Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter W. Galbraith podsjetio je u intervjuu za javnu televiziju da su upravo pripadnici Hrvatske vojske palili, pljačkali i ubijali nakon akcije „Oluja“ u kolovozu 1995. godine.
„Bilo je jasno da je Hrvatska vojska imala punu kontrolu i da su oni koji su ulazili, ulazili sa odobrenjem Hrvatske vojske. Osoblje američkog veleposlanstva u Zagrebu vidjelo je hrvatske vojnike kako pale kuće“, kazao je Galbraith.
Dugogodišnji predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski podsjeća da je sve to već davno rečeno u opsežnom izvještaju Odbora, čiji su aktivisti izišli na teren čim je bilo moguće:
„Mi smo upozorili na nešto malo manje od 700 žrtava koje su pobijene u nekoliko dana i tjedana nakon ,Oluje‘, neki čak i kasnije, ali uglavnom u to vrijeme. Najveći dio tih ljudi je pobijen za vrijeme pljačke.“
Čim se saznalo za prva nedjela nad preostalim stanovnicima, odmah je iz službenih krugova bilo rečeno kako se ne radi o vojnicima, jer – eto – u Hrvatskoj svatko uniformu u ormaru. Žarko Puhovski:
„Dio hrvatskih funkcionara se je već u to vrijeme pokušavao ,braniti‘ jednom čudnom formulacijom da to nije vojska nego civili u uniformi, dok im neki od nas nisu rekli – pa zaboga, po međunarodnom pravu ljudi u uniformi su vojnici, za koje su odgovorni lokalni zapovjednici.“
Izvještaj Hrvatskog helsinškog odbora pokriva one podatke do kojih su oni kao nevladina organizacija mogli doći, kaže Puhovski:
„U svakom konkretnom slučaju smo se mi prije svega bavili ubijanjima, teškim ranjavanjima i uništavanjem imovine u većim razmjerima. Bavili smo se onim što se događalo nakon završetka akcije, jer za vrijeme akcije, naravno, nismo mogli biti tamo. U svakom od tih slučajeva su navedene konkretne jedinice ili postrojbe koje su kontrolirale taj teren. Dakle, na osnovu objavljenih planova, mi možemo samo reći gdje je bila zona odgovornosti koje jedinice. A komu su pripadali pojedinci, to je nešto što su trebali ustanoviti nadležni državni organi.“
Danas je zasjedao i saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Tema sjednice je bilo nedavno objavljivanje audio-zapisa famoznog sastanka hrvatskog vojnog vrha na Brijunima koji dan pred „Oluju“, koji će biti jedan od ključnih dokaza tužiteljstvu za njihovu tezu da je „Oluja“ bila planirani zločinački poduhvat sa ciljem trajnog protjerivanja nehrvatskog stanovništva iz tog dijela Hrvatske. Državno odvjetništvo je za transkript tog zapisa utvrdilo da je mijenjan, ali ne na način da promjene ugrožavaju njegovu autentičnost, a objava audio-zapisa potvrdila je prigovore sudionika brijunskog sastanka kako transkript nije vjerodostojan. Međutim, umjesto da se pozabavi tim vrućim orahom, HDZ-ova većina u Odboru odlučila je od Državnog odvjetništva zatražiti da ispita je li i na koji način sa tog dokumenta skinuta oznaka tajnosti.
Član Odbora, socijaldemokratski zastupnik Šime Lučin glasao je protiv te odluke. Za Radio Slobodna Evropa pojašnjava da je transktipt objavljen pred tri godine i da se već tri godine objavljuju neki njegovi dijelovi i u javnosti diskutira o njegovoj autentičnosti:
„Mislim da je taj odgovor na određeni način farsa. U najmanju ruku je smiješan, zato jer mi krajem petog mjeseca 2007. godine raspravljamo o dokumentu koji je izašao u javnost 2004. godine. Tako da postavljam pitanje gdje smo bili u protekle tri godine?“
„Bilo je jasno da je Hrvatska vojska imala punu kontrolu i da su oni koji su ulazili, ulazili sa odobrenjem Hrvatske vojske. Osoblje američkog veleposlanstva u Zagrebu vidjelo je hrvatske vojnike kako pale kuće“, kazao je Galbraith.
Dugogodišnji predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Žarko Puhovski podsjeća da je sve to već davno rečeno u opsežnom izvještaju Odbora, čiji su aktivisti izišli na teren čim je bilo moguće:
„Mi smo upozorili na nešto malo manje od 700 žrtava koje su pobijene u nekoliko dana i tjedana nakon ,Oluje‘, neki čak i kasnije, ali uglavnom u to vrijeme. Najveći dio tih ljudi je pobijen za vrijeme pljačke.“
Čim se saznalo za prva nedjela nad preostalim stanovnicima, odmah je iz službenih krugova bilo rečeno kako se ne radi o vojnicima, jer – eto – u Hrvatskoj svatko uniformu u ormaru. Žarko Puhovski:
„Dio hrvatskih funkcionara se je već u to vrijeme pokušavao ,braniti‘ jednom čudnom formulacijom da to nije vojska nego civili u uniformi, dok im neki od nas nisu rekli – pa zaboga, po međunarodnom pravu ljudi u uniformi su vojnici, za koje su odgovorni lokalni zapovjednici.“
Izvještaj Hrvatskog helsinškog odbora pokriva one podatke do kojih su oni kao nevladina organizacija mogli doći, kaže Puhovski:
„U svakom konkretnom slučaju smo se mi prije svega bavili ubijanjima, teškim ranjavanjima i uništavanjem imovine u većim razmjerima. Bavili smo se onim što se događalo nakon završetka akcije, jer za vrijeme akcije, naravno, nismo mogli biti tamo. U svakom od tih slučajeva su navedene konkretne jedinice ili postrojbe koje su kontrolirale taj teren. Dakle, na osnovu objavljenih planova, mi možemo samo reći gdje je bila zona odgovornosti koje jedinice. A komu su pripadali pojedinci, to je nešto što su trebali ustanoviti nadležni državni organi.“
Danas je zasjedao i saborski Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Tema sjednice je bilo nedavno objavljivanje audio-zapisa famoznog sastanka hrvatskog vojnog vrha na Brijunima koji dan pred „Oluju“, koji će biti jedan od ključnih dokaza tužiteljstvu za njihovu tezu da je „Oluja“ bila planirani zločinački poduhvat sa ciljem trajnog protjerivanja nehrvatskog stanovništva iz tog dijela Hrvatske. Državno odvjetništvo je za transkript tog zapisa utvrdilo da je mijenjan, ali ne na način da promjene ugrožavaju njegovu autentičnost, a objava audio-zapisa potvrdila je prigovore sudionika brijunskog sastanka kako transkript nije vjerodostojan. Međutim, umjesto da se pozabavi tim vrućim orahom, HDZ-ova većina u Odboru odlučila je od Državnog odvjetništva zatražiti da ispita je li i na koji način sa tog dokumenta skinuta oznaka tajnosti.
Član Odbora, socijaldemokratski zastupnik Šime Lučin glasao je protiv te odluke. Za Radio Slobodna Evropa pojašnjava da je transktipt objavljen pred tri godine i da se već tri godine objavljuju neki njegovi dijelovi i u javnosti diskutira o njegovoj autentičnosti:
„Mislim da je taj odgovor na određeni način farsa. U najmanju ruku je smiješan, zato jer mi krajem petog mjeseca 2007. godine raspravljamo o dokumentu koji je izašao u javnost 2004. godine. Tako da postavljam pitanje gdje smo bili u protekle tri godine?“
