Dženana KARABEGOVIC, Maja BJELAJAC
Ali nisu nezadovoljni samo ljekari, jer je u prva tri mjeseca ove godine u oba bh entiteta bilo oko 100 štrajkova i protesta nezadovoljnih radnika, ali i drugih socijalno ugroženih kategorija stanovništva, kaže predsjednik Konfederacije Sindikata BiH Edhem Biber. Posljedica je to, navodi Biber, dugogodišnjih “guranja pod tepih” radničkih problema.„Ako ne budu energično radili na traženju mogućih rješenja, a moguće je naći rješenje, mislim da zaista prijeti jedna opasnost da to preraste u značajniji bunt u Bosni i Hercegovini.“
I dok Biber navodi da je bilo stotinjak štrajkova, njegova koleginica iz Saveza sindikata Republike Srpske, Velka Odžaković tvrdi suprotno. Prema njenim riječima od početka 2007. do danas u tom bh entitetu bilo je svega 10 štrajkova, za razliku od prethodnih godina kada je toliko štrajkova u prosjeku održavano mjesečno. Odžaković navodi i razloge zbog kojih je smanjen broj štrajkova u tom bh entitetu.
„Jedan od njih je potpisivanje opšteg kolektivnog ugovora i potpisivanje granskih kolektivnih ugovora kojima se na jedan kvalitetan način riješilo pitanje prava i obaveza radnika i poslodavaca.“
Bivša ministrica finansija Republike Srpske Svetlana Cenić ne vjeruje da su radnici ove godine zadovoljniji svojim statusom u odnosu na godine prije. Prema njenim riječima, sindikati u štrajku su vrlo često politički instrumentalizovani, jer u tom bh entitetu nema opozicije, a sadašnja Vlada na čelu sa Miloradom Dodikom dala je po dolasku na vlast beskrajna obećanja:
„I sindikati to dobro znaju. Lako je oboriti šefa sindikata dok kažete „šta bi!“, jer vlada ima poluge moći.“
Ekonomista Rajko Tomaš kaže da se u ovoj godini u Bosni i Hercegovini mogu očekivati socijalni buntovi nezadovoljnih kategorija stanovništva. Razlozi, prema njegovim riječima, nisu političke, već ekonomske prirode. Treba imati na umu, smatra Tomaš, da je prošle godine porastao iznos novca kojeg je država preraspodijelila u korist javne potrošnje, ali u strukturi raspodjele tog novca nije došlo do bitnijeg popravljanja ekonomskog stanja u zemlji:
„Imate ponižavajuće plate određenih visoko kvalifikovanih kategorija ljudi, kao što su ljekari, kao što su profesori univerziteta, a na drugoj strani imate opet vrlo privilegovane državne činovnike koji imaju izuzetno visoke plate, a nemaju taj nivo obrazovanosti. Sigurno je da će to proizvesti odgovarajuće nezadovoljstvo.“
Tomaš kaže da postojeće strukture vlasti nisu ozbiljno shvatile brojne štrajkove i proteste, jer da je to tako već bi napravile pravičniji sistem potrošnje javnog novca.
„„Ako imate političke strukture koje su na sasvim drugim principima došle na vlast, licitirajući različitim nacionalnim nepravdama, a ne ekonomskim nepravdama, onda takve vlasti imaju vrlo malo sluha za ekonomske nepravde koje su same ugradile u sistem.“
Protesti i štrajkovi socijalno nezbrinutih kategorija stanovništva, ocjenjuju analitičari, posljedica su i loše privatizacije firmi u posljednjih desetak godina, a vlasti umjesto da rješavaju nagomilane probleme običnih ljudi u BIH, još uvijek se bave isključivo vitalnim nacionalnim interesima.
