Dostupni linkovi

logo-print

SOS mame i tetke


U svakoj kući živi po jedna SOS mama sa šestoro ili sedmoro djece. Oni se međusobno nazivaju braćom i sestrama, a ženu koja sa njima boravi 24 sata dnevno i ne odvaja se od njih, zovu mama. Zeina Duvnjak je SOS mama i trenutno brine o šestoro djece. Najmlađi Miloš ima dvije godine i došao je u njenu porodicu prije par mjeseci:

«Prošlog ljeta sam ih imala sedmero, na momenat sam ih imala osmero. Šest, sedam, tu negdje, pretežno sve mame imamo. Radim već dvije godine. Posao jeste zahtjevan, odgovoran, ali ima lijepih strana - koliko god je teško organizovati sve to vrijeme, i ovako i onako, bude situacija, ali ja nekada dan provedem s njima koji ne bi zamijenila s ničim drugim.»

Dječije selo prima djecu do 10 godina starosti. Izuzetak su djeca u krvnom srodstvu, kako bi se sačuvala porodica. U Zeininoj porodici su i Sanel i Sanela koji su biološki brat i sestra:

«Zovem se Sanela. Idem u peti razred Osnovne škole ’Fatima Gunić’. Bavim se keramikom i idem na glumu i na engleski u HGSC-u.»

»Zovem se Sanel. Idem u osnovnu školu. Četvrti sam razred i živim u Dječijem selu. Subotom radimo, pa nedjeljom učimo. Haris i Vedran uče gore, Sanela na stepenicama, a ja za stolom.»

Direktorica SOS Dječijeg sela Sarajevo Sada Čolić:

«Ja mogu da kažem da je naša SOS porodica imitacija ili socijalna porodica djece, što je jako važno. Važno je djetetu da kaže da ima svoju kuću, da bude ravnopravno s vršnjacima u školi ili da kaže:’Ja imam mamu, moja mama će doći na roditeljski sastanak’, iako, naravno, sva naša djeca znaju da im ovo nisu biološke majke, održavaju kontakte sa svojim biološkim srodnicima.»

Najstariji Adis u SOS selo došao je prije dvije godine. Ide u sedmi razred, trenira fudbal, a Zeinu zove mama kao što bi zvao svoju biološku majku:

«Zovem se Adis. Sedmi sam razred. Živim u SOS Dječijem selu. Idemo vani, družimo se zajedno, igramo se, pomažemo jedni drugima.»

SOS mame se biraju na posebnom konkursu i moraju zadovoljiti kriterije koje propisuje SOS Dječije selo. Direktorica Sela Sada Čolić:

«Opšti kriterij je da je mama slobodnog bračnog stanja, da je u godinama kada može imati svoju biološku djecu, znači od 28 do 40 godina, da ima završenu najmanje srednju stručnu spremu i da je opredijeljena i voljna da se brine o djeci bez roditeljskog staranja kao što bi se brinula njihova biološka majka.»

Zeina Duvnjak:

«Odlučila sam se da budem SOS mama prije svega zato što jako volim djecu. Možda to više djeluje kao fraza, ali je stvarno tako, jer ovdje ne može niko raditi samo radi posla, jer ovaj se posao ne može svesti samo na to. Ti znači ulažeš sve, radiš 24 sata, s njima si, boluješ svaku bolest - ali ja strašno volim djecu. Dugo sam i živjela sama, i vjerovatno je malo i ta moja samoća odlučila.»

U Zeininoj porodici žive i Vedran i Vesna, također biološki brat i sestra. Za vrijeme naše posjete Vesna je bila u školi, a Vedran se pohvalio da on mami najčešće pomaže oko kuhanja:

«Zovem se Vedran. Šesti sam razred i živim u SOS Dječijem selu. Znam napraviti makarone, sarmu, jaja, palačinke. Kuham za cijelu porodicu.»

U SOS porodicama smještena su djeca svih nacionalnosti. Jedni druge doživljavaju kao braću i sestre, a praznike slave zajednički. Dječje selo u Sarajevu u septembru 1998. godine izgradila je humanitarna organizacija SOS KINDERDORF. Selo u sarajevskom naselju Mojmilo čine nove i moderno uređene kuće. Njihovi stanari kažu da imaju sasvim pristojne uslove za život.
  • 16x9 Image

    Marija Arnautović

    U novinarstvu od 1998, a od 2004. novinar-reporter i urednik vijesti u sarajevskom birou RSE i urednica i voditeljica magazina TV Liberty.

XS
SM
MD
LG