kritikovao je i situaciju u Javnom servisu. U izvještaju se navodi da su zabrinuti zbog politikog uticaja na Radio Televizuju Crne Gore, te transformacijom državne televizije u javni servis koji je, kako se navodi i dalje pod političkom kontrolom Savjeta i Upravnog odbora, čiji su članovi postavljeni na izmanipulisanim izborima. Predsjednik Savjeta Radio Televizije Crne Gore Branislav Ćalić ne slaže se sa ovakvim konstatacijama, kaže da nijesu pod političkim uticajem i da oni dobijaju pohvale na račun iskoraka koji su, kako kaže, napravili u proteklom teškom periodu:
„Savjet i Menadžment su u periodu od četiri godine ostali dosljedni utvrđenim programskim principima i profesionalnim standardima po kojima je uređivanje medija isključivo u nadležnosti profesionalnih uređivačkih timova. Sigurno da ima nezadovoljnika i da je to nasljeđe iz nekog iz prošlih vremena koji bi htjeli, ne samo kao pojedinci, nego i u nekom kolektivitetu prečicom da ostvaruju svoje interese direktno preko Savjeta ili preko uređivačkih timova. Mislim da su to uticaji i mišljenja koja su iskazana preko pojedinaca i manjih grupacija koji žele da Televizija, ne da odgovori kvalitetnim programom, nego da im da odgovor na ono što oni hoće da riješe“.
Na drugoj strani, Ranko Vujović, koordinator Udruženja nezavisnih elektronskih medija, član Novinarskog samoregulatornog tijela, koji je radio na medijskim zakonima, dijeli mišljenje „Freedom House“'a jer, kako kaže, transformacija Televizije Crne Gore u javni servis nije dala očekivane rezultate:
„Poslije četiri, pet godina implementacije ovog Zakona o javnom servisu pokazalo se da je vlast uspjela da instalira svoje ljude u Savjet državne Televizije i da kršeći Zakon o javnom servisu u parlamentu utiče na izbor članova Savjeta“.
