Dostupni linkovi

logo-print

Deytonska snaha


...Jedinstveni kosovski tim i dalje ne uspijeva da se dogovori o budućim državnim simbolima. Ovdje se ljudi plaše, da ne dobiju neku zastavu kakva je ona u Bosni! Umjesto zastave sa ljiljanima pod kojom je medjunarodno priznata prije 15 godina, sada je to neka bezlična trokutasta zastava! Pamet u glavu Kosovari!

Nadira AVDIC VLLASI, novinar iz Prištine

Subota 19. maj 2007
Vodila sam dnevnik samo jednom u životu istrajno i svaki dan. I to 1999 godine, odnosno ona tri strašna kosovska mjeseca dok smo Azem i ja, svjedoci trke izmedju NATO aviona na nebu i srpskih snaga na zemlji, koje su žurile da etnički očiste Kosovo od Albanaca, čekali da vidimo kakva će biti naša i sudbina Kosova. E, taj moj dnevnik “Ostati na Kosovu” izložen je na štandu prvog kosovskog izdavača na bosanskom jeziku, nevladine organizacije UBKA, na Medjunarodnom Sajmu knjiga u Domu mladih u Prištini, koji je danas zatvoren. Ali najveću pozornost izazvala je jedna posebna knjiga! Prekrasni “Štit od zlata” Ferida Muhića ! On živi i radi u Skoplju i nakon 18 godina od objavljivanja i izdanja na desetak jezika, ova publikacija, kako reče prof. Alija Đogović u recenziji, predstavlja bosansku ‘knjiga nad knjigama’, koja je konačno ugleda svjetlo dana onako kako je u srcu i mislima autora zapisana. Na njegovom maternjem bosanskome jeziku. Ne zaslugom nekog izdavača iz Bosne, iako se radi o u svijetu cijenjenom filozofu i pjesniku, autoru preko 20 knjiga, već zahvaljujući malom Udruženju Bošnjaka sa Kosova.
Razmišljam, šta je sa onim stvaraocima koje je sudbina odvela iz jedne u drugu federalnu jedinicu unutar bivše nam zajedničke zemlje? Čiji su oni sad? Kome pripadaju ako nisu iz redova većinskog naroda novih država? Ko će im knjige objavljivati na njihovom maternjem jeziku? Inače, ovdje smo svi uvjereni da će naredni sajam knjiga biti u nezavisnoj državi Kosovo. Lijep je bio taj naš mali štand na ulazu u Sajam knjiga. Kao neka maskota koju je čuvao prekrasni Štit od zlata Ferida Muhića.

Nedjelja 20. maj 2007
Nedjelja provedena u Prizrenu, u redakciji lista Alem na bosanskome jeziku čiji je izdavač opet NGO UBKA. List smo pokrenuli marta 2001.
Amir, nas tehnički urednik pripremio naslovnu stranu još jedne knjige profesora Ferida Muhića. Kakve pjesme! Falco peregrinus! Sivi soko! Opet prvi put na bosanskome…Razmještam ilustracije. Valja sve pažljivo pregledati jer u prvoj knjizi Štit od zlata potkrale se greške.
Šalimo se u Redakciji, što volonterski radimo i vikendom. Kada Ferid Muhić dobije Nobelovu nagradu postaćemo značajna izdavačka kuća! Naplatiti honorare, a Bošnjaci Kosova će biti zaslužni što je prvi Bošnjak na svijetu dobio Nobelovu nagradu! Jer oni naši u Bosni ni habera. Uzgred tada bi se u Sarajevu možda sjetili da postojimo i mi izvan Bosne. Kad su već znali da nam uvedu vize, ali ne i da otvore BH kancelariju na Kosovu …
Azem ne pominje da dodjem u selo. Vidi koliko imam posla. Hvala mu! A i padala kiša. Ipak, on otišao. Vikendica zapaljena tokom rata sada je prava kuća. Azem tamo diše punim plućima. Danas je mojoj sestri Biseri bio rodjendan. Čule smo se. Rastužih se jer se rijetko vidjamo. Bisera u Trogiru, mladja sestra Amra u Beogradu, ja na Kosovu… rasute po raznim državama…Ovdje svaka cura zna da se ne treba udavati daleko od svojih.

Ponedjeljak 21. maj 2007
Nasi obiteljski pa i oni politički razgovori traju obično oko sat vremena već više od 30 godina, svakog jutra, izuzev kad je neko od nas na putu, uz zajedničku prvu kahvu. Azem jutros komentira, kako Putin pogrešno koristi primjer Latvije. On se može koristiti, ali u prilog nezavisnosti Kosova, po istom principu kako je to postala Latvija. Medjunarodno pravo je zapravo na strani Kosova, jer Srbija do Miloševićeve nasilne aneksije, odnosno okupacije, nije imala nikakve nadleznosti nad Kosovom. Za sve je bio isto nadležan savezni nivo! Taj Ustav od 1974 je bio osnov za priznanje Slovenije, Hrvatske, Bosne, Makedonije, Crne Gore….Podsjećamo se ponovo na vrijeme početkom devedesetih i Azemovih 14 mjeseci u zatvoru zbog sukoba sa Miloševićem, zbog odbrane statusa Kosova kao federalne jedinice. Te najvećih mirnih demonstracija koje su se ikada dogodile na Kosovu, štrajka rudara za odbranu tog Ustava iz 74! Čudno, najjači argument za nezavisno Kosovo skoro da se i ne koristi!
Cijeli dan bila sam na Televiziji. Stalno prenosimo nekoliko fraza i termina kad će Kosovo biti nezavisno i ko šta o tome kaže… Već je to sve postalo zaista dosadno.

