Pade mi sve to jutros na um jer je neki manijak jučer u Pragu priprijetio da će postaviti bombu u, pazite sad, kršćanske škole!! Nemam pojma ima li u Pragu ikakvih drugih jer su Česi kršćani. Nisu bas neki vjernici ali su kršćani. Policija je, naravno, preduzela sve što može. Roditelji se boje za djecu. Kad ulaziš u metro sve nešto gledaš oko sebe ima li kakav sumnjivac sa torbom u blizini i nadaš se da ćeš otkriti ako ima neke bombaške namjere. Kad ulaziš u avion pažljivo promatraš i postaješ, htio ili ne, tek dio frustrirajuće atmosfere nesigurnosti. I sam doprinosiš paranoji.
Da stvar bude gora, jutros u 8.15 otvorio sam po običaju stranice vijesti. Kad čitas sve jutrošnje najvaznije vijesti – sve jedna gora od druge: Afganistan i Pakistan pucali jedni na druge, "smrt Pakistanu" viču demonstranti; 25 ljudi ubijeno u sukobima HAMAS-a i FATAH-a u Palestini; četvorica ubijena u eksploziji auto-bombe u Kandaharu; Teroristi napali most u Bagdadu; Rusko udruženje novinara izbačeno iz kancelarija; Wolfowitz hoce/nece podnijeti ostavku; engleski stručnjaci u tamošnjem ministarstvu spoljnih poslova kažu da je Irak pred kolapsom te da tamošnja vlada ne kontrolira situaciju. "Nismo svjedoci jednog nego nekoliko lokalnih gradjanskih ratova!" – pise Englezi.
Kuda to svijet ide ili još preciznije kuda ga to vode svjetski lideri. Vide li oni to? Neko je jednom rekao za rat u bivšoj Jugoslaviji da se nikad u povijesti na tom prostoru nije dogodilo da se u jednom trenutku na vlasti nadje toliko velika grupa nesposobnih političkih lidera. Ne znam da li je to točno ali je sasvim sigurno točno da je uticaj političkih lidera na dogadjaje toliko veliki da mnogi od njih ne umiju da nose taj teret. Bush je uspio da za svega nekoliko godina sruši dobar dio ugleda što su Sjedinjene Države gradile decenijama, Schreder u Njemackoj je hladnokrvno prihvatio Putinovu ponudu i postao prvi čovjek rusko-njemačke kompanije. Nije nelegalno kaže njemački zakon. Da li je, medjutim, moralno? Kancelarki Merkel su sada dobrim dijelom vezane ruke jer još joj je glavni koalicioni partner Schrederova stranka u kojoj bivši kancelar ima više nego jak utjecaj. Berlusconi u Italiji je prolazio od skandala do skandala; Putin u Rusiji zatvara sve koji mu se suprostave i prijeti; U Iranu, agresivni Ahmadinejad kaže da Holokaust nije ni postojao, a čim digneš glas da nešto kažeš što im se ne dopada – ode u zatvor. Wolfowitz je svojoj djevojci omogućio veću plaću za oko 70.000 dolara, ali i dalje priča o moralu, a pristaje na ostavku samo ako dobije napismeno da nije uradio nista loše!! Da i ne pominjem one lidere iz zemalja koje su još daleko od bilo kakve demokracije. Lukashenka, prvi čovjek Bjelorusije je hladnokrvno izjavio da nije namjestio izbore nego je opoziciji namjestio da ima više glasova jer, bože moj, on ih treba!! Bivši prvi čovjek Turkmenistana je donio odluku da niko ne smije da nosi – bradu!! Šta li tek radi onaj u Sjevernoj Koreji!! Tražio je – i dobio – 80 miliona dolara od Južne Koreje samo za to da dozvoli probnom vlaku da danas predje granicu. Koliko tek vjeruje svojim gradjanima i u svoj sistem kad je dozvolio da čak njih 15, ponavljam slovima, petnaest, predje granicu i istovremeno poručio da nikakav drugi vlak tuda neće prolaziti. Izgleda i 15 ih je previše da vide kako izgleda vanjski svijet.
Najlakše je vladati kad zatvoriš svoje podanike u torove. Neznanje je najveći saveznik diktatora.
Email me Nenad Pejic
Da stvar bude gora, jutros u 8.15 otvorio sam po običaju stranice vijesti. Kad čitas sve jutrošnje najvaznije vijesti – sve jedna gora od druge: Afganistan i Pakistan pucali jedni na druge, "smrt Pakistanu" viču demonstranti; 25 ljudi ubijeno u sukobima HAMAS-a i FATAH-a u Palestini; četvorica ubijena u eksploziji auto-bombe u Kandaharu; Teroristi napali most u Bagdadu; Rusko udruženje novinara izbačeno iz kancelarija; Wolfowitz hoce/nece podnijeti ostavku; engleski stručnjaci u tamošnjem ministarstvu spoljnih poslova kažu da je Irak pred kolapsom te da tamošnja vlada ne kontrolira situaciju. "Nismo svjedoci jednog nego nekoliko lokalnih gradjanskih ratova!" – pise Englezi.
Kuda to svijet ide ili još preciznije kuda ga to vode svjetski lideri. Vide li oni to? Neko je jednom rekao za rat u bivšoj Jugoslaviji da se nikad u povijesti na tom prostoru nije dogodilo da se u jednom trenutku na vlasti nadje toliko velika grupa nesposobnih političkih lidera. Ne znam da li je to točno ali je sasvim sigurno točno da je uticaj političkih lidera na dogadjaje toliko veliki da mnogi od njih ne umiju da nose taj teret. Bush je uspio da za svega nekoliko godina sruši dobar dio ugleda što su Sjedinjene Države gradile decenijama, Schreder u Njemackoj je hladnokrvno prihvatio Putinovu ponudu i postao prvi čovjek rusko-njemačke kompanije. Nije nelegalno kaže njemački zakon. Da li je, medjutim, moralno? Kancelarki Merkel su sada dobrim dijelom vezane ruke jer još joj je glavni koalicioni partner Schrederova stranka u kojoj bivši kancelar ima više nego jak utjecaj. Berlusconi u Italiji je prolazio od skandala do skandala; Putin u Rusiji zatvara sve koji mu se suprostave i prijeti; U Iranu, agresivni Ahmadinejad kaže da Holokaust nije ni postojao, a čim digneš glas da nešto kažeš što im se ne dopada – ode u zatvor. Wolfowitz je svojoj djevojci omogućio veću plaću za oko 70.000 dolara, ali i dalje priča o moralu, a pristaje na ostavku samo ako dobije napismeno da nije uradio nista loše!! Da i ne pominjem one lidere iz zemalja koje su još daleko od bilo kakve demokracije. Lukashenka, prvi čovjek Bjelorusije je hladnokrvno izjavio da nije namjestio izbore nego je opoziciji namjestio da ima više glasova jer, bože moj, on ih treba!! Bivši prvi čovjek Turkmenistana je donio odluku da niko ne smije da nosi – bradu!! Šta li tek radi onaj u Sjevernoj Koreji!! Tražio je – i dobio – 80 miliona dolara od Južne Koreje samo za to da dozvoli probnom vlaku da danas predje granicu. Koliko tek vjeruje svojim gradjanima i u svoj sistem kad je dozvolio da čak njih 15, ponavljam slovima, petnaest, predje granicu i istovremeno poručio da nikakav drugi vlak tuda neće prolaziti. Izgleda i 15 ih je previše da vide kako izgleda vanjski svijet.
Najlakše je vladati kad zatvoriš svoje podanike u torove. Neznanje je najveći saveznik diktatora.
Email me Nenad Pejic