Dostupni linkovi

logo-print

Postkosovska budućnost Srbije


Zašto je Kosovo postalo tema sporenja na relaciji Washingtona i Moskve, hoće li Kosovo biti povod daljnjoj eskalaciji tenzija izmedju SAD i Rusije, te zašto je najbolje rješenje da se status Kosova odredi novom Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN. To su neka od pitanja o kojima govori Sabine Freizer, nova direktorica programa za Evropu Međunarodne krizne grupe u Bruxellesu.


RFE:
Izjava predsjednika Busha u Tirani i Sofija o tome da Kosovo treba postati nezavisno izazvala je niz rekacija u regiji. Priština je slavila nezavisnost, Beograd je u panici, BiH je zabrinuta za svoju budućnost, a u Hrvatskoj se smatra da je proces raspada nekadašnje Jugoslavije završen i da počinje vrijeme stabilnosti. Kako Vi gledate na cijelu situaciju?

FREIZER : Mislim da izjava predsjednika Busha u Albaniji i Bugarskoj o Kosovu nije osobito iznenađujuća. Njegova administracija je u dužem vremenskom razdoblju stavljala do znanja da želi pokrenuti taj proces s mrtve točke i da na kraju tog procesa želi vidjeti definiran status Kosova. Mislim da je cilj američke administracije da se u Vijeću sigurnosti UN-a usvoji rezolucija o Kosovu i samo ukoliko to ne bude moguće, Sjedinjene države su spremne priznati Kosovo u slučaju jednostranog proglašenja neovisnosti .

RFE: Kako je moguće da jedan , relativno mali teritorij na jugu Evrope - jedanaest tisuća kvadratnih kilometara – postane toliko važan da, pored ostalog, vraća odnose izmedju Moskve i Washingtona na razinu sličnu onoj iz već zaboravljenog doba hladnog rata?

FREIZER: Mislim da je pogoršanje odnosa izmedju Rusije i SAD- a, i u manjoj mjeri- pogoršanje odnosa izmedju Rusije i EU, vezano uz mnogo faktora, ne samo za Kosovo, ali kao što ste rekli, interesantno je da se na dnevnom redu G8 summita našlo Kosovo. Mislim da se i Rusija i SAD nadaju da je moguć kompromis i da se može doći do rezolucije koja bi bila prihvatljiva Vijeću Sigurnosti UN-a. Obje strane imaju snažna i potpuno oprečna stajališta. Rusija je jasno rekla da će podržati samo onu rezoluciju koja je prihvatljiva Srbiji, s druge strane SAD kažu da će prihvatiti Ahtisaarijev plan.

RFE: Da li je Rusija spremna ići do kraja u svojoj potpori Srbiji?

FREIZER: Odgovor na to pitanje vrijedi milijun dolara. Da li je Rusija spremna ići do posljednjeg koraka i iskoristiti svoje pravo na veto u Vijeću sigurnosti UN-a, pogotovo ako većina drugih stalnih članica Vijeća glasa za rezoluciju i ako to uradi većina onih koji nisu stalne članice – to je pitanje. Rusija bi se našla u situaciji da zauzme poziciju mimo svih drugih. Medjutim, još uvijek imamo snažnu indiciju da bi Rusija ipak mogla upotrijebiti veto.

RFE: Postoji mišljenje da je Kosovo tek sredstvo za daljnje tenzije izmedju SAD i Rusije, te da bi posljedice mogle biti ozbiljnije nego se sada to čini?

FREIZER: Od 1999 medjunarodna zajednica ima vodeću ulogu na Kosovu. Što imam u vidu? Prije svega ulogu koju ima NATO, preko KFOR-a, zatim UN administraciju i EU prisustvo preko OESS-a. Rusija nije bila pristuna u tom procesu kojeg zovemo ‘izgradnja mira’. Rusija tek sada izražava svoj interes da bude involvirana. Nadam se da Kosovo neće biti instrument daljnjeg zaoštravanja odnosa Moskve i Washingtona, ali je očigledno izvor tenzija medju njima.


RFE: Srbija za sada odbija ideju - Kosovo u zamjenu za eventualno brže približavanje EU. Kojim motivima se rukovodi vlada u Beogradu, plaši li se mogućeg gubitka vlasti u slučaju da se obavi jedna takva vrsta "trgovine". Da li je moguće jedno takvo shvaćanja promijeniti?

