Dostupni linkovi

Putevi povratka Srba u Hrvatsku


RSE: Mnoge je iznenadio vaš sporazum o suradnji Samostalne demokratske srpske stranke sa Hrvatskom demokratskom zajednicom u Saboru i šire. Nakon gotovo tri i po godine, je li donio rezultate koje su osjetili ljudi – kako se kaže – na terenu?

PUPOVAC: Ta suradnja je stvorila novi tip političke kulture u Hrvatskoj, koja je doprinos, ne samo za građane srpske nacionalnosti, nego za sve građane Republike Hrvatske, jer smo se postepeno, ne u cijelosti, ali počeli oslobađati jednog etnocetrističkog i isključivog pristupa, za kojeg je HDZ zaslužan, iz devedesetih godina, u kojem je hrvatska država samo hadezeovskog političkog modela. U kojem ne samo da nema mjesta za Srbe, a prije svega za njih, kao ravnopravne građane, nego ni za druge političke opcije, a posebno lijeve i liberalne orijentacije. Ovom suradnjom se to u bitnom smislu promijenilo. Od diskusija u Saboru koje su se u međuvremenu razvijale i poprimile druge kvalitete, do političkog života na najrazličitijim područjima Republike Hrvatske. Drugo, promijenjena je atmosfera. Političari, izuzev ljudi poput Lončara, sa više obzira pristupaju pojedinim temama, posebno kada su u pitanju manjine. To još uvijek, naravno, nije dovoljno, ali jeste nužan uvjet da u boljoj atmosferi rješavate ona pitanja koja se godinama nisu mogla rješavati. Što se konkretnih pitanja tiče – zastupljenosti Srba na područjima povratka – SDSS je nakon izbora 2005. godine osigurao gotovo potpunu zastupljenost u lokalnim predstavničkim tijelima, a nerijetko i participaciju u izvršnim tijelima vlasti. To je značajna stvar, jer su Srbi dugo godina funkcionirali samo na nivou nevladinih organizacija. A ovako su postali sastavni dio političkog sistema i sistema odlučivanja. Treće što bih htio kazati jeste da su u nizu područja postignuti konkretni rezultati u području povratka imovine. Najveći dio imovine jeste vraćen. Iako postoje još doista bolne točke, kao što je područje zadarskoga zaleđa, kao što je područje općenito Dalmacije gdje se taj problem još uvijek postoji u određenom broju. Drugo je obnova kuća. Doista, dvije godine nakon potpisivanja sporazuma, broj kuća koji je obnovljen za pripadnike srpske zajednice se počeo brojati u hiljadama. Iako još uvijek postoji veliki broj zahtjeva koje treba riješiti, vjerujem da će najveći dio tih zahtjeva, od njih negdje 14.000, biti pozitivno riješen – u korist ljudi. Meni je samo žao što to nismo uspjeli brže riješiti. Ali ta obnova će, dakle, biti završena u mjeri i na način na koji ne možemo reći da je ocjena odlična, jer ljudi su izgubili puno više nego što su dobili, ali može se reći da je to jedno solidno rješenje. Treća stvar gdje se može reći da smo postigli značajne rezultate jeste reelektrifikacija, nešto što je bilo godinama zapostavljano, ali je sada pomaknuto sa mrtve točke. Isto tako, pitanja kao što su stanarska prava i konvalidacija, ta pitanja su bila proforma navedena kao moguća rješenja, ali se tome nije pristupalo. Sada, posebno posljednjih nekoliko mjeseci, intenzivno se razgovara o tome kako da se ta pitanja riješe i da ljudi budu zadovoljni. Ostaje, naravno, još niz pitanja, kao što je pitanje mirovine – bivših penzionera koji u vrijeme krajiške vlasti nisu dobivali mirovinu koju su zaradili prije rata, a ostaje, naravno, pitanje primjene ustavnog zakona, posebno u pogledu zapošljavanja. Ali to su pitanja koja stalno držimo na dnevnom redu i koja se kada se neka od ovih koja su sada u postupku rješavanja, riješe, sasvim sigurno dobiti prostora za svoje rješavanje.

