Dragan Prelević, zastupnik 40 tužbi porodica i preživjelih bosanskohercegovačkih izbjeglica u slučaju deportacije, tvrdi da je vrijeme dokazalo da je pokretanje krivično-pravnog postupka za utvrđivanje odgovornosti, ko je i po čijem nalogu maja ’92. godine deportovao stotinu građana Bosne i Hercegovine muslimanske nacionalnosti vojsci Radovana Karadžića, samo farsa. Tačno 23. februara prošla je godina dana od otvaranja istrage, a za to vrijeme nijedan od pet preživjelih žrtava nije pozvan da svjedoči:
„Oni su došli u Podgoricu i davali svoje izjave i bili predmet vještačenja u parničnom postupku, pred istim tim tužiocima koji navodno sprovode krivični postupak, i niko od njih nije pozvan da da izjavu u tom navodnom krivičnom postupku“.
Na drugoj strani, istražni sudija Višeg suda koji vodi ovaj slučaj, Miroslav Bašović, ovako obrazlaže zbog čega žrtve još nijesu svjedočile:
„Ja ih sad pozivam, znate kako je to , idu pozivi, neko šalje, vraća odgovore „ja ne mogu dolaziti tamo nego mene je strah“,neko ono, neko ovo. Za nekoga se i ne vrati, razumijete“.
RSE: Da. Medjutim prema mojim informacijama iz kontakata sa tim ljudima do sada niko od njih nije dobijao poziv.
BAŠOVIĆ: Moguće je da neki od njih nijesu dobili poziv. Pozivi odu, pa neko dobije, neko ne dobije.
Sadik Demirović, koji danas živi u Štokholmu i koji je preživio sedamdesetsedam dana mučenja u logoru bosanskih Srba u Foči dolazio je u Crnu Goru da svjedoči u parničnim postupcima i spreman je da svjedoči i u krivičnim, ali ga niko do danas nije kontaktirao.
RSE: Da li Vas je iko kontaktirao?
DEMIROVIĆ: Ne. Nikad me niko nije kontaktirao.
RSE: Da li ste spremni ukoliko budete pozvani da dođete da svjedočite?
DEMIROVIĆ: U svakom slučaju, rado.
Za Demirovića je utvrđivanje krivične odgovornosti počinilaca ovog zločina jednako značajno kao i nadoknada štete:
„Evo već petnaest godina, a da niko nikad od vlasti, od Tužilaštva ne pokaza iskrenu namjeru da upita šta se to meni učinilo, da bi se čovjek oslobodio toga. .....I oni su krivi za moj takav osjećaj prema njima“.
Podsjetimo, trinaest godina od deportacije, nakon što su podnijete prve tužbe u parničnim postupcima, od ukupno četrdesetak do danas, pod pritiskom javnosti prije dve godine crnogorsko Tužilaštvo, koje inače u ovim postupcima zastupa tuženu državu Crnu Goru odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova, zainteresovalo se za slučaj deportacije i najavilo otvaranje istrage. Istraga je potom pokrenuta protiv šest policijskih funkcionera koji se sumnjiče da su direktno učestvovali u deportaciji: protiv bivšeg pomoćnika ministra policije Milisava Markovića, bivšeg načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi Milorada Ivanovića, bivšeg načelnika barske policije Branka Bujića, operativca Službe državne bezbjednosti Duška Bakrača, bivšeg komandira policije u Herceg Novom Milorada Šljivančanina i pomoćnika načelnika Centra bezbjednosti u tom gradu Damjana Turkovića. Tužilaštvo je za svjedoke predložilo nekadašnjeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, šefa Službe državne bezbjednosti u vrijeme deportacije Boška Bojevića i tadašnjeg pomoćnika ministra policije Nikole Pejakovića. O jednogodišnjem toku istrage sudija Bašović kaže:
„Mogu da kažem da ću radit, trudiću se da to završim što prije budem mogao. Pretpostavljam da znate da to nije jedini predmet, odnosno da ima mnogo predmeta đe se mora postupati i tako to“.
Pitali smo ima li pritisaka i opstukcije:
„Nemam ja tu vrstu problema. Ne znam na koju mislite prepreku“!
RSE: Mislim na političke pritiske.
BAŠOVIĆ: Ne, ne. Kakvi.
Državno tužilaštvo je tražilo da se parnični postupci obustave do utvrđivanja krivično pravne odgovornosti, ali im sudije Osnovnog suda u Podgorici nijesu izašle u susret. Do sada je donešeno desetak prvostepenih presuda. Od vrhovne državne tužiteljice Vesne Medenice danas nijesmo mogli dobiti ocjenu jednogodišnjeg toka istrage otvorene poslije četrnaest godina jer je odsutna. Advokat oštećenih porodica i preživjelih žrtava deportacije Dragan Prelević:
„Apsolutno je jasno da je čitav ovaj krivični postupak postavljen po osnovu zahtjeva za sprovođenje istrage u kojem je Tužilaštvo apsolutno učinilo sve da se nikada ne otkrije niti bilo ko kazni za ovaj zločin“.