Utorak 22. maj 2007
Pojavila se danas slabašna nada da će upravo Amerikanci popraviti dio onoga što su u Bosni pokvarili. Odlučili su ponuditi naziv "republika Srba, Bošnjaka i Hrvata! Hvala Bogu da se sjetiše! A drski i nadmeni Dodik svakog dana sve me više podsjeća svojim izjavama na Miloševića. Stalno se poziva na dogadjanje naroda! Srpskog naravno jer potrudili su se da drugih ne bude. Ne znam da li on imitira Miloševića jer misli da nema šanse da ga zadesi njegova sudbina, ali sigurno je da voli Bosnu koliko i Karadžić koji je stvorio tu nakazu. Valjda se toga sada i Ameri stide!
E nije vala samo srpska, već što bi Josip Pejaković rekao u monodrami, nije bolan samo vaša i naša je. Jašta! Živim na Kosovu a na Bosnu stalno mislim!
Bivši ministar vanjskih poslova Albanije Paskal Milo u Prištini primjećuje da pitanje Kosova ne bi trebalo da interesuje Rusiju. Vrlo simpatično. Šta će Rusima Kosovo kad su izgubili čak i Crnu Goru!

Srijeda, 23. maj 2007.
Naporan dan. Cijeli dan montaža emisije Mostovi. Sutra snimanje. Emituje se svakog petka poslije podne i traje pun sat. Program na bosanskome RTK uredjujem već skoro šest godina. Uz to svakog dana 15 minuta Vijesti na bosanskome jeziku. Ovoga puta Mostovi u cjelini posvećeni Bošnjacima u Albaniji. Gledam ih kao muzejske eksponate. Kakvi smo bili, kako smo govorili prije 130 godina! Čudo Božije! Desetak hiljada Bošnjaka u okruženju preko tri i po miliona Albanaca sačuvali čisti bosanski jezik, sebe ponosno nazivaju Bosancima. Pa pomislih Bosnu će spasiti dobrota. Spojiće je naša vječna bosanska ljubav!Stižem kući tek oko devet uveče. Radno vrijeme svake srijede 12 sati. Na povratku nasmija me izjava Borisa Tadića kako se Srbija neće odreći Kosova zarad ulaska u Europsku Uniju, jer je Kosovo jedan od ključnih elemenata identiteta zemlje. Kako se može Srbija odreći nečeg što nije njeno. Nije ! Ni po medjunarodnom ni po bilo kakvom ljudskom pravu!
Preko 90 posto Albanaca su identitet Srbije. Nevjerovatno!

Četvrtak, 24. maj 2007.
Jedinstveni kosovski tim i dalje ne uspijeva da se dogovori o budućim državnim simbolima. Ovdje se ljudi plaše, da ne dobiju neku zastavu kakva je ona u Bosni! Umjesto zastave sa ljiljanima pod kojom je medjunarodno priznata prije 15 godina, sada je to neka bezlična trokutasta zastava! Pamet u glavu Kosovari! Vlada Kosova je predložila nacrt zakona o putnim dokumentima gradjana Kosova, ali se još ne zna kakvi će amblemi biti na tim putnim dokumantima.
Dobila veliki publicitet izjava českog predsjednik Vaclav Klausa uoči početka samita u Brnu da narod Kosova treba sam da odluči o svojoj sudbini i da je stvaranje nove države uvijek teško, ali da je status-quo neodrživ. Eh da smo se rastali kao Česi i Slovaci gdje bi nam kraj bio! Bili smo ispred, a sada smo u redu iza svih!

Petak, 25. maj 2007.
Ekipa hrvatske televizije pravi u hotelu Ilirija razgovor u apartmanu u kojem je boravio Tito sa Azemom na danas neizbježnu temu o Titovom omladincu i Danu mladosti!
Sutra će kao i obično zvati Sellma iz TX da mi se žali kako mala Dea neće da jede i kako bi bilo baš lijepo da dodjem i da im malo kuham! Sigurno bi se popravila. Nažalost, ne mogu. A dva-tri puta nedjeljno Adem dugo priča sa ocem. Američki advokat sa ovim kosovskim! Otišao sa 16 godina sa Kosova. Nije bilo lahko. Uspio u onom sto je namjerio! Naš veliki, lijepi sin. U februaru ove godine se oženio. A cura Jessica Kling iz Daytona! Sudbina!
XS
SM
MD
LG