Dostupni linkovi

O ljubavi Hrvata za megaprojekte...


Potencijalni partneri u izgradnji rukometne „Arene“ za svjetsko prvenstvo – privatne firme „Ingra“ i „Trigranit“ – imaju rok do utorka da iziđu sa prijedlozima prihvatljivim za grad, ili krećemo sa nekom od dvije ostale opcije, poručio je danas zagrebački gradonačelnik Milan Bandić privatnim investitorima zainteresiranim za izgradnju dvorane koja bi koštala gotovo 90 milijuna eura:

„Niko neće grad Zagreb dovoditi pred svršen čin. Grad Zagreb je imao dovoljno klikera da od prvog dana zna što će se dogoditi i da radi na alternativnim rješenjima. Ne jednom rješenju, već na alternativnim rješenjima.“

Organizacija svjetskog rukometnog prvenstva neće doći u pitanje, jer Zagreb već ima jednu dovoljno veliku dvoranu – Dom sportova – sa 17 i po tisuća mjesta, a Bandić kaže kako postoji i treća opcija.

Organiziranje domaćinstva evropskih i svjetskih prvenstava i investicije u sportske objekte, mogu se razmatrati na tri razine, kaže za naš radio istaknuti ekonomski analitičar sa Veleučilišta „Vern“ Dražen Kalođera. Gledano po sportskim kriterijima, još jedna dvorana je uvijek dobrodošla, ali presudne su politika i ekonomija:

„Politički aspekt – ono za što se i vlada zalaže – to je afirmacija Hrvatske u svijetu. Svjetsko prvenstvo je uvijek jedna reklama za državu, bez obzira koliko košta. Vlada ocjenjuje da bi to donijelo vrlo veliki dobitak za ugled Hrvatske u svijetu.“

Međutim, praksa pokazuje da su takvi veliki sportski objekti većinu vremena neiskorišteni, a ako je dvorana iskorištena manje od 200 dana godišnje, ne donosi profit nego gubitke:

„Prema tome, mislim da je računica dosta tanka i ne pokazuje znakove da bi dvorana imala ekonomsku isplativost. Uostalom kao što nema, kako je rečeno, ni autocesta Zagreb-Split. Međutim, dok je autocesta jedna važna infrastrukturna institucija, koja razvija privredu, dvorana sama po sebi to ne radi.“

Hrvatska je zemlja koja ne samo da se fascinira velikim projektima, nego je i zemlja u kojoj građani vjeruju u čuda, kaže za naš radio dekan zagrebačkog Pravnog fakulteta Josip Kregar. Međutim, u modernom svijetu, čuda su rijetkost, a zamjenjuje ih sistematizirano znanje i
pažljivo planiranje javnih politika. Svi se sjećaju Univerzija pred 20 godina, koja je obogatila Zagreb nizom vrijednih sadržaja:

„Međutim, takva stvar se ne može ponavljati u nedogled. Planiranje osnova takvog poduhvata, dakle prije nego što se donese odluka o tome hoćemo li se prijaviti za domaćinstvo nekog sportskog natjecanja i slično, pripreme za tako nešto traju godinama. One se zasnivaju na pažljivom urbanističkom planiranju, na ocjeni ekonomskih efekata. Kod nas, nažalost, nije tako. Kod nas se pripreme na domaćinstvo velikih sportskih natjecanja zapravo improvizira, ili pretvara u kampanju.“

Međutim, čim uspijemo u nekom sportu – rukometu, skijanju, nogometu – odmah se krene sa inicijativom da budemo domaćini sljedećeg evropskog ili svjetskog prvenstva u tom sportu. A Hrvatska nije ni dovoljno velika ni dovoljno bogata da si to može priuštiti, pa takve navike
imaju pogubne posljedice na razvojnu i ekonomsku politiku, kaže Kregar:

„Prije svega zbog toga što se radi o velikim sredstvima, gdje su troškovi sasvim izvjesni, a efekti, usprkos obećanjima, često puta ne sasvim dobri i vidljivi. Možda je najvažnije primijetiti kako se koristi argumentacija. Koristi se otprilike rečenica: ,Ne smijemo se osramotiti pred strancima‘. Naravno da se ne smijemo osramotiti, ali prije svega moramo imati jasnu viziju i računicu onoga što želimo postići.“
XS
SM
MD
LG