Dostupni linkovi

logo-print

Crnogorski centri moći


Još uvijek ne postoji jasna pozicija Crne Gore prema Rusiji i prema Srbiji, kaže Predrag Popović, predsjednik opozicione Narodne stranke. On posebno izdvaja sudbinu Rezolucije koju je podnijela Narodna stranka o podršci Srbiji i Rusiji u odnosu na pitanje Kosova i Metohije i čuvanja teritorijalnog integriteta Republike Srbije. Popović ističe da u ovom trenutku Crna Gora oklijeva i na neki način čeka šta će se desiti i kako će ona na to sve da reaguje.

Milena VELIMIROVIĆ

RSE: Kada se osvrnemo na crnogorsku političku scenu, premijer Željko Šturanović odgovarao je na poslanička pitanja. Opozicija je insistirala da čuje odgovore na pitanja vezana za stanje kriminaliteta, netransparentnu privatizaciju, odnos vlade prema rješavanju statusa Kosova, te potpisivanje Sporazuma, člana 98, sa SAD-om. Kako ste zadovoljni odgovorima koji ste dobili?

POPOVIĆ: Ne naročito. Bez obzira što je gospodin Šturanović čovjek koji u svakom pogledu nema u svojoj biografiji ništa zbog čega bi se zacrvenio, i u stručnom i u moralnom pogledu, radi se zaista o čovjeku koji na neki način iskače iz prepoznatljivog miljea koji karakteriše partiju kojoj on pripada. On je ipak dio tog etablišmenta i pripada stranci koja je na neki način produkovala mnogo što-šta protiv čega se danas Crna Gora treba boriti. Ono što jeste na neki način problematično i što se ne bi moglo vezati za samog Šturanovića i njegov kabinet je činjenica da Crna Gora na neki način još uvijek nije raskrstila kojim pravcem treba da krene. Potpisivanje ovog sporazuma od strane gospodina Vujanovića, predsjednika Republike, u najvećoj mjeri ne korespondira sa evropskom orijentacijom Crne Gore.

S druge strane, još uvijek nemamo jasnu poziciju Crne Gore prema Rusiji i prema Srbiji. Tu želim posebno da izdvojim sudbinu Rezolucije koju je podnijela Narodna stranka o podršci Srbiji i Rusiji u odnosu na pitanje Kosova i Metohije, čuvanja teritorijalnog integriteta Republike Srbije. U ovom trenutku imam utisak da Crna Gora na neki način čeka šta će se desiti i kako će ona na to sve da reaguje. Nikada ne treba da zaboravimo da smo mi ipak dio ovog okruženja, da će mnoge stvari koje se dešavaju u okruženju, bez obzira na to što više nismo u zajedničkoj državi sa Srbijom, itekako imati uticaja i na samu Crnu Goru i u samoj Crnoj Gori. Crna Gora ipak treba da povede računa o svom neposrednom okruženju i da joj to bude primarni interes, da ne dovede u pitanje dobre i dobrosusjedske odnose sa okruženjem. Tu prije svega mislim na Srbiju, ali i na ostale zemlje u okruženju.

RSE: Protekle sedmice predsjednik Vujanović je prvi put zvanično razgovarao sa Mitropolitom Crnogorske pravoslavne crkve, Mihajlom. Šta mislite o tom susretu i budućem rješenju statusa crkve u novom Ustavu?

POPOVIĆ: Mislim da se stalno potencira na to da se radi o crkvi i da se radi o Mitropolitu. Problem u Crnoj Gori nije odnos i postojanje dvije crkvi, nego odnos države prema jedinoj Pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. Ovo što se tamo pokušava produkovati u Crnogorsku pravoslavnu crkvu nema nikakve veze sa crkvom, niti sa sektašenjem u okviru crkve. Nema nikakve veze ni sa vjerskom zajednicom. Naime, radi se o jednoj organizaciji koje je osnovana da bi država preko nje najvećim dijelom uticala na ono što nju jedino interesuje u cijeloj ovoj stvari, a to je imovina koju ima Pravoslavna crkva u Crnoj Gori i čiji je reprezentant Mitropolija Crnogorsko-primorska. Ona jeste sastavni dio Srpske pravoslavne crkve, ali prije svega Pravoslavna crkva u Crnoj Gori se prepoznaje kroz Mitropoliju Crnogorsku-primorsku, koja je njen reprezentant kroz vjekove. Mislim da je to samo jedan paravan.

Druga činjenica je da je taj susret upriličen u vrijeme kada su u Crnoj Gori sklopljeni, ili se naziru, neki veliki poslovi, koji bi mogli na neki način da intrigiraju javnost. Mislim da se tada uvijek poteže za tim pitanjem kako bi vlast odvukla pažnju javnosti sa tog pitanja na neka druga pitanja. Tako smo to iz Narodne stranke i komentarisali. Tu prije svega mislim na već gotovo izvjestan ugovor o dijelu crnogorske obale u Budvi i nečemu što je već reprezentovano kroz projekte i programe ljudi koji su zainteresovani da se tu nešto radi, a što nije bilo i nema u planovima, ni u prostornim, ni u planovima posebne namjene vezanih za morske dobro. Mislim da je to suština cijele priče i da oni nisu toliko naivni da ne misle isto što i mi kada je u pitanju Pravoslavna crkva. Ovo je neka poluga preko koje oni vrše pritisak prema crkvi i ono što je njima naročito važno je imovina Pravoslavne crkve koja je njima jedino interesantna.

RSE: Kako vidite poziciju Mila Đukanovića na političkoj sceni Crne Gore?

POPOVIĆ: On je suštinski i dalje neprikosnoveni gospodar Crne Gore. Imajući u vidu čak i neka kadrovska namještanja u samoj partiji, a rekao bih posebno u institucijama države, tu se nije išlo na neka jaka kadrovska rješenja i na neke jake ljude iz Demokratske partije socijalista. To samo po sebi govori da je Đukanović napravio dobar raspored i da on sada iz sjenke kontroliše sve što se u državi radi. Ostanak na funkciji predsjednika DPS-a je suštinski seljenje centra moći iz institucija sistema i to onih institucija sistema na kojima je on do sada bio, dakle, seljenje na partijski nivo. Mi suštinski imamo jedan sličan sindrom koji je bio vezan i za Srbiju u vrijeme Slobodana Miloševića, da je centar moći tamo gdje je onaj koji personifikuje taj sistem. Mislim da će tu Crna Gora imati ozbiljan problem i u buduće i nisam siguran da se DPS s njim na čelu može izboriti za neku drugačiju Crnu Goru, za neke drugačije odnose, za neki drugačiji sistem. Ostavimo to vremenu koje je pred nama. Ono će dati najbolji odgovor na to pitanje, ali u svakom slučaju nisam siguran i ne vjerujem da će partija koja je produkovala sve ove nevolje koje ima Crna Gora moći te nevolje da rješava, ili bolje rečeno da ona ima želju da ono što je sama stvorila i riješi. I sama izjava gospodina Đukanovića: „Ostajem u Crnoj Gori da branim ono što sam stvorio“, najbolje na neki način oslikava stanje stvari u Crnoj Gori.
XS
SM
MD
LG