Dostupni linkovi

Književnost "Na pola puta"


Novka ILIC

Na pitanje - može li književnost realno opisati događaje iz 90-ih i da li je potrebna vremenska distanca da bi se o tim zbivanjima govorilo, Lamija Begagić, dečiji književnik iz Sarajeva kaže:

"Uglavnom ono što se danas piše u savremenoj bosanskoj literaturi, posebno u prozi, je neka stvarnosna proza, postdejtonska odnosno postratna proza. Pisci srednjih godina pa i mlađih generacija, moji vršnjaci jako rado pišu o tome. Dugo vremena je bio trend da se pisalo o ratu, mislim da se to sad napustilo i da se piše o ovom gotovo jednako traumatičnom periodu koji je uslijedio nakon rata. Uglavnom se piše ono što se živi."

Neki novi klinci

Književnik iz Splita Boris Dežulović kaže da se mlađi književnici vraćaju zbilji u svom delu:

"Unazad nekih 6-7 godina od pojave famoznog "Fak-a" putujućeg festivala književnosti kada su u prvi plan izašli književnici, neću reći mladi ali recimo mlađa srednja generacija koja je beskrupolozno progovorila o stvarnosti, od tog doba se nekako ta stvarnost vratila u hrvatsku književnost. Do tada je hrvatska književnost bila prilično drvena i otuđena od stvarnosti. Sada su se pojavili još mlađi, pojavili su se klinci sa interneta, blogeri, koji su zaista u toj stvarnosti više nego mi. Naime, mi navečer sedimo doma i gledamo nogomet a oni su vani i znaju kako izgleda hrvatska stvarnost. Zaista sjajno to rade."

RSE: Šta mislite da li je proteklo dovoljno vremena, da li književnost može realno uspostaviti odnos sa onim što nam se dogodilo pre 15 godina, svima koji smo zajedno živeli?

"Ja nisam siguran u te povjesne distance, koliko bi sad trebalo nać neku matematičku formulu, koliko vremena treba proć da bi se pisalo o zločinima, o užasima, o otuđenjima, o neljudskostima u ratu. Najautentičnija ratna književnost, na kraju krajeva, je uvek bila ona koja je govorila tada kada se to događalo, tako je to bilo kod nas, tako je bilo i u Bosni."

Iz Hrvatske došao je i Predrag Lucić. On smatra da treba pisati o onome što nam se događalo i nije potrebna vremenska distanca, već nešto drugo:

"Ja mislim da nam ta distanca nije potrebna, mislim da nam je potrebna otvorenost u razmišljanju i dobra volja da čujemo i mišljenja koja se razlikuju od naših, da čujemo i druga iskustva. Mislim da jedino što bi bilo pogubno, a to je ono što jdominira u medijima pa delom i u književnosti, da se na SFRJ gleda iz nacionalnih vizura. Tako gledaju na sve, od ameba pa do najnovijih država."

Nenad Veličković živi i piše u Sarajevu:

"Mislim ima nekoliko pisaca koji pišu dobro. Ja vjerujem da svaka dobra književnost je uvjek književnost koja govori o stvarnosti. Moja iskustva, ne samo moja, govori da književnost nije tu da gura dobre stvari nego mnogo više da gura loše."

Crnogorski pisac Miodrag Raičević živi u Beogradu i on smatra da u književnosti ima vrlo malo stvarnosti:

"Mislim da većina pisaca se ne bavi tim tekućim pitanjima i onim što se dešava danas i ovde, mislim da to niej naročito prisutno, ne eksplicitno. Inače ne volim angažovanu književnost, jednostavno nisam taj. Pišem neke svoje priče ali iste kakve sam pisao i pre ovih nesrećnih ratova i posle. Znači nisam menjao ništa naročito i nisam komentarisao uopšte događaje koji su se dešavali, makar ne u literaturi."

Još se lečimo

Srđan Tešin je iz Kikinde i ovako vidi odnos kniževnosti i stvarnosti:

"Mislim da je danas u Srbiji malo takvih pisaca iz prostog razloga što je kod nas i dalje neka čudna simbioza prostih i budućih vremena. Jedino se ono što je danas i što je bitno nekako gura u stranu, kao da više nikome nije ni stalo do toga."

U književnim susretima "Na pola puta" u Užicu učestvovala je i srpska književnica Vida Ognjenović:

"Ta decenija nije baš ušla u literaturu onako kao što bi se očekivalo i nije nahrupila u priče i u romane. Ja mislim prosto zato što je to previše surovo i previše blisko, previše smo ranjeni time, previše u to upleteni na ovaj ili onaj način, bilo lično i neposredno bilo posredno. Još se mi u tome nalazimo i snalazimo, još se mi od toga lečimo, još se to sprema da postane književna tema."
XS
SM
MD
LG