Dostupni linkovi

logo-print

Zajednički univerzitet na jugoistoku Evrope?


Dženana KARABEGOVIC, Zoran GLAVONJIC, Biljana JOVICEVIC, Enis ZEBIC

Bosna i Hercegovina ima osam univerziteta, a u posljednjih desetak godina saradnja među njima gotovo da ne postoji. Prema posljednjim istraživanjima, saradnja bosanskohercegovačkih univerziteta veća je sa zemljama u okruženju, prvenstveno sa Srbijom i Hrvatskom, nego unutar BiH. Profesor banjalučkog univerziteta Miodrag Živanović:

“Prije koju godinu je u Sarajevu organizovan jedan veliki skup sa predstavnicima studenata iz 25 zemalja. Mene su tada zamolili da na tu konferenciju u Sarajevo dovedem desetak studenata sa Univerziteta u Banjoj Luci. Ja sam se opredijelio, s obzirom na važnost skupa, uglavnom za apsolvente, dakle riječ je o mladim ljudima koji imaju možda 22, 23, 24 godine. I šta se dogodilo? Niko od tih 10 mladih ljudi koje sam ja doveo tada u Sarajevo nije bio u životu u Sarajevu – i obratno, njihove koleginice i kolege sa sarajevskog univerziteta nisu bili nikada u životu u Banjoj Luci. Evo ta slika, možemo je nazvati morbidnom, možemo je nazvati kako god hoćemo, pokazuje zapravo gdje se mi nalazimo.”

Zbog ovakvih i sličnih primjera, incijativa visokog predstavnika u BiH Kristijana Švarc - Šilinga da univerziteti BiH, Hrvatske, Crne Gore trebaju udružiti svoje intelektualne, profesionalne i finansijske resurse, za profesora Živanovića je, kako kaže, više nego prihvatljiva:

“Mislim da ćemo, ako prihvatamo ovu ideju gospodina Švarc – Šilinga, imati onda mogućnost da se ta saradnja realizira na dva nivoa, prvo univerziteti međusobno ili bilateralno ili trilateralno, kako je predviđeno ovim najnovijim aktom, onda i na nivou onoga što se naziva prostor ex Jugoslavije. Mislim da je to posebno bitno koliko za obrazovanje, ali još važnija ova ideja, po meni barem, je bitna zbog toga što će se tada otvoriti širi prostor da i naučnoistraživačka funkcija bude doista jedna od bitnih funkcija univerziteta.”

Živanovićevo mišljenje o osnivanju univerziteta u čijem radu bi participirale četiri bivše jugoslovenske republike nailazi i na odobravanje drugih univerzitetskih profesora. Profesor mostarskog sveučilišta Slavo Kukić o tome kaže:

“Htjeli mi priznati ili ne, taj prostor naprosto je jedan kulturološki i civilizacijski krug bez obzira na sve ono što se događalo u prethodnih petanestak godina. Tu nema niti jezičnih, niti komunikacijskih barijera. Tu je isti mentalni sklop ljudi. Osim toga, ista je i zajednička je tradicija. U tom smislu takva ideja može pospješiti taj sistem integriranja, koji jeste dio bolonjskog procesa, na ovom prostoru jugoistočne Evrope, s jedne strane. A s druge strane, takva ideja može biti u funkciji savlađivanja svih tih frustracija koje su se nakupile posljednjih 15 godina. Iz te perspektive, dakle uvažavajući svu potrebu integriranja na razini BiH, ja pozdravljam takvu inicijativu.”

Profesor sarajevskog Univerziteta Mirko Pejanović smatra da je Šilingov prijedlog dobar u kontekstu međudržavne saradnje u svim oblastima na prostoru zapadnog Balkana, gdje se govori istim jezikom i gdje postoji zajedničko kulturno naslijeđe:

“Ja mislim da većina fakulteta u ovim zemljama ima neke vidove saradnje sa fakultetima u drugim sredinama. Evo konkretno, Fakultet političkih nauka na kome ja radim ima ugovor o saradnji sa fakultetom političkih nauka u Beogradu, sa Fakultetom političkih nauka u Ljubljani, u Zagrebu, računamo da ćemo imati i u Podgorici i u Skoplju – ta saradnja će se proširivati. Drugo je pitanje da li će ona dobiti i ove konkretne institucionalne oblike kroz zajednička sredstva, zajednička istraživanja, zajedničke studijske boravke mladih kolega, docenata, asistenata u međusobnoj razmjeni ili boravci u inostranstvu. To je sad nešto što bi moglo uslijediti nakon saradnje. U svakom slučaju podražavam ideju, podržavam zagovaranje saradnje i njeno podizanje na neku vrstu institucionalnog nivoa.”

