Od šake do lakta

Vlastimir MIJOVIC, Oslobodjenje

Vidimo da to s nekim zemljama više nije ta­ko, da američka riječ počesto nailazi na polemi­ke, protivljenja, pa i otvoreno odbijanje. Dešava se to čak i kod nas, koji nismo ni veliki ni moćni, niti naši političari spadaju u one koji mogu da se mjere sa globalnim moćnicima.
Evo, na primjer, Milorad Dodik. Njegovo po­našanje i retorika kojom neprestano ide uz nos međunarodnim predstavnicima u Bosni i Herce­govini postala je već legendarna. Višekratno je Dodik znao odbrusiti i Švarc-Šilingu i Doris Pak i Karli del Ponte... Ni moćnom Havijeru Solani predsjednik Vlade RS nije ostao verbalno dužan. Svima njima je, kad mu nešto s njihove strane ne legne na dušu, verbalno odmjeravao od šake do lakta. Jedino se nekako snebivao kad su u pitanju Amerikanci, prema kojim je bio nježniji, odno­sno oprezniji. No, izgleda da je došlo vrijeme da i njima baci rukavicu u lice.
Dodikov rječnik i juče je, kad su Amerikanci u pitanju, bio korektan, ali nema dvojbe da su u Ambasadi SAD u Sarajevu i u njihovoj centrali u Vašingtonu jasno shvatili da premijer manjeg bh. entiteta ne pokazuje nimalo respekta i naklonos­ti za njihov pokušaj da bh. političku klimu učine podnošljivijom otupljivanjem rogova dvojice najofanzivnijih ovdašniih političara, Milorada Dodika i Harisa Silaidiića. Odbio je Dodik svaku mogućnost da u ključnim pitanjima odstupi ma­kar i za centimetar od prornjene naziva njegovog entiteta do principa na kojim bi se reformisala policija. Istovremeno je najvažnijem sarajevskom Amerikincu Daglasu Meklhejnnu između redaka zamjerio na pritiscima kojim ga je ovaj, navodno tokom vikenda u Sarajevu uz već poznato dodikovsko upozorenje da će o tome uskoro progovoriti još otvorenije. Učiniće to, kako je sam najavio, nakon što se uvjeri da će ovih dana i u Vašingtonu biti stavljen pod političku presu.
Teško da danas ima političara bez dlake na je­ziku, ali među onim kod kojih je to najprimijetnije je svakako Milorad Dodik. Potvrdio je to i jučerašnjim decidnim izjavama da neće mije­njati svoje dobro poznate tvrdokorne i politički beskompromisne stavove, ali i ovdje ne baš čes­tim kategoričnim odbijanjem da nalegne na ame­ričku rudu.
U prvom slučaju, kad je riieč o njegovim pro­blematičnim idejama i vizijama budućnosti BiH, to je nagovještaj daljeg ukopavanja ionako dubo­kih busija koje dijele i drobe ovu zemlju. S druge, pak. strane, biće vrlo zanimljivo pratiti (ne)zvanićne američke reakcije na ovako robusno odbi­janje njihovih "dobrih usluga" i pokušaja posre­dovanja između Dodika i Silajdžica.
Da je sada u američkoj ambasadi fajter tipa Tomasa Milera, koji je prije pet-šest godina voj­nički strogo postrojavao naše političare, već bi prštalo na sve strane , a Dodiku bi bridio bar jedan obraz. Milera, međutim,nema a ni Amerika u našoj zemlji izgleda ne znači što je nekad značila. Em se znatno rjeđe pojavljuje u ulozi ne­prikosnovenog arbitra, em i u svijetu češće no priie demonstrira sklonost ka većem uvažavanju tuđih gledišta. Stoga i jeste vrlo zanimljivo vidje­ti gdje će u tim novim američkim koordinatama biti smješten Miiorađ Dodik. Jer, i pored svega, Amerikanci na tako otvoreno NE još nisu navi­kli, pogotovo od zemalja i političara našeg kali­bra, a naročito kad u neki posao ulože energije onoliko koliko su sada uložili u projekat Silajdžić - Dodik,
Na Dodikovo grubijanstvo i političku is­ključivost Doris Pak je podvila rep. Ušutio se i Švarc-Šiling. Stoga pitanie: je li moguće da ce i Amerikanci ćutke preći preko njegovog katego­ričnog odbijanja da se utiera i u k.ikvu konstru­ktivna poliričkn suru? Sa potpitanjem: ko to može, ako i oni ne mogu?
OSLOBOĐENJE