Dostupni linkovi

Vrhunski rezultati sportaša invalida


Medalje s Mediteranskih igara, s dva svjetska i tri europska prvenstva. Rušila je pet europskih i dva svjetska rekorda. Aktualna je europska rekorderka na 800 metara slobodno u malim i velikim bazenima. Sve je to u višegodišnjoj plivačkoj karijeri postigla Ana Sršen, 34-godišnja hrvatska para-olimpijka u plivanju:

„Kao dvanaestogodišnjoj djevojčici mi je dijagnosticiran karcinom na koljenu. Nakon ličenja od šest mjeseci, zbog uznapredovale bolesti, bila je nužna amputacija noge.“

Nakon godine dana rehabilitacije, sport i plivanje joj nitko nije ni spomenuo kao mogućnost i dodatnu terapiju:

„Vratila sam se na Mljet da završim osmi razred. Skočila sam u more i plivala sam od uvale do uvale. Volim prirodu i vodu. Lijepo i nesputano sam se osjećala jer plivam bez proteze. Sigurno je da su i to razlozi što sam se duže zadržavala u vodi. Preplivavajući uvale srela sam neke ljude koji su me pitali da li treniram. Rekla sam da ne, već da plivam za svoju dušu. Nisu mi vjerovali da plivam 15 kilometara dnevno za svoju dušu.“

Uz zalaganje roditelja i ljudi koji su slučajno vidjeli njezin potencijal, uslijedili su treninzi u Dubrovniku, zatim London i na kraju Zagreb, u kojem se udala i osnovala vlastiti plivački klub za djecu s tjelesnim oštećenjima:

„Moje plivanje i sportski rezultati nisu produkt nekog sustavnog rada, u smislu sustava koji me je doveo do toga, već moja ogromna želja i volja da plivam po svaku cijenu. Vrlo često se događalo da sam morala zakupiti prugu, da bih uopće mogla plivati u gradu, plaćati ulaze na bazen da bih mogla plivati. Uspjela sam sve to izdržati jer sam imala užasno veliku volju i ljubav za plivanjem. Sada na razini Para-olimpijskog odbora izgrađujemo jedan sustav koji će omogućiti djeci sa poteškoćama da izaberu plivanje, ili neki drugi sport, kao svoj sport i da ih jedan sustav dovede do uspjeha i rezultata.“

Sve se pokrenulo sredinom devedesetih, osnivanjem hrvatskog Para-olimpijskog odbora, čiji je predsjednik Ratko Kovačić, i sam sportaš invalid:

„Sada imamo oko 1500 mladih sportaša do 20 godina starosti u našim razvojnim programima, u svim para-olimpijskim sportovima.“

Najveća stvar koja se dogodila jest i zakonsko izjednačavanje para-olimpijaca sa olimpijcima u pogledu materijalnih sredstava, ali, naglašava izbornik hrvatske reprezentacije sjedeće odbojke, Mile Ćorluka, društvene predrasude prema invalidima u Hrvatskoj još su velike:

„U Dalmaciji sam uporno pokušavao osnovati klub, dok mi jedan čovjek nije otvoreno rekao da je kod nas još uvijek sram imati invalida u kući. Invalid se drži doma i on ne izlazi van. Dok mi on to nije rekao, nisam shvatio radi čega se ne mogu probiti u Dalmaciju. Prošlo je i to vrijeme i sada imamo već četiri kluba u Dalmaciji. Tih programa nije bilo. Sada, u vrlo kratkom periodu, doživljavamo masovnost.“

Ana Sršen kaže da je mnogim invalidima sport život i da društvo to mora još više prepoznati:

„Jedna moja kolegica iz Južnoafričke Republike, koja je trenutno jedna od najvećih plivačica u svijetu, osoba sa invaliditetom, je rekla da kada dođete do zida možete lupiti od njega i razbiti se, ili možete, kao mi plivači, napraviti okret i odgurnuti se tako snažno da vas to može osnažiti i ubrzati u životu.“
XS
SM
MD
LG