„Oni su došli u Podgoricu i davali svoje izjave i bili predmet vještačenja u parničnom postupku, pred istim tim tužiocima koji navodno sprovode krivični postupak, i niko od njih nije pozvan da da izjavu u tom navodnom krivičnom postupku“.
Na drugoj strani, istražni sudija Višeg suda koji vodi ovaj slučaj, Miroslav Bašović, ovako obrazlaže zbog čega žrtve još nijesu svjedočile:
„Ja ih sad pozivam, znate kako je to , idu pozivi, neko šalje, vraća odgovore „ja ne mogu dolaziti tamo nego mene je strah“,neko ono, neko ovo. Za nekoga se i ne vrati, razumijete“.
RSE: Da. Medjutim prema mojim informacijama iz kontakata sa tim ljudima do sada niko od njih nije dobijao poziv.
BAŠOVIĆ: Moguće je da neki od njih nijesu dobili poziv. Pozivi odu, pa neko dobije, neko ne dobije.
Sadik Demirović, koji danas živi u Štokholmu i koji je preživio sedamdesetsedam dana mučenja u logoru bosanskih Srba u Foči dolazio je u Crnu Goru da svjedoči u parničnim postupcima i spreman je da svjedoči i u krivičnim, ali ga niko do danas nije kontaktirao.
RSE: Da li Vas je iko kontaktirao?
DEMIROVIĆ: Ne. Nikad me niko nije kontaktirao.
RSE: Da li ste spremni ukoliko budete pozvani da dođete da svjedočite?
DEMIROVIĆ: U svakom slučaju, rado.
Za Demirovića je utvrđivanje krivične odgovornosti počinilaca ovog zločina jednako značajno kao i nadoknada štete:
„Evo već petnaest godina, a da niko nikad od vlasti, od Tužilaštva ne pokaza iskrenu namjeru da upita šta se to meni učinilo, da bi se čovjek oslobodio toga. .....I oni su krivi za moj takav osjećaj prema njima“.
Podsjetimo, trinaest godina od deportacije, nakon što su podnijete prve tužbe u parničnim postupcima, od ukupno četrdesetak do danas, pod pritiskom javnosti prije dve godine crnogorsko Tužilaštvo, koje inače u ovim postupcima zastupa tuženu državu Crnu Goru odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova, zainteresovalo se za slučaj deportacije i najavilo otvaranje istrage. Istraga je potom pokrenuta protiv šest policijskih funkcionera koji se sumnjiče da su direktno učestvovali u deportaciji: protiv bivšeg pomoćnika ministra policije Milisava Markovića, bivšeg načelnika Centra bezbjednosti Herceg Novi Milorada Ivanovića, bivšeg načelnika barske policije Branka Bujića, operativca Službe državne bezbjednosti Duška Bakrača, bivšeg komandira policije u Herceg Novom Milorada Šljivančanina i pomoćnika načelnika Centra bezbjednosti u tom gradu Damjana Turkovića. Tužilaštvo je za svjedoke predložilo nekadašnjeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, šefa Službe državne bezbjednosti u vrijeme deportacije Boška Bojevića i tadašnjeg pomoćnika ministra policije Nikole Pejakovića. O jednogodišnjem toku istrage sudija Bašović kaže:
„Mogu da kažem da ću radit, trudiću se da to završim što prije budem mogao. Pretpostavljam da znate da to nije jedini predmet, odnosno da ima mnogo predmeta đe se mora postupati i tako to“.
Pitali smo ima li pritisaka i opstukcije:
„Nemam ja tu vrstu problema. Ne znam na koju mislite prepreku“!
RSE: Mislim na političke pritiske.
BAŠOVIĆ: Ne, ne. Kakvi.
Državno tužilaštvo je tražilo da se parnični postupci obustave do utvrđivanja krivično pravne odgovornosti, ali im sudije Osnovnog suda u Podgorici nijesu izašle u susret. Do sada je donešeno desetak prvostepenih presuda. Od vrhovne državne tužiteljice Vesne Medenice danas nijesmo mogli dobiti ocjenu jednogodišnjeg toka istrage otvorene poslije četrnaest godina jer je odsutna. Advokat oštećenih porodica i preživjelih žrtava deportacije Dragan Prelević:
„Apsolutno je jasno da je čitav ovaj krivični postupak postavljen po osnovu zahtjeva za sprovođenje istrage u kojem je Tužilaštvo apsolutno učinilo sve da se nikada ne otkrije niti bilo ko kazni za ovaj zločin“.
