Dostupni linkovi

logo-print

Umro Ivica Račan


Drago HEDL, Enis ZEBIC

Iako očekivana zbog zloćudne bolesti, smrt Ivice Račana, potresla je Hrvatsku. Račan je umro u noći sa subote na nedjelju, pet minuta iza tri sata, u Kliničkom bolničkom centru u Zagrebu. Donedavni predsjednik Socijaldemokratske partije i bivši hrvatski premijer, od veljače ove godine liječio se od karcinoma bubrega. No, bolest je otkrivena u poodmakloj fazi, pa ni kirurški zahvati u bolnici u Minhenu, a potom u Zagrebu, više nisu mogli pomoći.

Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić rekao je kako je Račan obilježio noviju hrvatsku povijest, te kako će uz državne dužnosti koje je obnašao, ostati zapamćen i kao čovjek koji je omogućio demokratske promjene u Hrvatskoj, ali i kao premijer koji je Hrvatsku usmjerio na europski put. Premijer Ivo Sanader nazvao ga je "jednim od aktera suvremene hrvatske povijesti" i dodao:

"Od svih mogućih aspekata istaknut ću onaj koji se po meni čini najvažnijim, a to je da smo u našem rivalstvu i u našoj političkoj utakmici uvijek znali naći razumijevanja i nadići stranačke razlike uvijek onda kada je bilo riječi o nacionalnim interesima."

Račanov dugogodišnji suradnik i nekadašnji član Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske Celestin Sardelić o Račanu kaže:

"Odlaskom Ivice Račana moderna hrvatska politička povijest ostat će prikraćena za jedan častan život i politički lik, a politička elita izgubila je čovjeka visokih moralnih osobina, mudrog i staloženog državnika. Hrvatska, posebno moderna socijaldemokracija, izgubila je, na žalost prerano, ključnog utemeljitelja i aktivnog borca i promicatelja. Osobno, ja sam izgubio prijatelja i druga."

Račan je ostao u dobrom sjećanju i novinarima, koji su se u svom radu, dugi niz godina s njim susretali. Ines Šaškor, nekadašnja urednica TV Zagreb i kasnije zagrebačka urednica Radija Slobodna Europa, o Račanu kaže:

"Ne treba zaboraviti činjenicu da je Ivica Račan jedini bivši komunistički lider u svijetu izgubio glas na prvim demokratskim izborima i ponovno ih osvojio. To svjedoči, kako i o osobnoj političkoj vještini samoga Račana, tako i o demokratskom potencijalu hrvatske ljevice. Hrvatska ljevica nije bila previše zadovoljna kako ju je Račan razvijao svih ovih godina. Kao opozicionar u vrijeme Tuđmanove vlasti, bio je konstruktivan, neki bi rekli samo mekan. Svojim autoritetom i velikom neformalnom moći, spriječavao je da režim ne potone u nasilje bez povratka i na ekonomskom i na političkom planu."

Autor biografske knjige "Račan", objavljene 2005. godine, novinar Novog lista Zdenko Duka pamti Račana po sljedećem:

"Bio je stamen i pošten čovjek. Iza njega se nisu vukle afere. Čini mi se da je znao okupiti oko sebe ljude na način da nije vladao kao autokrat, nego snagom svoga autoriteta. Mislim da je sama oproštajna ostavka, koju je dao prije tri tjedna, pokazala njegovu hrabrost i veličinu."

U Hrvatskom saboru otvorena je danas Knjiga žalosti, a Komemoracija u povodu smrti Ivice Račana održat će se u srijedu, 2. svibnja. Posljednji ispraćaj, onako kako je to Račan želio, bit će samo u krugu obitelji i najbližih prijatelja.

Vijest o smrti Ivice Racana prenose sve svjetske agencije, uključujući austrijsku agenciju APA, slovenski STA i srpski Tanjug. Talijanska novinska agencija ANSA opisuje Račana kao "čelnika hrvatske oporbe i povijesnog šefa socijaldemokracije u Hrvatskoj". U 2000. godini branio je mladu hrvatsku demokraciju kad je pobijedio nacionaliste na izborima, piše ANSA i dodaje da se u "Zagrebu ocjenjuje da je trenutak vrlo osjetljiv jer se mora izabrati novi kandidat za opće izbore koji će se održati u studenome ove godine".

Račanovi politčki usponi i padovi

Priča o Ivici Račanu u stvari je priča o hrvatskoj tranziciji i godinama koje su joj neposredno prethodile. Ivica Račan u prvi plan hrvatske i jugoslavenske politike ulazi prosinca 1989. godine kada ga, u osvit višestranačja u Hrvatskoj, izaslanici 11. kongresa Saveza komunista Hrvatske izabiru za predsjednika stranke. Na tom kongresu SKH je podržao zahtjeve tek nastalih oporbenih stranaka i grupa za održavanjem slobodnih višestranačkih izbora. Siječnja 1990. godine izaslanstvo Saveza komunista Hrvatske s Račanom na čelu, zajedno sa Slovencima napušta 14. izvanredni kongres jugoslavenskih komunista. Iako na izborima svibnja 1990. godine SKH, kojem je dodano i Stranka demokratskih promjena, postiže solidne rezultate, HDZ zbog tako skrojenog izbornog zakona preuzima vlast.
Veći dio Račanovih stranačkih kolega iz krajeva zahvaćenih srpskom pobunom izlaze 1991. godine iz Sabora. Na sljedećim izborima 1992. godine stranka koja je opet promijenila ime u Socijaldemokratska partija Hrvatske – Stranka demokratskih promjena, dodiruje dno: dobijaju svega 5 i po posto glasova i tri zastupnika sa državne liste. Međutim, spašavaju ih Srbi, i SDP dobija još osam zastupnika s manjinske liste.
Oporavak stranke počinje nakon 1995. godine, i na izborima 2000. godine zajedno sa Budišinim liberalima dobijaju 40 posto glasova i sa još 5 stranaka formiraju vladu. Račan je premijer i usprkos snažnom otporu HDZ-a u parlamentu, državnoj administraciji i lokalnim vlastima, kao i konstantnim tenzijama unutar šesteročlane koalicijske vlade uspijeva na unutarnjem i međunarodnom planu Hrvatsku iz zemlje opterećene etničkim nabojem i premrežene korupcijom i klijentelizmom usmjeriti prema normalnijim vodama.
Nakon izbora 2000-te SDP dolazi na vlast, ali 4 godine kasnije gubi vlast, ne uspijevajući ispuniti velika očekivanja hrvatskih građana. Mala utjeha Račanu moglo je biti to što je većina kvalitetnih stvari u programu novog HDZ-ovog premijera Ive Sanadera samo nastavak politike Račanove vlade. Račanovo ponašanje u stranci - Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske mnogi su analitičari ocijenili autokratskim. Iako je stranački vrh prepun osoba koje misle da ga mogu naslijediti, za očekivati je da kormilo stranke ipak preuzme njegova zamjenica Željka Antunović. iako je Račan po općoj ocjeni bio briljantan u međustranačkim i unutarstranačkim igrama i odnosima, dakle na taktičkoj razini, pred hrvatskim socijaldemokratima je nakon njegove smrti jedna ozbiljna strateška odluka - da li konačno politički profilirati stranku, ili - kao i do sada - sjediti na više interesnih i ideoloških stolica.
XS
SM
MD
LG