FRESER: Ne vjerujem da se plaše mogućeg gubitka vlasti i da je to glavni razlog zbog kojeg srbijanski političari inzistiraju na jednoj tvrdoj politici prema Kosovu. Ipak postoji razlika izmedju predsjednika Tadića i premijera Koštunice. Premijer pripada tvrdoj nacionalističkoj struji i u slučaju da bi morao birati izmedju Evrope i Kosova, on bi sigurno izabrao Kosovo. Tadić nastoji biti oprezniji u svojim stavovima, naglašavajući da Srbija želi i Evropu i Kosovo. No, ni jedan od ovih poltičara nije u mogućnosti javno reći da je Evropska unija zapravo alternativa . No, i ovdje u Bruxellesu se rade greške . Pojedine institucije vjeruju da je način na koji bi se ograničio strah i ogorčenje u Srbiji, pružiti Beogradu bolju evropsku integracijsku perspektivu. Osobno mislim da je priča sasvim drugačija. Veći dio srpske javnosti smatra da Kosovo pripada Srbiji. Dakle, ono što treba učiniti je bolje objasniti srpskom narodu da dolazi vrijeme "post kosovske situacije" i da je vrijeme da Srbija počne gledati u budućnost, prema članstvu u Evropskoj Uniji , boljoj ekonomskoj situaciji, vladavini zakona, umjesto što se stalno vraća u prošlost.

RFE: Ipak, činjenica je da uza sve što ste rekli, gradjani vjeruju Radikalima, čiji zastupnici imaju trećinu parlamenta , i koji ne misle da je Kosovo stvar prošlosti u Srbiji.

FREIZER: Ne misle to sami radikali, ima i onih u DSS-u koji takodjer djele takvo mišljenje. U našem posljednjem Izvještaju smo upozorili da je srbijanska vlada ipak nacionalistička, da je veliki dio javnosti nacionalistički rapoložen i pogrešno je misliti da će razgovori o stabilizaciji i pridruživanju automatski promijeniti situaciju i da će Srbija biti spremnija odreći se Kosova. Dođe li do Rezolucije Vijeća sigurnosti, dođe li do proglašenja nezavisnosti i potom priznavanja te nezavisnosti , u Srbiji će doći do vrlo snažne reakcije, kako od radikala, tako i od drugih elemenata.

RFE: Da li je moguće nasilje, ili čak novi rat?

FERIZER: Nadam se da u ovom trenutku rat nije izvjestan, jer ako se donese Rezolucije Vijeća sigurnosti UN, uvjerena sam da će se ubuduće sve odvijati mirno. No, ukoliko ne bude rezolucije, a Priština unilateralno objavi nezavisnost, moguće je da odgovor sa srpske strane bude prilično jak, moguća je čak i podjela Kosova, a to bi moglo rezultirati nasiljem i nesigurnosti. Zato je važna rezolucija, bit će definirano kako će se Kosovo dalje razvijati i nadasve kako će prava Srba koji žive na Kosovu biti zaštićena.

RFE: I pri kraju ovoga razgovora. Imam osjećaj da je Zapad, baveći se u posljednje vrijeme Kosovom, potpuno zanemario Bosnu i Hercegovinu, a prilike su u toj zemlji daleko od onoga što bi se reklo da je dobro....

FREISER: Rekla bih da SAD, EU, pa čak i Rusija ne pridaju pozornost zbivanjima u Bosni i Hercegovini, i čak mi se čini da Zapad zaboravlja na Bosnu. Situacija u toj zemlji trenutačno je vrlo teška. Mnoge reforme koje su trebale biti provedene su izostale, poput ustavnih reformi, reformi policije, pa čak je i reforma obrazovnog sustava zastala. Ne zaboravimo ozbiljan sukob izmedju Dodika i Silajdžića, dakle, stanje je prilično ozbiljno. Mislim da je nužno da medjunarodna zajednica još jednom razmotri prilike u BH i da se ponovno zabavi Bosnom. Uskoro novi visoki predstavnik stiže u Bosni, preuzet će dužnost u Sarajevu, i nadajmo se da će on imati neke nove ideje kako stvari pomkanuti sa sadašnjeg zastoja. Mislimo i da bi Evropka Unija trebala osigurati financiranje projekata koji bi osigurali investicijei osigurali otvaranje novih radnih mjesta. Sredstva koja ze izdvajanu iz fondova u Bruxellesa sve su manja posljednjih godina, a problemi i dalje ostaju, manje više slični.
  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana.

XS
SM
MD
LG