Dostupni linkovi

Srebreničani već mjesec dana u šatorima


Prošlo je skoro mjesec dana, otkako su se Srebreničani nastanili u šatorskom naselju u Sarajevu, gdje prosvjeduju tražeći poseban status za svoj grad. Danas u naselju ima oko 100 ljudi, koji žive u jako teškim uvjetima. Obitelj Sedinović živi u šatoru sa šestero djece. Majka Šahmiza kaže kako je zabrinuta za njihovo zdravlje:

«Pa brinemo se, kako da se ne brinemo. Najviše me to strah, da se ne zaraze. Vidiš đe djeca jedu, đe spavaju, ništa to čisto nije. Džaba što mi peremo.»

Od 30 djece, koliko ih trenutno boravi u kampu, mnogi ne idu u školu, ističe jedan od roditelja, Abdulah Mujkić:

"Samo me zanima dal' će se iko pobrinut' za ovu djecu, za školstvo, da ne bi djeca gubila radi dva-tri mjeseca godinu dana, pa bih molio ako može iko da se pobrine za to. Da ne gube, znači, djeca, radi dva mjeseca, godinu. A kol'ko vidim, niko o tom nema pojma. Bilo nam obećano da će se pobrinut' neko za to, ali niko ništa ne reaguje.»

Sedmogodišnji Seid Sedinović kaže kako mu Sebrenica mnogo ne nedostaje:

«Bolje mi je ovdje, nego u Srebrenici. 'Vamo niko ne galami. Tamo galami, 'vamo ne galami.»

U kamp svaki dan pristižu novi stanari. Jedan od njih je i Mujo Ahmetović, kojem je danas prvi dan u kampu:

«Nužda sve naćera, pa sve čovjek mora da radi, ono što nije ni zamislio da radi. Ja imam ženu bolesnu. Šećeraš, jedanaesta godina. I bolesna, onako, ne može, ostavio sam je na jedan dan i noć. Ne znam kako će mi bit', možda će mi krava skapat' gladna.»

Srebreničani kažu kako su im najčešći posjetitelji novinari. Predstavnici vlasti danima ne dolaze, ističe jedan od stanovnika kampa, Iso Karahodžić:

«Niko ne reaguje. Znači, ovo naselje, kamp-naselje, nije za iz-bjeg-li-ce iz Ljeskovika, Prohića i Sjedača. I Risića. Koji su izbjegli. Ovo treba vlast da dođe, da ih smjesti. Ovo još dan-dva more se izdržat', al' svi će se razboljet'.»

Ramiza Salihodžić u kampu je od prvog dana. Kaže kako joj teško pada što se do sada nije ništa riješilo:

«Sad je najteže. Ne može bit' teže, jer stvarno, do sad smo imali strpljenja, a sad više nemamo ni strpljenja ni snage da se borimo za ovu nepravdu.»

Stanovnik kampa je i dvadesetogodišnji Behaija Mašić. Dok njegovi vršnjaci studiraju ili rade, njemu je svaki dan isti:

«Pa, eto... Malo se zabavljamo igrom šaha, karti, i tako to, nešto radimo.»

Hakija Meholjić, član Inicijativnog odbora za poseban status Srebrenice:

«Nekako tražimo pomoć od nekih dobrih ljudi koji nam pomažu od svojih priloga, dobrovoljnih. Uglavnom, od vlasti nemamo ništa, a mi smo prepušteni sami sebi.»

Predsjednik Inicijativnog odbora za poseban status Srebrenice Ćamil Duraković naglašava kako nisu točne tvrdnje koje su se pojavile kako će boravak pod šatorima trajati do 11.srpnja:

«Mi očekujemo da se naš problem riješi do 11. jula. Dakle, granica ostajanja našeg tu nije niti predviđena, niti se zna. Mi ćemo ostati sve dok se ne riješe naši problemi. Tako davati neki rok je nepredvidljivo u ovom momentu.»
XS
SM
MD
LG