Rektor tuzlanskog Univerziteta Džemo Tufekčić:

“Ideja visokog predstavnika o univerzitetu u BiH, Hrvatskoj i Srbiji mogla bi dati rezultate u tome pogledu da ne dupliramo kapacitete nego da odredimo specifičnosti naspram privrede BiH, Srbije i Hrvatske i da se materijalno, kadrovski i laboratorijski tako kvalitetno opremimo da mobilnost studenata bude toliko interesantna za sve profesore, studente i univerzitete iz evropske akademske zajednice, ukoliko naravno želimo da budemo dio evropskog akademskog prostora, ima svoju podlogu.”

Naši sagovornici smatraju da Bosna i Hercegovina sa Srbijom i Hrvatskom djeluje po principu spojenih posuda i da treba učiniti sve da se na tom prostoru gradi jedna logika slična nordijskom modelu, a prema kojoj bi se relatizovale granice, te poboljšao protok ljudi i roba. Najvažnije od svega, kako kažu, je da se međe koje su uspostavljene sticajem historijskih okolnosti savladavaju na jedan evropski, civilizovan način, uvažavajući posebnosti svake od navedenih zemalja.

U Srbiji zadovoljni saradnjom

Saradnja fakulteta Beogradskog univeziteta sa fakultetima u bivšoj Jugoslaviji poslednjih godina sve je bolja. Mladi iz regiona sve češće se odlučuju za studiranje u Beogradu, ovdašnji profesori predaju u komšiluku, a u velikom broju slučajeva priznaju se i diplome iz susednih zemalja.

Profesori beogradskih fakulteta veoma su zadovoljni regionalnom akademskom saradnjom, koja je poslednjih godina u uzlaznoj putanji. Milan Podunavac, dekan beogradskog Fakulteta političkih nauka, rekao je za naš program da su stvorene institucionalne pretpostavke za regionalnu saradnju i naveo da je potpisan Memorandum o saradnji svih fakulteta političkih nauka iz zemalja bivše Jugoslavije, kao i da je uz podršku nemačke Fondacije Hajnrih Bel formiran program Alternativna akademska agenda o saradnji mreže tih fakulteta na temama kao što su suočavanje sa prošlošću i evropska perspektiva regiona:

"Moram da kažem da taj program veoma dobro funkcionira, da su uspostavljeni sjajni kontakti između mlađe generacije nastavnika u čitavom regionu i da se u ovom trenutku već razmišlja kako sledeće godine nadgraditi taj program, da u njemu budu aktivniji i studenti i da ta komunikacija bude mnogo intenzivnija."

Podunavac kaže i da političke nauke u Beogradu studiraju mladi iz celog regiona:

"Postupak uzajamne nostrifikacije diploma ide bez bilo kakvih problema. Uzajamna saradnja fakulteta oko odbrana doktorskih radova sve češće pretpostavlja da profesori iz Beograda, Zagreba, Sarajeva budu u komisijama za doktorske radove. Ono na šta nas je na neki način uputila Bolonjska deklaracija je da je počeo i postupak da profesori koji imaju kao uslov da jedan semestar provedu na nekom od nedomicilnih univerziteta, sada se pokazuje da je to sjajna istraživačka šansa balkanskog prostora."

