Dostupni linkovi

logo-print

Web Cafee: Kako se u Rusiju vratio imperijalizam


Policija u Petersburgu je danas konfiskovala 120.000 primjeraka oprobenih novina. Razlog - novina sadrži "ekstremističke stavove”.
Bez obzira da li se radilo o unutarnjoj ili spoljnoj politici, Kremlj šalje jasnu poruku – ako nas želite izazivati – to radite na sopstveni rizik. Agresivnost u sprovođenju politike je već odavno lako dokaziva na unutarnjem planu, a u posljednih tri i pol mjeseca i lako dokaziva na vanjsko-političkom planu. U politici često nije važno ko je prvi počeo, ali je teške riječi prvi izgovorio Putin na sigurnosnoj konferenciji u Minhenu prije tri i pol mjeseca i od tada se redovno nastavlja. Jučer, naprimjer, u Grčkoj, ruski predsjednik šalje još nekoliko agresivnih riječi na račun Washingtona. "Neki učesnici u međunarodnim odnosima imaju sada želju da svima nameću svoju volju po bilo kojim pitanjima bez obzira na zajedničke usvojene norme međunarodnih odnosa. Mi vjerujemo da je to vrlo opasno. Oni mijenjaju ili nastoje da zamijene međunarodna pravila sa takozvanom političkom efikasnošću. Šta je politička efikasnost i ko to definira? Mi vjerujemo to nije ništa drugo osim diktata i imperijalizma", rekao je Putin.
Tako se imperijalizam vratio u rusku retoriku nakon dvadesetak godina.
Takodjer u petak, ministar vanjskih poslova Rusije, Lavrov, prijeti na sastanku ministara u Postdamu da će, ako UN prihvate rezoluciju o Kosovu, Abhazija i Osetija (dijelovi Gruzije) imati sve razloge da proglase neovisnost. Ono što Lavrov nije rekao jeste da je upravo Rusija ta koja spriječava Gruziju da preuzme kontrolu nad svojim teritorijem. U razmjeni riječi se jučer uključila i Condoliza Rice, državni sekretar Sjedinjenih Američkih Država, na istom sastanku u Postdamu: "Gdje se javljaju razlike izmedju nas i Rusije, mi ćemo se konsultirati, mi ćemo vrlo ozbiljno uzeti u obzir njihove poglede i mi ćemo izraziti naše poglede vrlo iskreno. S tim u vezi, meni je teško da razumijem najnoviju rusku diplomaciju i žao mi je što Rusija odbija da prihvati partnerstvo u odbrambenom raketnom štitu koje smo mi ponudili." Ona je odnose sa Rusijom definirala kao “suradnju i konkurenciju, prijateljstvo i neslaganje."
Putin, opet u Grčkoj, poručuje: ako ste htjeli utrku u naoružanju – imaćete je: "Naši su se partneri povukli iz dogovora o anti-raketnim sistemima (odnosi se na SAD – napomena N.P.) i mi smo ih odmah upozorili da ćemo morati odgovoriti u želji da odrzimo strategijsku ravnotežu u svijetu......I naš odgovor će biti asimetričan. Jučer smo testirali novu balističku strategijsku raketu sa nekoliko neovisnih bojevih glava i također smo testirali novu navođenu raketu. Mi ćemo nastaviti da usavršavamo naše kapacitete."
Jutros sam u NEW YORK TIMES-u vidio neobično oštru kritku američke administracije o ponašanju Moskve. Washington, ipak, nastavlja da šalje oštre tonove putem svojih niže rangiranih predstavnika, ostavljajući prostor glavnim igračima da postignu dogovor. Tako je kasno sinoć David Kramer, zamjenik pomoćnika američke državne tajnice za evropske i euroazijske poslove, opisao politiku Kremlja kao politiku koja je arogantna prema susjedima, a u isto vrijeme silom utišava političke protivnike i ograničava ljudska prava u Rusiji. "Nećemo nikome pomoći, pa ni ruskom narodu ni njenoj vladi ukoliko se uzdržavamo da javno govorimo kad god je to potrebno", kaže Kramer. On je također poručio da nedavne akcije vlasti u Rusiji “odražavaju negativne trendove u razvoju demokracije i ljudskih prava u Rusiji" i dodaje da su "onemogućavanje oporbe, spriječavanje prava protestiranja, sužavanje prostora civilnom društvu i pad slobode medija ozbiljni koraci unazad u Rusiji."
