Dostupni linkovi

logo-print

Marama ili mini suknja?


Pripremila Mirjana RAKELA

Koji su ključni razlozi tenzija u Turskoj – da li su to kulturne razlike izmedju , uglavnom siromašnog, ruralnog dijela zemlje, koji je u biti konzervatnih shvaćanja i urbanog dijela društva, gdje su građani skloniji librelanom stilu životu, daleko sličnijem onom na Zapadu nego na Istoku.

Islamska marama ili mini suknja? U najkraćim crtama to je dilema sa kojom će se gradjani Turske suočiti na prijevremenim izborima zakazanima za 22. srpanj.
Briton David Barchard, bivši novinar Financial Timesa, analitičar koji niz godina živi u Ankari ističe kako je "vrlo vjerojatno da će ti izbori biti plebiscit o tome da li društvo mora biti više ili manje religijsko".
Bachrad, kao i mnogi drugi analitičari vide Tursku, kao zemlju podijeljenu u kulturnom i demografskom pogledu. Erdoganovi pristaše su uglavnom religijski orijentirani gradajani, posljednjih godina pristigli sa sela u gradove, posebno u Istanbul.
"Turska je zemlja sa 72 milijuna stanovnika . Oko 40 posto živi ih na selu. No, samo jedan od njih četvero sada se bavi poljoprivredom, pa godišnje oko milijun ljudi se sa sela preseli u gradove. Zato i postoji prilično jak otklon od tradicionalnog, konzervativnog, ruralnog društva, prema novom, urbanom društvu. Ipak, to nužno ne znači da će ti ljudi preuzeti suvremeni način žviljenja kakav je na Zapadu. U nekim slučajevima dolazi do radikalizacije društva , jer je središnje mjesto prema kojem se oni koji dolaze sa sela odredjuju jest - upravo đamija".
Barchard naglašava da mnogi od onih koji su posljednjih tjedana prosvjedovali jesu pripadnici gradjanskoga sloja koji želi živjeti proevropski. No, nisu i nužno pripadnici bogate urbane elite, već muslimani ,vjernici, koji odlaze u đamiju, ali imaju sasvim drugačije vidjenje uloge religije u društvu.
" Nema sumnje da su neki sekularisti, ljudi koji redovito odlaze petkom na molitvu, no oni zasigurno nisu oni koji su preuzeli jedan, rekao bih, totalitaristčki oblik vjere. Oni ne žele živjeti u društvu kakav je danas prisutan u Arapskom svijetu. Žele živjeti više evropski, i plaše se da bi mogli biti natjerani da žive pod čvrstim islamskim zakonima, islamskom obrazovanju i slično. Ti ljudi žele da Turska ostane sekularno društvo" ističe britanski analitičar.
Bez obzira na aktualnu situaciju, bojazan kojim smjerom će Turska ići, činjenica je da je sadašnja Erdoganova vlada učinila najviše što je mogla kako bi zemlju približila Evropskoj Uniji. Posljednjih pet godina Turska bilježi stalan gospodsraki rast. Najavljeni referendum o izmjenama Ustava lukav je politički potez. No treba reći da je uloga predsjednika u Turskoj zapravo simbolična, ali on ipak može stavljati veto na zakone, imenuje vladu i šef je vojske, koja je više puta zadržavala Tursku na putu sekularizma koji je odredio osnivač moderne Turske i njen prvi predsjednik Mustafa Kemal Ataturk.
XS
SM
MD
LG