RSE: Hrvatske vlasti su bivšim nositeljima stanarskog prava ponudile stanarsko zbrinjavanje. Međutim, zbog lošeg načina prikupljanja podataka, za što netko mora odgovarati, velik dio prikupljenih aplikacija će trebati dopuniti, kaže Pupovac:

PUPVAC: Do sad smo se izborili za pravo nasljeđivanja unutar obitelji i za mogućnost otkupa stanova u vukovarskoj regiji. Jasno je da je mogućnost otkupa bila zamrznuta da Srbi ne bi mogli otkupljivati. Ali, trpjeli su i Srbi i Hrvati. Dakle, i to je riješeno. Mislim da će to ići nekako u tom paketu. Druga stvar koja ostaje jeste veliki broj ljudi koji nisu podnijeli zahtjeve za stambena zbrinjavanja, a koji su bili nosioci stanarskog prava. Tu će, očito, dvije države morati adekvatnim pregovaranjem doći do rješenja. Između te dvije činjenice, oni koji su podnijeli zahtjeve i čiji prvi stanovi bi se trebali početi graditi tokom ove godine, najprije u Osijeku, onda i Karlovcu i drugim mjestima, između tih ljudi i onih koji će možda biti predmet sporazuma između Srbije i Hrvatske, trebali bi ostaviti mogućnost trećoj kategoriji ljudi koji nisu znali za šta da se opredijele. Pa ako vide korist u ovom programu stambenog zbrinjavanja da i oni mogu još podnijeti zahtjeve za to stambeno zbrinjavanje.

Srpska vlast i hrvatska policija

RSE: Kazali ste da ste na ratom zahvaćenim područjima, što se tiče građana srpske nacionalnosti, gotovo svugdje pokrili zastupljenost u predstavničkim tijelima i u izvršnoj vlasti. Međutim, ostaje ono drugo na što vi redovito upozoravate, a to su policija, pravosuđe, činovnici u gradovima, općinama, županijama. Ustavni zakon kaže jedno, međutim na terenu je bitno drugačije. Što reći o tome?

PUPOVAC: Stanje je otprilike sada takvo da u tim povratničkim sredinama imamo, uvjetno kazano, srpsku vlast a hrvatsku policiju i to je paradoksalno i neodrživo, jer tako ne može funkcionirati. Mi gradimo povjerenje sa Hrvatima koji tamo žive, stvaramo koalicije sa strankama koje ih predstavljaju i obrnuto, a policija je nedostupna za Srbe, kao da oni nisu ti koji mogu jednako braniti zakonitost, sigurnost i obavljati one poslove koje policija u tom pogledu obavlja. Očito da je riječ o jednoj zadržanoj politici nepovjerenja koja se održava, ali nešto se ipak kreće. Prošle godine prvi put, ove godine drugi put, u znatno većem broju, raspisan je natječaj za tečajce policajce – šestomjesečni kurs nakon kojeg se oni raspoređuju u različita područja gdje za tim postoji potreba. Ove godine se javio vrlo visok broj ljudi, i jedne i druge i treće nacionalnosti, ali je vrlo indikativno da se javilo nekoliko stotina mladih ljudi srpske nacionalnosti, što je znak porasta povjerenja i potrebe i kod njih. Mi smo policiju upozorili na to – i ministra i njegove suradnike – da ako Srbi iskazuju povjerenje za policijsko zanimanje u Hrvatskoj, onda bi ministarstvo moralo odgovoriti na to povjerenje. Mi smo dobili jamstva da će tih devedesetak mladih ljudi, koji su prošli provjere, koji su prošli testiranja, koji udovoljavaju kriterijima koje zakon propisuje, biti uključeni u taj tečaj i nakon toga primljeni u policijsku službu. Ja vjerujem da bi to bio veliki napredak. Dakle, dok se za policiju nešto kreće, unatoč tom paradoksu koji sam na početku spomenuo, za pravosuđe se, nažalost, ništa ne kreće. Pravosuđe kao da je zabetonirano. Pravosuđe kao da se rukovodi nekim principom po kojem samo „naši“ mogu suditi i po kojem samo provjereni „naši“ mogu suditi. I to je, bojim se, još uvijek stanje našeg pravosuđa. Nekako sam blizu pameti da bi, kao u Francuskoj nakon režima u Vichy-u, zakratko, kada je u pitanju pravosuđe, trebalo suspendirati ustav i provesti neku vrstu lustracije. Jer, sa ovakvim stanjem, bojim se da nećemo daleko doći, bez obzira da li popravili zastupljenost manjina ili ne popravili zastupljenost manjina.