Saradnja Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu (FDU) sa fakultetima u zemljama bivše Jugoslavije takođe je u usponu. Profesorka FDU Milena Dragičević Šešić kaže da studenti i profesori najčešće odlaze put Banjaluke, Cetinja, Sarajeva, Mostara, Skoplja – i obrnuto:

"Dolaze nam i studenti iz Osijeka, osnovana je nova grupa za glumu, što ustvari nije čudno jer najveći broj fakulteta dramskih umetnosti u regionu vode profesori koji su alumni naših fakulteta. U vreme kada kod njih nije bilo odgovarajućih škola oni su diplomirali u Beogradu a zatim odlazili u Zagreb, Skopje, osnivali određene odseke. Mislim da nije iznenađujuće da ta saradnja postoji."

Sa studentima Jasminom Šogolj, Zagrepčankom, i Matijažom Komanom iz Ljubljane koji studiraju glumu u Beogradu razgovarao je Radovan Borović:

"Pokušavala sam nekoliko puta da upišem u Zagrebu, onda mi je moj prijatelj, isto iz Hrvatske, koji je već godinu dana ranije upisao istu tu Akademiju, preporučio. Tako sam došla, probala i uspjela da se upišem."

RSE: Da li imate problema koji nisu studentske prirode?

"Ne, ne. Nisam ništa u vezi toga primetila, ništa posebno."

"Ja sam odlučio da studiram u Beogradu zbog različitog pristupa glumi. Ja sam u klasi Predraga Ejdusa, što mi vrlo mnogo znači. Voleo bih da radim i u Srbiji i u Sloveniji, videću gde budu šanse."

Iva Šulović sa Malog Lošinja već je četiri godine na beogradskoj Akademiji lepih umetnosti:

"Vrlo smješno. Prve godine bi me na otoku pitali - kako mi je preko. Iduće godine već je bilo - kako je u Begešu, a od prošle godine pitaju - kako je u Beogradu? Malo su se opustili."

"Ne očekujem nekih posebnih problema oko nostrifikacije ali očekujem velike probleme što se tiče zaposlenja. Jednostavno ne znam kako će biti prihvaćena ta beogradska diploma, možda bolje da ostanem ovde."

Na kraju, iako još ima stvari koje treba doterati, profesori Milena Dragičević Šešic i Milan Podunavac slažu se da je akademska saradnja u regionu u usponu:

"Naravno, ona bi mogla biti mnogo bolja. Ono čega ima malo je da nemate uspostavljene jednosemestralne razmene, da student, na primer, treće godine dođe da provede jedan semestar. Dakle, tek ulazimo u bolonjski sistem u kojem će to priznavanje kredita biti moguće."

"Akademska saradnja se vidi u čitavom prostoru kao deo jednog šireg projekta u kome, ne samo nove države nego i akademska zajednica se ne samo prilagođavaju nego postaju sastavni deo akademskog i političkog prostora Evrope."

Studenti iz regiona u Crnoj Gori kao domicilni

U Podgorici se još ne zna pod kojim će se uslovima svršeni srednjoškolci zainteresovani za studiranje u Beogradu moći upisati na fakultete u Srbiji. Na drugoj strani, svi studenti iz regiona u Crnoj Gori se tretiraju kao domicilni, a u toj državi predaje i veliki broj profesora sa univerziteta u okruženju. Potpisivanjem bilateralnih sporazuma sve veći broj crnogorskih studenata dobija priliku da studira u Skoplju, Sarajevu, Zagrebu ili Ljubljani.

I pored brojnih pokušaja, u crnogorskom Ministarstvu prosvjete i nauke nijesmo uspjeli saznati pod kojim će uslovima svršeni srednjoškolci iz Crne Gore zainteresovni za studije na nekom od fakulteta u Srbiji moći da konkurišu. Od pomoćnice ministra Slobodanake Koprivice uspjeli smo da saznamo da Crna Gora sve studente iz okruženja tretrira kao domicilne:

“Mi ćemo i dalje studente iz okruženja tretirati kao domicilne samofinansirajuće, ukoliko ne idu po posebnom sporazumu pa onda vršimo razmjenu. Znači, oni nijesu stranci nego da kao i naši plaćaju samofinasiarnje na kvoti za samofinansirajuće studente.”