Ovako oštra kritika je odobrena od strane Bijele kuće, dakle ima dodatnu težinu, i po svoj će prilici donijeti tenzije uoči razgovora između Busha i Putina početkom sedmog mjeseca u Mejnu, u Sjedinjenim Američkim Državama.
Kad se ove izjave uporede, jasno je da je retorika Washingtona neuporedivo diplomatskija nego retorika Moskve. Gdje je uzrok ruske agresivnosti? Putin kompletno kontrolira situaciju kod kuće, nema oporbe, nema slobodnih medija, protestni skupovi se zabranjuju, njegova je popularnost visoka, ekonomija ide sasvim dobro, cijene nafte i gasa su još uvijek visoke, Rusija gotovo potpuno kontrolira dotok energije u Evropu i postala je veliki energetski igrač na svjetskoj sceni. Bush je s druge strane suočen sa demokratskim Kongresom, mediji su puni negativnih analiza o njegovoj spoljnoj politici, skupovi protiv rata su sve češći, njegova je popularnost na niskim granama. Oba predsjednika uskoro odlaze sa svojih dužnosti. Bush sasvim sigurno, a za Putina još nije sasvim jasno. Agresivnost teško može biti mudar saveznik. Niti prema manjim državama i manje važnim političkim igračima (primjeri agresivnosti prema Gruziji, Bjelorusiji, Ukrajini, Estoniji, Poljskoj), niti prema onim državama koji su snažne i jake (Sjedinjene Države naprimjer).
Marshall Goldman, ekspert za Rusiju sa Harvarda kaže za Radio Slobodna Evropa da Rusija šalje jednostavnu poruku: "Pogledajte, mi smo bili supersila, pa smo onda oslabili, ali smo smo se kao supersila vratili. Trenutno nismo vojna supersila ali jesmo ekonomska supersila – prema tome, nemojte se igrati sa nama!"
"To je situacija u kojoj mala grupa ljudi ne samo da vodi zemlju nego ima zemlju u vlasništvu i oni traže sukob sa vanjskim svijetom da bi opravdali limitiranje sloboda kod kuće!" – kaže David Satter, dopisnik New York Timesa u intervjuu za naš radio.
Steven Pifer, savjetnik Centra za strategijska istraživanja u Vašingtonu i bivši ambasador SAD u Ukrajini kaže da je rusku elitu na vlasti u stvari – strah narandžaste ili ruzičaste revolucije koje su se dogodile u Ukrajini i Gruziji. "Radi se o zabrinutosti koja otprilike glasi – ako ne budemo dovoljno oprezni to se može i nama dogoditi."
Jedan me moj kolega podsjetio na jednu rečenicu izgovorenu još davne 1930-e godine od strane poznatog ruskog pisca, Jevgenija Zamjatina. On je tada rekao: "Ruska literatura ima samo jednu budućnost: svoju prošlost!"
Sve mi se čini da se to lako može primjeniti i na današnju Rusiju, a ne samo na njenu nekadašnju literaturu.

Email me Nenad Pejic
  • 16x9 Image

    Nenad Pejić

    Od rujna mjeseca 1993. je zaposlen na Radiju Slobodna Evropa. Osnivač je redakcije na južnoslavenskim jezicima, koja je sadržavala programe na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku, kao i regionalni program. Godine 2002. kao prvi neamerikanac imenovan je za zamjenika direktora Radija Slobodna Evropa, 2013. na mjesto glavnog i odgovornog urednika RFE/RL a u februaru 2014. i za kopredsjednika kompanije.

XS
SM
MD
LG