RSE: Lokalne izbore 2005. godine obilježilo je do sad nerazjašnjeno ubojstvo Dušana Vidića u Karinu. To je, tvrdi Pupovac, bila jasna poruka povratnicima i onima koji su željeli sudjelovati na izborima. Policija je obećavala otkriti počinitelja, ali od toga još ništa. Što pokazuje da se i u policiji, a vjerojatno i u dijelu politike, vode ozbiljne borbe.

PUPOVAC: Oko toga imamo li jedan otvoren politički pristup povratku i pravima povratnika Srba u Hrvatskoj, ili se još uvijek dio politike bori za očuvanje onog tuđmanovskog nasljeđa koje je on skovao sa svojim partnerima na drugoj strani, a to je – razmijenimo ih, raselimo ih, stvorimo čiste etničke države i činimo sve što možemo da nam to neko ne pokvari, pa makar to bili i takvi starci koji u dobroj vjeri pokušavaju doći na svoje, živjeti sa svojim susjedima kao što je to vjerovao i činio Dušan Vidić.

RSE: Kad ste prije tri i po godine dogovarali suradnju sa Hrvatskom demokratskom zajednicom, jedan od vaših zahtjeva bilo je i formiranje posebnog fonda za obnovu gospodarstva na ratom pogođenim dijelovima Hrvatske. Zašto na kraju taj fond nije formiran, što o svemu kaže HDZ i da li se išta pomiče u gospodarstvu u ratom pogođenim dijelovima Hrvatske?

PUPOVAC: Povećali smo proračune jedinica lokalne samouprave u povratničkim sredinama i u sredinama reintegracije u istočnoj Slavoniji. Povećali smo broj projekata koja dolaze na ta područja u praktički sve općine. Povećali smo podršku koju od pojedinih fondova te općine za svoje projekte dobivaju. Međutim, to još uvijek nije dovoljno. Mi ostajemo kod toga na što me podsjećate, a to je neophodnost da se formira poseban fond, za obnovu i ekonomsku revitalizaciju tih područja. To sve, naravno, bez adekvatnih dodatnih, državnih sredstava neće biti dovoljno brzo. Biće, ali neće biti dovoljno brzo. A mi se ovdje zapravo borimo sa vremenom. Mi to moramo promijeniti. To je djelomično, dakle, politička borba, a s druge strane je to uvjeravanje države da ti krajevi moraju doista biti pod posebnim razvojnim i financijskim interesom države. I ja vjerujem da nakon sljedećih izbora nijedan oblik suradnje sa bilo kojom mogućom koalicijskom formom vlasti, mi nećemo započeti ukoliko to ne bude jedan od važnih ispunjenih uvjeta i zahtjeva sa naše strane.

Uloga dijaspore

RSE: Koncem godine su parlamentarni izbori u Hrvatskoj. Koja su očekivanja oko uspjeha Samostalne demokratske srpske stranke? Tri zastupnika kao i do sada, ili manje ili više? Prošli put ste imali listu za dijasporu dobili, čini mi se, nekih 300 glasova. Hoćete li pokušati ponovo sa dijasporom?

PUPOVAC: Mi računamo sa najmanje tri zastupnička mandata, kao što imamo u ovom mandatu, i računamo sa jednim mjestom u dijaspori. Ali za to treba ispuniti određene uvjete. A to je, prvo, da ljudi razumiju relevantnost toga mjesta za njih i njihovo pravo. S druge strane, i ja doista mislim da kad je riječ o hrvatskoj dijaspori, da je onda srpska komponenta te dijaspore jedna od doista važnih, politički relevantnih komponenti, i zbog obnove povjerenja i zbog omogućavanja da se problemi tih ljudi efikasno i na valjan način rješavaju. Osiguranje tog mjesta bi bio veliki uspjeh ne samo za DSS. Što se tiče drugih elemenata, mi jasno uviđamo da naše odbijanje da direktno participiramo u vlasti u obliku koalicije, dakle da sa HDZ-om razvijamo jedan tip partnerstva preko instrumenata koji su dogovoreni i preko programa koji su dogovoreni, manjkav je. Mi ćemo, sasvim sigurno, nastojati sudjelovati u formiranju buduće koalicijske vlade u Republici Hrvatskoj i nastojati osigurati puno bolju prisutnost Srba u različitim segmentima vladinih institucija, od same vlade, pa naniže, jer se to pokazalo kao manjkavost do sada. Ne biti na mjestu na kojem se odlučuje, ne biti u situaciji nadzirati sistem odlučivanja, ne biti u situaciji značajno doprinijeti tome da postoji pažnja za ono što su problemi u svakodnevnom radu vlade, to se pokazalo kao ozbiljna teškoća u zadnje dvije godine rada. Ne u prve dvije godine, nego u zadnje dvije godine rada i suradnje da vladom.