U Crnoj Gori ima priličan broj studenata iz okružnja. Janez Pirc završio je produkciju na Fakultetu dramskim umjetnosti na Cetinju. Na kraju je utisak petogodišnjeg boravka u Crnoj Gori sumirao ovako:

“Pet godina nisam imao nikakavih problema na nacionalanoj razini, čak naprotiv, ja sam ovdje na Cetinju stvarno fenomenalno primljen. Ja to ne mogu svojim riječima, evo sad na crnogorskom jeziku, da objasnim, ali cetinjani su me stvarno primili nevjerovatno, tako da odlazim iz Crne Gore sa predivnim osjećajima. Moram da vam kažem i na fakultetu, profesori, studenti sa kojima sam studirao, kolege, na početku su mi svi pružali sve što je trebalo.“

Što se tretmana crnogorskih studenata tiče, osim već pomenute Srbije, na univezitetima u drugim državama okruženja situacija je različita, kaže Koprivica. U Republici Srpskoj, ali i nekim drugim univerzitetima u Bosni i Hercegovini, studenti iz Crne Gore se tretiraju kao domicilni. Sa sarajevskim Univerzitetom je u toku sklapanje bilateralnog sporazuma, upravo je skopljen ugovor sa Makedonijom o razmjeni, a planirano je i sa drugim državama:

“Sa Slovenijom, recimo, imamo takođe bilateralnu razmjenu ili ako ima naših studenata koji tamo studiraju, onda nam se oni obrate i univerzitet im izlazi u susret. Sad su u postupku bilateralani sporazumi prema svim državama za koje je Crna Gora zainteresovana sa studiranje.“

Što se validnosti dipoma tiče, još uvjek je u opticaju takozvana nostrifikacija, pojašnjava Koprivica:

“Ali sad je u proceduri naš novi zakon o takozvanom priznavanju I vrednovanju obrazovanja, gdje izabacujemo taj pojam nostrifikacije. Tako da će to manje-više za tržište rada raditi jedan naš Centar.”

Posljednjih je godina u Crnoj Gori otvoreno niz novih fakulteta, što katedri u okviru državnog Univerziteta, što privatnih fakulteta, tako da su bili suočeni sa nedostakom profesorskog kadra, a što se uglavnom nadoknađuje gostovanjem profesora sa Univerziteta u okruženju, ističe pomoćnica ministra Slobodanka Koprivica:

“Recimo, naši profesori gostuju na Univerzitetu u Skadru i obrnuto, jer mi nemamo dovoljno predavača za jedan studijski program na albanskom jeziku, a naši profesori predaju tamo na engleskom jeziku za programe poput inžinjeringa.”

Iako su sa jedne strane studenti crnogorskog Unverziteta u prilici da slušaju predavanja eminentnih profesora poput Čedomira Čupića, Đura Šušnjica ili Radovana Vukadinovića, ta saradnja ima i drugu stranu medalje, kaže magistarka Milica Kadić Aković, savjetnik za odnose s javnošću u Ministarstvu prosvjete:

“Univerzitet Crne Gore je nastojao da smanji broj gostujućih profesora, prosto da bi forsirao stvaranje domaćeg kadra. Međutim, iako se tu nešto uradilo, efekti se još ne osjećaju. Jer, znate, treba nešto učiniti da se ovdje stvori kvalitetan domaći kadar.”

Hrvatska organizuje i zajedničke skupove

Hrvatska je u procesu pristupanja Evropskoj uniji zaključila pregovore o 26. poglavlju, koje se odnosi na obrazovanje, i time i nizom reformi ispunila uvjete za uključenje u evropski obrazovni sustav. Što se susjedstva tiče, Hrvatska ima ambiciju zauzeti jedno od vodećih mjesta u obrazovanju u jugoistočnoj Evropi, kaže za Radio Slobodna Evropa pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i športa za međunarodnu suradnju Radovan Fuchs:

„Naravn oda takav program i da takva želja impliciraju i suradnju sa susjedima, i u tom smislu ona i postoji. Između ostalog, u Hrvatskoj se nalazi i Agencija za obrazovno reformske inicijative za jugoistočnu Europu (ERI SEE), nastala na inicijativu Pakta o stabilnosti. Osnovni cilj je pomoć i harmonizacija obrazovnih procesa u jugoistočnoj Evropi u odnosu na trendove i standarde koji sada postoje u zemljama članicama Evropske unije.“

