Berislav Filić, mještanin sela Lovas, koje je posljednjih dana ponovno u žiži hrvatske javnosti nakon hapšenja 12 osoba u Srbiji optuženih za ratni zločin u tom hrvatskom mjestu, vjerojatno nikada ne bi doživio zadovoljenje pravde da nije uspostavljenja regionalna suradnja državnih tužiteljstava Hrvatske i Srbije. Naime, kao plod te zajedničke suradnje na progonu ratnih zločinaca, došlo je do uhićenja osoba koje se smatraju odgovornima za smrt 70 mještana Lovasa i teškog fizičkog maltretiranja Hrvata u tom mjestu. Berislav Filić bio je jedan od njih:
„Počeli su me tući. Jedan me je udario po genitalijama, a drugi me je udarao nekom šipkom, pendrekom ili bejzbol palicom. Jedan od njih je rekao da me ne smiju tući po licu, da niko ne vidi ozljede, već po donjem dijelu tijela koji se ne vidi. Kada sam došao u progonstvo u Zagreb i kada sam se skinuo za rendgen jer sam imao izlomljena rebra, tek tada sam vidio da mi je cijelo tijelo plavo od batina.“
Nekadašnja novinarka beogradske Politike, Snežana Berić, koja je 1991. živjela u Osijeku, bila je, zajedno sa članovima svoje obitelji, izložena nezakonitom privođenju i fizičkom maltretiranju. Ona je svoj iskaz o tome dala pred Tužiteljstvom za ratne zločine Republike Srbije, koje, zajedno s hrvatskim Državnim odvjetništvom, surađuje na rješavanju ratnih zločina u Osijeku. Snežena Berić pojavit će se kao svjedokinja na suđenju, koje će protiv Branimira Glavaša, uskoro početi u Zagrebu. Ona je bila jedna od nezakonito privedenih i maltretiranih u nekadašnjim prostorijama Glavaševog ratnog ureda:
„Strpali su me u auto i krenuli smo prema kukuruzima van Osijeka. Onda je dotrčao neki gardista kojeg znam iz grada, ali mu ne znam ime, tada je možda imao nekih 40 godina, markantan, crne, lepo oblikovane brade, malo prosede. Rekao im je da treba da idemo kod Glavaša jer sam njegov počasni gost.“
Glasnogovornica Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Marina Mihordin, kaže kako je suradnja između dvaju državnih tužiteljstava vrlo intenzivna, te da se zahvaljujući toj suradnji brže i uspješnije rješavaju progoni odgovornih za ratne zločine:
„Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i Tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije, vrlo kvalitetno surađuju temeljom Sporazuma o suradnji protiv počinitelja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, koji je potpisan u listopadu 2006. godine. Ono što je trenutno aktualno povodom zločina u Lovasu i samo-postupka koji se vodi u Republici Srbiji, možemo istaknuti da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske na tom predmetu surađivalo sa Tužiteljstvom, a trenutno su i dalje u tijeku intenzivni kontakti i intenzivna suradnja.“
Suradnja tužiteljstava Hrvatske i Srbije na progonu ratnih zločinaca vrlo je važna, budući da jedna zemlja drugoj ne može izručiti svoje građane. No, sporazumom koji je postignut, dogovoreno je da zajednički rade na otkrivanju zločina, razmjeni informacija i ustupanju dokaza, te da svaka zemlja sudi svojim građanima osumnjičenim za ratni zločin.
„Počeli su me tući. Jedan me je udario po genitalijama, a drugi me je udarao nekom šipkom, pendrekom ili bejzbol palicom. Jedan od njih je rekao da me ne smiju tući po licu, da niko ne vidi ozljede, već po donjem dijelu tijela koji se ne vidi. Kada sam došao u progonstvo u Zagreb i kada sam se skinuo za rendgen jer sam imao izlomljena rebra, tek tada sam vidio da mi je cijelo tijelo plavo od batina.“
Nekadašnja novinarka beogradske Politike, Snežana Berić, koja je 1991. živjela u Osijeku, bila je, zajedno sa članovima svoje obitelji, izložena nezakonitom privođenju i fizičkom maltretiranju. Ona je svoj iskaz o tome dala pred Tužiteljstvom za ratne zločine Republike Srbije, koje, zajedno s hrvatskim Državnim odvjetništvom, surađuje na rješavanju ratnih zločina u Osijeku. Snežena Berić pojavit će se kao svjedokinja na suđenju, koje će protiv Branimira Glavaša, uskoro početi u Zagrebu. Ona je bila jedna od nezakonito privedenih i maltretiranih u nekadašnjim prostorijama Glavaševog ratnog ureda:
„Strpali su me u auto i krenuli smo prema kukuruzima van Osijeka. Onda je dotrčao neki gardista kojeg znam iz grada, ali mu ne znam ime, tada je možda imao nekih 40 godina, markantan, crne, lepo oblikovane brade, malo prosede. Rekao im je da treba da idemo kod Glavaša jer sam njegov počasni gost.“
Glasnogovornica Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Marina Mihordin, kaže kako je suradnja između dvaju državnih tužiteljstava vrlo intenzivna, te da se zahvaljujući toj suradnji brže i uspješnije rješavaju progoni odgovornih za ratne zločine:
„Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i Tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije, vrlo kvalitetno surađuju temeljom Sporazuma o suradnji protiv počinitelja ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, koji je potpisan u listopadu 2006. godine. Ono što je trenutno aktualno povodom zločina u Lovasu i samo-postupka koji se vodi u Republici Srbiji, možemo istaknuti da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske na tom predmetu surađivalo sa Tužiteljstvom, a trenutno su i dalje u tijeku intenzivni kontakti i intenzivna suradnja.“
Suradnja tužiteljstava Hrvatske i Srbije na progonu ratnih zločinaca vrlo je važna, budući da jedna zemlja drugoj ne može izručiti svoje građane. No, sporazumom koji je postignut, dogovoreno je da zajednički rade na otkrivanju zločina, razmjeni informacija i ustupanju dokaza, te da svaka zemlja sudi svojim građanima osumnjičenim za ratni zločin.
