Kada je objavljeno da je crnogorsko Ministarstvo inostranih poslova razmjenom diplomatskih nota sa Sjedinjenim Državama prihvatilo sporazum o ne izručivanju američkih državljana Međunarodnom krivičnom sudu, takozvani „Član 98“, dio političkih subjekata i medija je taj sporazum povezao sa SOFA sporazumom nepraveći razliku između ta dva dokumenta. Dio članova Vlade nije čuo da postoji Sporazum „Član 98“ što je demonstrirao ministar za ekonomski razvoj Branimir Gvozdenović na pres konferenciji rekavši da ne zna o čemu se radi, ali da će to, kako je rekao, provjeriti ako mu bude precizno napisano. Na naslovnoj strani jednog od dnevnih listova tokom vikenda najava teksta o sporazumima je glasila „Član 98 SOFA sporazuma bacio Crnu Goru između dvije vatre“. Iako su SOFA sporazum potpisale sve države Evropske unije jedna od novinarskih konstatacija na pres konferenciji Predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića je glasila da između Evropske unije i Sjedinjenih Država postoji spor oko SOFA sporazuma. A pitanje je glasilo da li Vujanović vjeruje da će Evropska unija prihvatiti to što je Crna Gora potpisala SOFA sporazum. Na ovo je Vujanović konstatovao postojanje konfuzije u medijima u vezi dva različita sporazuma:
„Pa i vi ste u svom pitanju napravili, moram reći, prirodnu i očekivanu konfuziju u tretiranju dva akta, jedan je SOFA sporazum, jedan je „Član 98“. I jedan i drugi su očekivani u vrijeme moje posjete bili aktuelni u našoj javnosti, iako su potpuno različiti i po sadržaju i po svojoj vrijednosti“.
Komentarišući nepoznavanje stvari među predstavnicima dijela medija u Crnoj Gori koje se pokazuje i danas, koordinator Nansen Dijalog Centra Boris Raonić kaže da se radi o zabrinjavajućem fenomenu neinformisanosti na javnoj sceni:
„Da jednostavno zbog miješanja dvije stvari koje ne znamo šta su napravila se ogromna konfuzija i mogu da kažem da svim ozbiljnim ljudima ova situacija je i tužna i teška. Pokazalo se koliko je Crna Gora neinformisana, odnosno njeni akteri javne scene, tu mislim na političke partije, tu mislim i na čak predstavnike diplomatskog kora, na nevladin sektor, na bukvalno sve učesnike javne scene. Pokazalo se koliko smo neinformisani, koliko smo demagoško društvo, koliko smo podložni manipulacijama. To je nešto čime mi itekako treba kao društvo da se pozabavimo. Na žalost, zbog ovoga primjera i još nekih sličnih gdje vidimo sve ove pojave o kojima govorimo ja mislim da je budućnost javne scene u Crnoj Gori nikako nije svijetlo, osim ako se žestoko ne poradi na obrazovanju njenih aktera i njihove profesionalizacije i odgovornost onih koji rade ovakve katastrofalne stvari“.
Ni dio političara nije odmakao dalje od dijela medija. Tako dio opozicije jednako kritikuje SOFA sporazum i Sporazum „Član 98“ tražeći odgovornost Predsjednika Crne Gore i Vlade konstatujući da je potpisivanje i SOFA sporazuma vlast ugrozila interese Crne Gore i „konfrontirala se sa američkim i evropskim prijateljima“. Jedan od urednika dnevnog lista „Vijesti“ Miodrag Jovović ocjenjuje da je uzrok ovakvih stavova dijela političara činjenica da nema odgovornosti za izrečeno na političkoj sceni Crne Gore:
„Isto kao što u Ministarstvu spoljnih poslova ili ne znaju šta povlači Sporazum „Član 98“ ili su namjerno to uradili i namjerno sakrili od javnosti da bi ostvarili neke svoje interese. Ne zna se da li je Vlada raspravljala o tome ili je to samo iniciralo Ministarstvo. Isto tako su neodgovorni i pokazuju neznanje dio političara iz opozicije i dio medija. Ja mislim da je suština u tome da nema odgovornosti, da nikakvu odgovornost ne snosi ni vlast ni opozicija za ono što radi i za ono što priča i dok ne bude uveden mehanizam ili na neki način dok se neuspostavi odgovornost ovo će se ponavljati unedogled“.
„Pa i vi ste u svom pitanju napravili, moram reći, prirodnu i očekivanu konfuziju u tretiranju dva akta, jedan je SOFA sporazum, jedan je „Član 98“. I jedan i drugi su očekivani u vrijeme moje posjete bili aktuelni u našoj javnosti, iako su potpuno različiti i po sadržaju i po svojoj vrijednosti“.
Komentarišući nepoznavanje stvari među predstavnicima dijela medija u Crnoj Gori koje se pokazuje i danas, koordinator Nansen Dijalog Centra Boris Raonić kaže da se radi o zabrinjavajućem fenomenu neinformisanosti na javnoj sceni:
„Da jednostavno zbog miješanja dvije stvari koje ne znamo šta su napravila se ogromna konfuzija i mogu da kažem da svim ozbiljnim ljudima ova situacija je i tužna i teška. Pokazalo se koliko je Crna Gora neinformisana, odnosno njeni akteri javne scene, tu mislim na političke partije, tu mislim i na čak predstavnike diplomatskog kora, na nevladin sektor, na bukvalno sve učesnike javne scene. Pokazalo se koliko smo neinformisani, koliko smo demagoško društvo, koliko smo podložni manipulacijama. To je nešto čime mi itekako treba kao društvo da se pozabavimo. Na žalost, zbog ovoga primjera i još nekih sličnih gdje vidimo sve ove pojave o kojima govorimo ja mislim da je budućnost javne scene u Crnoj Gori nikako nije svijetlo, osim ako se žestoko ne poradi na obrazovanju njenih aktera i njihove profesionalizacije i odgovornost onih koji rade ovakve katastrofalne stvari“.
Ni dio političara nije odmakao dalje od dijela medija. Tako dio opozicije jednako kritikuje SOFA sporazum i Sporazum „Član 98“ tražeći odgovornost Predsjednika Crne Gore i Vlade konstatujući da je potpisivanje i SOFA sporazuma vlast ugrozila interese Crne Gore i „konfrontirala se sa američkim i evropskim prijateljima“. Jedan od urednika dnevnog lista „Vijesti“ Miodrag Jovović ocjenjuje da je uzrok ovakvih stavova dijela političara činjenica da nema odgovornosti za izrečeno na političkoj sceni Crne Gore:
„Isto kao što u Ministarstvu spoljnih poslova ili ne znaju šta povlači Sporazum „Član 98“ ili su namjerno to uradili i namjerno sakrili od javnosti da bi ostvarili neke svoje interese. Ne zna se da li je Vlada raspravljala o tome ili je to samo iniciralo Ministarstvo. Isto tako su neodgovorni i pokazuju neznanje dio političara iz opozicije i dio medija. Ja mislim da je suština u tome da nema odgovornosti, da nikakvu odgovornost ne snosi ni vlast ni opozicija za ono što radi i za ono što priča i dok ne bude uveden mehanizam ili na neki način dok se neuspostavi odgovornost ovo će se ponavljati unedogled“.
