Dostupni linkovi

logo-print

Papec se vraća na rivu


Splitska Riva je dobila novi izgled, ali s njim izgleda gubi staru dušu. Jedna od kolateralnih žrtva modernizacije je zamalo bio stari čistač cipela Papec koji je u Split iz Skopja došao kao 13-godišnji dječačić daleke godine 1948.:

„Bilo nas je 12 čistača. Svi su umrli, samo sam ja još ostao.“

Papec je dobio nadimak po nekadašnjem Hajdukovom nogometašu, Zaltku Papecu, po kojem ga zna čitav grad:

„Topkata sam igrao. Balon sam igrao. Kada su me gledali, rekli su da sam drugi Papec. Tako me već 50 godina zovu Papec.“

Papec se šest decenija nije micao s Rive, sve dok nije počela njena obnova u listopadu prošle godine. I on je s oduševljenjem čekao njen novi izgled i povratak:

„Ova Riva nema u cijeli svijet. Samo pažljivo treba da se čuva to što smo napravili. Puste pare su se u to dale. Sada nam dođu turisti.“

I turisti su počeli dolaziti:

„Stranci znaju da se Papce zovem. Kada oni dolaze, ja im se predstavim.“

Pitali su turisti povratnici u Split i na Rivu za Papeca, ali njega nije bilo. Eno ga u svojevrsnom egzilu pokraj Marka Marulića, na obližnjem Voćnom trgu. Neka je to samo nekoliko metara od najsunčanije Rive - mikroklima je drugačija:

„Na bura, na kiša sam ovdje na Marka Marulić. Ovdje je Sibir. Gradonačelnik treba da misli.“

Gradonačelnik za Papeca ništa nije smislio. Papec je bio dobio izgon - birokracija je odlučila da se ne može vratiti na svoje mjesto kod Banke na Rivi - premda se 72-godišnji čistač cipela nadao da bi mogao i neki kiosk dobiti. Sanjao je slijedeće riječi:

„Papec, ti si zaslužan za ovaj grad. Budemo fer. Trpio si na kiša, na bura. Papce bi na to rekao - Hvala vam puno.“

Bešćutna birokracija je ostala nijema. Papecovih šest decenija rada na Rivi nije bio nikakav argument za nju. Nije pomogla ni činjenica da Papec, bolje od administracije i arhitekata, zna kako pulsira život na Rivi, pa dok drugi nalaze mane novoj estetici splitske obale, on se bavi njenim sadržajem, velikim i malim potrebama običnih ljudi:

„Na Riva nema WC.“

Papec je oduvijek imao volontersku dužnost usmjeravanja turista u željenom pravcu:

„Pitaju me di ima WC, a ja ih šaljem u hotel Adriano.“

Ne samo kad je obnova Rive u pitanju, Papec je žrtva tuđeg razvoja. Ni od bojanja cipela se više ne da živjeti:

„Postole su jeftine. Kada im kažem koliko košta bojanje, kažu da bi kupili nove za još par pridodanih kuna. Ne isplati se da mu farbam postole. Samo čistim i prodam malo špigeta da mogu da živim.“

No sudbina se naglo - barem što se Rive tiče - okrenula u Papecovu korist. Lista Velog mista, odnosno poduzetnici, koji uz HDZ obnašaju vlast u gradu, dali su ruku Papecu jer neki s te liste nisu na vrijeme slušali Papecovu poslovicu:

„Ko traži puno da jede, povraća. Manje jedi.“

Dakle, gradski vijećnici s liste Velog mista nisu poslušali Papeca pa su se našli u sukobu interesa zbog svojih poslova u uređenju Rive i onda su, naravno, došli pod udar javnosti. U nastojanju da poprave svoj pokvareni image, dodijeliše Papecu jedan mali poslovni prostor na Rivi:

„Split je živ. Narod je dobar, previše dobar.“

Lista Velog Mista je Papeca, kao najstarijeg splitskog poduzetnika, primila i u svoj Klub, a on im je uzvratio zlata vrijednim savjetom:

„Pamet u glavu i penize u džep.“
XS
SM
MD
LG