Hrvatska sveučilišta surađuju sa sveučilištima ne samo iz država nastalih raspadom socijalističke Jugoslavije, nego i sa onima iz Albanije, Mađarske, Bugarske i Rumunjske:

„Štoviše, nedavno je pokrenuta jedna inicijativa Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Novom Sadu za organizacijom jednog skupa koji bi raspravljao o temama kao što su kvaliteta visokoškolskih sustava u regiji, pomoć u dostizanju evropskih standarda i upravljanju sveučilištima. Ideja organiziranja tog skupa došla je na zajedničku inicijativu oba sveučilišta. Mjesto održavanja skupa je već određeno – održat će se u Međunarodnom središtu za postdiplomske studije u Dubrovniku, najvjerojatnije u 10. mjesecu ove godine.“

Sveučilišta iz Hrvatske izravno surađuju i sa sveučilištima u Beogradu, Mostaru, Sarajevu, Skopju i drugima. Postoji i razmjena studenata, gdje je Hrvatska više domaćin nego što hrvatski studenti idu na dulje boravke u treće zemlje, u prvom redu kroz CEPUS program, a organiziraju se i gostovanja profesora, odnosno predavača. Najnovija je inicijativa državnog sveučilišta u Bitoli, koje je zatražilo pomoć u prvom redu oko organizacije poslijediplomskih studija i sada se razgovara o organizaciji ljetnih tečajeva u Makedoniji, kaže doktor Fuchs:

„Dakle, suradnja postoji. Negdje je intenzivnija, negdje je manje intenzivna. To su sve procesi koji traju. Ali, definitivno, Hrvatska podržava suradnju i ono na čemu inzistira – sad govorim sa pozicije ministarstva i Agencije za kvalitetu visokog obrazovanja i znanosti – je harmonizacija procjene kvalitete izvođenja studija. Jer, tu još uvijek postoje raznorazni dosezi od strane novoosnovanih sveučilišta u regiji i postupka licenciranja, odnosno prava za izvođenje nekih od studija. „

Tijekom lipnja će se na tu temu u Zagrebu održati sastanak voditelja institucija koje su u svojim zemljama zadužene za akreditaciju visokoškolskih institucija, jer je primijećeno da u pojedinim zemljama postoje organizacioni i tehnički problemi. A to će biti i prigoda da Hrvatska iznese svoja iskustva:

„Mi smo inicijativu za takav jedan sastanak jasno izrazili na zadnjem sastanku u Vijeću Evrope, kada se diskutiralo o tome na koji način pomoći regiji u podizanju kvalitete visokoškolskog sustava. I evo sad upravo, kao što vidite, ispunjavamo tu svoju obavezu da će Hrvatska biti ta koja će organizirati jedan takav sastanak.“

Preduvjet za formalno priznavanje kvalifikacija jeste da je njihova diploma izdana od strane visokoškolske institucije koja je akreditirana, odnosno da je priznata kao dio visokoškolskog sustava države u kojoj se nalazi, kaže za naš radio Emita Blagdan, voditeljica Odjela za međunarodnu suradnju Agencije za znanost i visoko obrazovanje:

„To je, dakle, osnovni preduvjet koji mora biti zadovoljen i to je dovoljan razlog da kvalifikacija bude priznata. Jer, načelo Lisabonske konvencije je da su sve kvalifikacije priznate per se, ukoliko, naravno, ne postoje takozvane nepremostive razlike u ishodima znanja, učenja i kompetencija. Od 2004. godine, otkad radimo postupak priznavanja po novom zakonu, imamo skoro 4.000 zaprimljenih zahtjeva. Od toga je 50 posto zahtjeva za priznavanje kvalifikacija stečenih u području regije, akcent je na državama bivše Jugoslavije, i u 99,7 posto slučajeva se radi o pozitivnim rješenjima o priznavanju koje je izdala Agencije za znanost i visoko obrazovanje.“
XS
SM
MD
LG