Dostupni linkovi

logo-print

BiH 'na popravnom' iz slobode medija


RSE: U ovogodišnjem izvještaju o stanju medijskih sloboda, BiH se proglašava zemljom sa djelimično slobodnim medijima. Generalno gledano, ni bolje, ni gore nego prošle godine, mada se o detaljima može govoriti.

HALILOVIĆ: Prije nekoliko mjeseci, po izvještaju objavljenom od strane francuske organizacije Reporteri bez granica, koji doduše govori o 2005. godini, a ovaj izvještaj Freedom Housea je o 2006. godini, Bosna i Hercegovina je po medijskim slobodama svrstana čak na 19. mjesto. Razlika je, naravno, ogromna i vjerovatno je istina negdje u sredini. Ali, šta se iz toga može zaključiti? Može se zaključiti da je u tih godinu dana odnosa između 2005. na 2006. godinu, došlo do značajnog nazadovanja, umjesto napredovanja, u usvajanju medijskih sloboda. U pitanju je to da su se u značajnoj mjeri pogoršale i političke i ekonomske prilike u kojima djeluju mediji u Bosni i Hercegovini. Zbog toga je takva ocjena Freedom Housea.

RSE: Možemo li naznačiti neke ekscese ili procese koji su na to bitnije uticali?

HALILOVIĆ: Za 2006. godinu je karakteristično da je to bila godina žestokih predizbornih i izbornih kampanja, godina novog vala nacionalizma na političkoj sceni BiH, godina na kojoj su jezdili i nacionalisti i neke druge snage, godina u kojoj su čak oživjele i neke vjerske zajednice na političkom terenu. I naravno, s tim u vezi, došlo se u sukob s medijima, odnosno pokušalo se izvršiti određene pritiske na medije. To je istovremeno bila godina u kojoj su se pogoršale ekonomske prilike i utoliko su bile limitirane mogućnosti djelovanja komercijalnih medija, u nekim slučajevima uslovljene i političkim pritiscima i uticajima.

RSE: Da, ali unatoč svemu ja imam dojam da smo prenisko rangirani. Čak 12 mjesta iza Srbije, 16 mjesta iz Crne Gore, 17 iza Hrvatske…

HALILOVIĆ: Ja ne znam tačno šta je sve po njihovoj metodologiji bodovano, ne znam da li bi se nešto promijenilo da je promijenjena neka druga metodologija, ali činjenica jeste da mi imamo djelimično slobodne medije. Odnosno, mediji su u velikoj mjeri zavisni od prije svega svojih kapaciteta i mogućnost, a – kažem – oni su ograničeni prije svega na ekonomskom planu, djelimično političkim ambijentom, ali i kapacitetima koje sami imaju, jer njihove mogućnosti ograničava i novinarski kadar koji imaju. S druge strane, činjenica je takođe da manje-više većina medija piše sve što smatraju da trebaju da pišu, ali da to nema nekog velikog društvenog odjeka, ništa se u društvu bitno ne mijenja. Naravno, ne može se mijenjati društvo prema željama i zahtjevima medija, ali toliko odsustvo u reagiranju društva, mislim da je vrlo znakovito i da više govori o političkom stanju, ali istovremeno i o stanju u medijima.

RSE: Mene se posebno doima ocjena kako su ovdašnji mediji, i to u oba entiteta, neprofesionalni. Kada neko, kao ti, provede čitav radni vijek u ovoj profesiji i k tomu prođe put od izvještača do ombudsmana za medije, onda je to prava adresa za pitanje u čemu se zapravo ogleda taj nedostatak neprofesionalnosti.

HALILOVIĆ: Teško je dati generalno ocjenu koja bi vrijedila za sve. Ali ima, nažalost, i jako veliki broj neobučenih novinara. Ta neprofesionalnost se ogleda u tome što se dobar broj medija ili novinara ne pridržava etičkog kodeksa, kodeksa za štampu. Evo, recimo, najjednostavniji i najčešći primjer jeste to da se vode prave hajke i kampanje protiv određenih ljudi, ljudi se proglašavaju optuženima ili čak i osuđenima prije nego što je i otvoren sudski proces. Često im se dodjeljuju atributi koji u normalnim prilikama ne bi trebalo da se koriste, kao što su „zločinci“, nego se kaže „okorjeli zločinci“, „okorjeli kriminalci“ i tako dalje. Iako, kažem, sudski procesi nisu završeni. Eto, ima tako tih stvari koje, vjerovatno, iritiraju javnost, a osim toga doprinose i prilično velikom broju sudskih procesa protiv novinara.

RSE: Očito u silnoj želji da se osvoji što više slobode, neke kolege zaborave kako je granica slobode tamo gdje ona ugrožava slobodu odnosno pravo onog drugog. Da se vratimo ovom ukupnom ambijentu djelovanja. U ovom izvještaju se takođe kaže da je važna ekonomska nesigurnost naših medija, ukoliko nema ulagivanja vlastima, ili im se bar ide uz nos.

HALILOVIĆ: Da, to je bitna karakteristika. Ne dešava se više tako direktni politički pritisak na medije, iako, nažalost, i toga imamo – prisjetimo se nedavnog slučaja bojkota Vlade Republike Srpske prema državnoj televiziji i reakcija koje su uslijedile nakon toga. Ali taj pritisak je sada, kažem, suptilniji. On se odvija preko oglašivača, preko firmi u kojima političari i politička elita imaju najveće uticaje i time se sputava sloboda medija da djeluju ravnopravno. Naravno, tih ekonomskih ili komercijalnih pritisaka na medije ima i u drugim zemljama. Ni zapadne zemlje nisu imune od takve vrste pritisaka gdje oglašivači postavljaju razne uslove i tako dalje. Ali bitna je razlika u tome što ti pritisci najčešće ni sa pokušajima političkih uticaja. A ovdje, nažalost, u dobrom broju slučajeva, oni su povezani. S druge strane imamo i pritiske iz vjerskih zajednica ili neformalnih religijskih grupa i tako dalje, i to sve, naravno, usložnjava posao novinara.

RSE: Taman nas je sve obradovalo ono 19. mjesto u prošlom izvještaju, a sad smo negdje na 98., skoro na 100. mjestu, pa se nadam da si u pravu kad kažeš da je istina negdje na sredini.

HALILOVIĆ: Ja se nadam da je negdje na sredini. Iako, kažem, to se kod nas smjenjuje u valovima, zavisi od sveukupnog političkog i ekonomskog ambijenta, a on je bitno bio pogoršan prošle godine. Ekonomika ili život i posao od kojeg se živi, nije pokazao skoro nikakav napredak, a politička scena je, nažalost, napravila nekoliko koraka unazad, sa otvorenim vratima nacionalnim partijama i nacionalistima.
  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG