Dostupni linkovi

Unilateralna priznanja Kosova su najgora opcija


Jonathan Eyal (Džonatan Ajl), ekspert u britanskom Kraljevskom institutu za odbrambene i bezbednosne studije (Royal United Services Institute for Defence Studies), u intervjuu za RSE kaže da će nepopustljiv ruski stav oko statusa Kosova, izražen i u nedavnom pominjanju veta, najverovatnije sprečiti direktnu konfrontaciju u Savetu bezbednosti UN između SAD i Rusije odnosno, stavljanje rezolucije o kosovskom statusu na glasanje krajem maja. A ako bi rezolucija izostala i Sjedinjene Države jednostrano priznale Kosovo, kaže naš sagovornik, Evropska unija se ne bi lako povela za primerom svog atlantskog saveznika.


RSE:
Rusija je donedavno, uprkos podršci Beogradu po pitanju kosovskog statusa, pazljivo izbegavala da izgovori reč “veto”. Sada je i ta kocka bačena. Da li je Moskva doslovno mislila ono što je izgovorila ?

EYAL: Rusku poziciju, ono što je gospodin Ćurkin najavljujući mogućnost veta rekao, zapravo treba citirati ovako: ništa se neće postici forsiranjem glasanja bez nastavka razgovora. Ako glasanje bude isforsirano, odgovor Moskve će biti čvrsto NE, odnosno veto. Dakle, sada smo svedoci ovakvog manevra Moskve, koja nije spremna da prihvati ultimatum u Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija, odnosno, stavljanje rezolucije na glasanje pre kraja maja, kao što je Vasington više puta najavio. Do sada je postojalo osećanje, naročito u Americi, da Rusi neće reskirati konfrontaciju sa Zapadom zbog Kosova i da će se nakon malo žalopojki uzdržati, čime bi rezolucija bila izglasana. Ne samo da do takvog razvoja stvari nije došlo, nego se sukob između Moskve i Vašingtona čak i produbio jer su Amerikanci pokazali čvrstu rešenost da se rezolucija izglasa ovog meseca, a da, ako se to ne dogodi, jednostrano priznaju Kosovo. Mislim da će se ova situacija rešiti tako što neće doći do direktne, otvorene, konfrontacije između Moskve i Vašingtona u Savetu bezbednosti, da neće, dakle, biti glasanja o rezoluciji o Kosovu krajem ovog meseca. Umesto toga će se sačekati, pri čemu će evropske članice Kontakt-grupe osluškivati da li je nova vlada u Beogradu pokazati spremnost za izvesna kompromisna rešenja pre stavljanja rezolucije na glasanje.

RSE: Da li je uopšte ostalo igde mesta za dodatne kompromise? Naš sagovornik kaže da je u statusnom delu, gde se insistira na suverenitetu teško očekivati ikakvo popuštanje, ali da je Ahtisari u svom planu ostavio izvestan prostor za komromis.

EYAL: Ima, recimo, prostora za kompromis što se tiče definicije autonomnog statusa za srpsku zajednicu na severu Kosova, pristupa Srba njihovim svetilištima na Kosovu, kad je reč o finansijskim kompenzacijama za iseljene Srbe sa Kosova koji odluče da se ne vrate kući, može se postići kompromis i oko ovlašćenja koja će biti data novim međunarodnim instancama na Kosovu, kako bi se osiguralo da vlada u Prištini sprovodi nova konstitucionala rešenja na dobrobit srpske i drugih manjina. Dakle, ima dosta mogućnosti za kompromis ako je Beograd spreman da o tome diskutuje.

RSE: Mogućnost serije unilateralnih priznanja Kosova, ako ne bude rezolucije Saveta bezbednosti o statusu, Jonathan Eyal vidi kao veoma opasnu, najgoru moguću opciju.

EYAL: To je rešenje koje su neki američki diplomati i političari pominjali bez dubljeg promišljanja. To bi bila najgora noćna mora zato što bi se time ohrabrili kosovski Albanci da ignorišu Ahtisarijev plan jer ne bi bili ni obavezni. Takođe bi to značilo da ne bismo imali međunarodno priznat status snaga koje bi ostale na Kosovu da održavaju mir. Dalje, Rusija bi mogla da to upotrebi kao izgovor i jednostrano prizna deklaracije nezavisnosti nekih teritorija u Moldaviji ili Gruziji. Drugo, takav potez ne bi podržale članice Evropske unije, i to ne samo bivše komunističke zemlje u istočnoj Evropi – Rumunija i Bugarska su protiv toga – nego i druge zemlje, kao što su, recimo, Slovačka i Španija, koje bi u tome videle veoma opasan presedan. Ne verujem da bi Evropska unija odmah pošla stopama Sjedinjenih Država ako bi se odlučile da jednostrano priznaju nezavisno Kosovo.

RSE: Zapadni diplomati sve češće pominju Kosovo kao uslov napretka Srbije u evro-atlantskim integracijama, iako ono nikada nije bilo formalni uslov ispostavljen Beogradu. Jonathan Eyal odgovara na pitanje postoji li opasnost da priznanje nezavisnosti Kosova od strane Beograda postane novi uslov Srbiji za napredak na putu u EU i NATO.

EYAL: Ne bih rekao da će Kosovo biti postavljeno kao zvanični uslov Srbiji na putu evropskih integracija. Međutim, jasno je da će to pitanje, ako dođemo u neku vrstu nemoguće situacije oko statusa Kosova, ostati prepreka u pregovorima sa Evropskom unijom. Ne smemo zaboraviti da i NATO i Evropska unija postavljaju uslov zemljama koje žele da postanu njihove članice da moraju imati jasno definisane granice, što nije slučaj sa Srbijom sve dok se pitanje Kosova ne reši. Ali, mišljenja o tome u Evropskoj uniji su podeljena, pa tako imate, naprimer, diplomate u Londonu, Parizu i Berlinu koji smatraju da srpska vlada nikad formalno neće priznati nezavisnost Kosova, ali da će, kako vreme bude prolazilo, to de facto prihvatiti.

RSE: U Srbiji se na pominjanje Kosova kao uslova Srbiji za pridruživanje EU i NATO obično odgovara: a šta je sa Kiprom, koji je primljen u EU, iako je još uvek podeljeno ostrvo?

EYAL: To je zaista veoma kontradiktorno, ali shvatimo da međunarodna politika nije akademski seminar. Uzgred, mnogo njih u Evropskoj uniji koji će privatno reći da je prijem Kipra u Uniju bez prethodno rešenog pitanja podele ostrva bila velika greška. A ne zaboravimo i kako se to dogodilo: dogodilo se tako što je Grčka podržavala Kipar, a Grčka ne bi ratifikovala prijem u Evropsku uniju zemalja Istočne i Centralne Evrope, ako u toj grupi ne bi bio i Kipar. Dakle, to je bio “paket aranžman”, ali niko se tako neće boriti za Srbiju.
XS
SM
MD
LG