Dostupni linkovi

logo-print

Ljekari najavljuju ulične proteste


Predsjednik Štrajkačkog odbora Abud Sarić kaže:

„Najteža situacija je u HNK i Srednjebosanskom kantonu gdje nemamo još formirane vlade, međutim, ima nekih naznaka da se vlade ovih kantona moraju formirati do 18. maja, da bi već početkom sljedeće sedmice moglo doći do pregovora i u tim vladama. Međutim, kako ni u jednom kantonu nije data saglasnost za ovaj kolektivni ugovor, mi smo se odlučili da se 21. maja u 12 časova iskupimo ispred zgrada kantonalnih vlada te da mirnim protestima iskažemo svoje nezadovoljstvo uskraćivanjem našeg zakonskog prava, a to je potpisivanje granskog kolektivnog ugovora.“

Štrajk zdravstvenih radnika u Federaciji pokazao je svu besmislenost trenutne organizacije ovdašnjeg zdravstvenog sistema, ali i zapanjujuće strpljenje bh čovjeka, i to bolesnog. Ni mjesec dana štrajka, tokom kojeg ljekari u Federaciji pružaju samo urgentnu pomoć, nije bilo dovoljno da vlast popusti, a ljekari se urazume. Između su ostali obični građani, hronični bolesnici i penzioneri.

Građanin 1: „Mi ispaštamo. Ja ne mogu podići lijekove niti mogu raditi gastroskopiju. Njihovo je pravo da štrajkuju. Tu je vlada, pa nek' se sporazume.“
Građanin 2: „Pogledajte voznog parka države! Jel' to mi zaslužujemo kao građani? Pogledajte šta rade! Džaba im mobitel, sekretarica! Haos! I sad naše kolege kad pokušavaju neka elementarna prava ostvariti, mi smo najgori!“
Građanin 3: „Ma nije u redu ni u kom slučaju, al' šta se može, to je tako.“
Građanka: „Treba upitati vodeće strukture šta je rješenje.“

Štrajk nisu uspjeli zaustaviti brojni pregovori i obećanja da će uslovi biti ispunjeni, ali da za to treba vremena. Ljekari insistiraju na ispunjavanju svojih zahtjeva, odnosno povećanju plata, naglašavajući kako su to minimalni uslovi u poređenju sa onim što imaju političari, sudije i još neke druge dobro plaćene profesije u Bosni i Hercegovini. Predsjednik štrajkačkog odbora Kantona Sarajevo, primarijus dr. Zlatko Vuković ipak naglašava:

„Uopšte se ne inatimo preko leđa građana. Mora se znati: vlast mora da uredi državu. Država mora biti uređena da bi i mi, a i pacijenti, mogli primati svoju zaštitu u punom kapacitetu. U ovako neuređenom društvu i državi, ne možete napraviti takvo nešto. Znači, i pacijent gubi i zdravstveni radnik gubi. Ne može se kupovati socijalni mir preko leđa zdravstvenog radnika. Onako otvoreno, koliko sam ja na brzinu proračunao, ta plata ljekara bila bi negdje oko 1300 KM. Mislim da to nije velika plata za ljekara. Ljekara specijaliste. Znači, govorim o ljekaru specijalisti. Znači, na Kliničkom centru bila bi 1300 maraka. Mislim da je to plata koja ni u kome slučaju ne odgovara, kolike su plate u drugim branšama. Uzmite sudije, uzmite ombudsmene, uzmite zvaničnog političara...“

Vlast ističe kako praktično nije moguće ispuniti neke od uslova jer nisu ni formirane sve kantonalne vlade, ali i da nedostaje količina traženog novca, kaže ministar zdravstva Kantona Sarajevo, Mustafa Cuplov:

„Ne spori niko od nas, pa tako, naravno ni mi u Kantonu Sarajevo, opravdanost tih zahtjeva, ali, nažalost, ti zahtjevi u nominalnoj vrijednosti iznose oko 120 miliona maraka na svij deset kantona, a od toga na sarajevskom 12,5 miliona maraka. Mi u ovom trenutku nemamo taj novac. Znate, ne treba sindikat pokrenuti štrajk da bi mi shvatili problem. Vlada sarajevskog Kantona i resorno ministarstvo je, shvatajući problem u kome se nalaze zdravstveni radnici kod budžeta za 2007. godinu, u okviru raspoloživih sredstava povećali lične dohotke za sedam posto, materijalne troškove za 10 posto i u ovom trenutku mi ne raspolažemo novcem koji bi trebao da se u potpunosti ispune zahtjevi, ali postoji način, postoje i kratkoročne i dugoročne mjere.“

U Vladi Federacije ističu kako ne mogu prekinuti štrajk jer je finansiranje zdravstva na kantonalnom nivou. Na pitanje šta može učiniti kako bi se štrajk zdravstvenih radnika nakon mjesec dana okončao, a građani osiguranici dobili pravo na zdravstvenu zaštitu, premijer Federacije Nedžad Branković kaže:

„Pa rekao sam vam. Dakle, nemam ta ustavna ovlaštenja i Vlada Federacije nije poslodavac uposlenicima u zdravstvu. Valjda razumijete odgovor istog.“

Deblji kraj u štrajku izvukao je, čini se, Klinički centar Univerziteta u Sarajevu u koji su se slili pacijenti sa područja čitave Federacije. Direktor Kliničkog centra, prof. dr. Faris Gavrankapetanović ističe kako je situacija zabrinjavajuća:

„Mogu vam reći da se zadnjih dana ta situacija prilično komplikuje jer naš urgentni centar već radi sa 150 posto kapaciteta u odnosu na vrijeme prije štrajka ili samog početka štrajka, obzirom da imamo i u hirurškoj i u internističkoj grupi veliki porast pacijenata. Ja sam sa svojim kolegijem, odnosno menadžmentom, napravio jednu kalkulaciju i vidjeli smo da smo čak u aprilu više potrošili lijekova za 150 hiljada maraka, nego što je bilo u trećem mjesecu ove godine. Imamo filozofiju koja je stara dvije hiljade godina, ide od vremena Cicerona gdje on u svom djelu „De Legibus“ – „O zakonima“ kaže da je spas pacijenta najviši moralni zakon – „Salus populi suprema lex esto“. Pitanje je da li mogu štrajkovati vatrogasci i liječnici, da li se to kosi sa Hipokratovom zakletvom? Bojim se da se stanje stanovništva koje čeka dugo na operativno liječenje, komplikuje. Mi sami sebi sada ustvari skačemo u usta zbog toga što pravimo liste čekanja koje se naglo prolongiraju i uz to postaju veće. Mi smo se borili da te liste budu manje, sada ih ponovo prolongiramo.“

Kako bi privremeno ugasio vatru, Zavod zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo odlučio je građanima koji plaćaju doprinose, a ne mogu zbog štrajka dobiti zdravstvenu uslugu, refundirati dio sredstava. Svi oni koji su zdravstvene usluge i lijekove morali lično platiti, od Zavoda mogu tražiti povrat novca.
XS
SM
MD
LG