RSE: Predsjednik nevladine organizacije Srpski demokratski forum i nekadašnji srpski političar u Zapadnoj Slavoniji Veljko Đakula, već dulje vrijeme kritizira vaš rad i rad Samostalne demokratske srpske stranke, a sad je najavio i da će se vratiti u politiku. Vi ste dugo vremena surađivali s njime i dobro ga poznajete. Što mislite koji su njegovi motivi? I sa druge strane, što bi on mogao dati što već nije prisutno u političkom predstavljanju srpske zajednice u Hrvatskoj?

PUPOVAC: Mi nismo raspravljali o rezultatima rada Srpskog demokratskog foruma u posljednjim godinama. Nismo raspravljali unutar naše zajednice ni o efektima tog rada. Nismo raspravljali ni o golemim sredstvima koje međunarodna zajednica osiguravala za rad u funkciji povratka. Jednako tako nismo davali prostora da glasovi koji su dolazili sa terena da se o tome raspravlja, imaju svoga prostora. Smatrali smo da je potrebno zajednicu institucionalno ojačati. Smatrali smo da treba učiniti sve da te institucije budu dovoljno jake da mogu biti u funkciji zajednice, pa onda i da mogu provesti raspravu unutar sebe o tome kako stvari doista funkcioniraju. Prema tome, mi smo se suzdržavali od te vrste rasprava. Ja sam osnivač Srpskog demokratskog foruma. Dugo sam ga vodio i razvijao, u uvjetima kada nije imao nikakvu podršku nego je sudjelovao u teškoj političkoj utakmici. Veljko ga je preuzeo u vrijeme kada je ozbiljan novac počeo pristizati. Meni nije bilo teško da otvorim vrata nijedne ambasade. Kao što mi nije bilo teško da dva dana nakon „Bljeska“, sa američkim ambasadorom i velikom američkom zastavom na njegovom autu, otvorim vrata Veljkove kuće koja je bila pod opsadom hrvatske vojske i policije, i da otvorim prostor da Veljko uđe u civilni i svaki drugi život u Hrvatskoj. Ako, kao što on kaže, treba stvari raditi energičnije, on misli da mi nismo energični ljudi, onda samo to pokazuje da ili ne zna što se stvarno događa u ozbiljnim političkim procesima – a to bi sve mogao znati kada bismo sjeli i razgovarali – ili je nešto treće po srijedi. A što je to treće što bi moglo biti po srijedi, ja to za sada ne mogu naslutiti. A i kad bih naslutio, nisam siguran da bih, iz zajedničkih obaveza i zajedničkog prijateljstva, to ovoga trenutka rekao.

RSE: Čelnik Partije podunavskih Srba, Rade Leskovac, marginalne i na lokalnoj razini, posljednjih se mjeseci doista vrlo intenzivno pojavljuje u hrvatskim medijima, posebice u programima javne televizije. Desetak godina za njega gotovo da se nije ni čulo. Budimo otvoreni – gura li netko njega?

PUPOVAC: Gotovo da je opće poznata stvar da je gospodin Leskovac nastao u određenom momentu i za određene potrebe, po završetku mirne reintegracije istočne Slavonije – da bi se moglo pritiskati, ucjenjivati SDSS, i u Istočnoj Slavoniji i na drugim područjima. I sasvim se može jednostavno pokazati tko ga je i za koju svrhu osnovao. Nadam se da takve službe više ne postoje u Hrvatskoj. On je trebao raditi ono što se očekivalo, a zauzvrat je, koliko znam, uvijek naplaćivao obilatim i povoljnim kreditima, za poljoprivredu i za razne druge projekte u tom pogledu. Dakle, čovjek koji je tokom rata bio u Šešeljevim Radikalima i koji kaže da bi to ponovio, nije samo provokator, nego istovremeno i čovjek koji očito ne razumije na koji način su on i njegovi nanijeli štetu i Srbima i Hrvatima. Oni koji mu daju tu vrstu prostora, žele živjeti jednu vrstu desničarske atmosfere u javnosti i sasvim je sigurno da im to neće proći.
XS
SM
MD
LG