Dostupni linkovi

logo-print

Šta nakon izjave haškog tužioca?


Žana KOVACEVIC, Enis ZEBIC, Branka TRIVIC

Hrvatski predsjednik Stipe Mesić podržao je stav premijera Ive Sanadera da nadležne međunarodne institucije trebaju istražiti navode o sakrivanju dokaza od Međunarodnog suda pravde u postupku protiv Srbije, što je, navodno, bio rezultat dogovora glavne haške tužiteljice i srbijanskih vlasti:

„Međunarodne institucije nešto trebaju poduzeti ako se sumnja u bilo kakvu umiješanost u sakrivanje dokumenata i onoga tko je u tome sudjelovao. To neka utvrde u jednoj proceduri nadležne institucije.“

Hrvatska ima puno moralno pravo tražiti da i drugi u regiji u potpunosti surađuju u progonu i kažnjavaju zločinaca, kazao je hrvatski predsjednik:

„Što se Hrvatske tiče, ona je uvijek izvršavala svoje međunarodne preuzete obaveze. Imamo Ured za suradnju sa Haškim tribunalom, koji je sve potrebne dokaze uvijek transparentno izlagao u Haškom tužiteljstvu. Niko se ne može potužiti na hrvatsku neuvjerljivost. Mi smo željeli da se krivnja individualizira, željeli smo da krivci odgovaraju, bez obzira o kome se radi, ali želimo da to rade i drugi. Nadamo se da će se i u ovom slučaju utvrditi prava istina.“

I hrvatski premijer Ivo Sanader danas je ponovio svoje uvjerenje da ako se ustanovi istinitost navoda Geoffreya Nicea o skrivanju dokaza o umiješanosti službenog Beograda u rat u Bosni i Hercegovini, o tome treba raspravljati Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda:

„Ukoliko postoji sumnja u nekoga iz jedne institucije, koju su osnovali Ujedinjeni narodi, i koju je Hrvatska tražila da se osnuje, a jedan od zahtjeva Hrvatske je bio i da se kazne svi zločini napravljeni u Hrvatskoj, ali i drugdje, onda to treba raspraviti na tijelu koje je osnovalo taj sud. To sve treba sačekati i proučiti i onda će sigurno biti rasprave pred Vijećem sigurnosti.“

Hrvatska se u ovom slučaju treba aktivno angažirati, poruka je predsjednika Glavnog odbora oporbene Socijaldemokratske partije Hrvatske, Tonina Picule:

„Treba vidjeti da li je postojao jedan paralelni mehanizam, u kojem se od nekih sudionika u suradnji sa Hagom bezuvjetno tražila suradnja, a nekima se gledalo kroz prste. Ukoliko se to uspostavi, onda treba vidjeti na koji način i Carlu del Ponte pozvati na odgovornost, ako treba i pred Vijećem sigurnosti UN.“

Hrvatska ovaj slučaj treba prijaviti Vijeću sigurnosti, zatražiti istragu i zatražiti raspravu na Vijeću, sugerira bivši dugogodišnji ministar vanjskih poslova, Mate Granić:

„Najbolje bi bilo da se poveže sa Bosnom i Hercegovinom i da se to zajednički uradi, da se traže prijatelji u svijetu, koje je moguće naći, koji bi sponzorirali i Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu da se otvori slučaj na Vijeću sigurnosti.“

Ako se utvrdi istinitost Niceovih navoda, postoje temelji za obnovu postupka, procjenjuje odvjetnik i predsjednik nevladine udruge Hrvatski pravni centar, Goran Mikuličić:

„Ukoliko se doista pouzdano utvrdi da su postojali neki dokumenti koji na odluku Međunarodnog suda pravde bacaju drugo svjetlo i kada bi Međunarodni sud pravde imao ta dokumenta da bi eventualno donio i drugačiju odluku, onda je to sasvim sigurno pravi razlog da se traži obnova postupka i da se ti novi dokumenti uzmu u obzir.“

Profesor međunarodnog kaznenog prava na zagrebačkom Sveučilištu, Ivo Josipović, predviđa koji će biti dalji razvoj situacije:

„Riječ je o ozbiljnom slučaju koji možda može i diskreditirati rad haške tužiteljice. Potrebno je ćuti i drugu stranu i vidjeti o čemu se radi. Tužiteljstvo će vjerojatno braniti tezu da je riječ o sadržaju koji njima nije interesantan za predmete koje su imali pred sudom, ali to se može ocijeniti tek kada se vidi o čemu se radi.“

Bh. agent znao za dokaze

Prema Statutu Međunarodnog suda pravde u Hagu obnova postupka u tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije je moguća u slučaju da se naknadno otkriju činjenice i dokazi važni za proces, tvrdi za radio Slobodna Evropa nekadašnji zastupnik BiH Kasim Trnka. Izjave tužioca Džefrija Najsa da je glavni haški tužilac Karla del Ponte postigla nagodbu sa Beogradom da pred Međunardonim sudom pravde budu prekriveni dokazi o umiješanosti Jugloslavije u ratu u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj mogle bi pomoći da se utvrdi sadržaj prikrivenih dokumenata, kaže Trnka:

„To drugim riječima znači da ovoga puta one bijele stranice u dokazima, u zapisnicima iz Savezne Republike Jugoslavije, ako se može utvrditi šta je stvarno sadržaj tih stranica i ako iz toga može proizaći ozbiljan zaključak da su vlasti tadašnje Savezne Republike Jugoslavije imale genocidnu namjeru, onda bi se to moglo uzeti kao dovoljan osnov za obnovu postupka. Ali šta piše u tim bijelim stranicama, tako da kažem, za to bi moralo da se angažuje i samo Vijeće sigurnosti sigurno na poticaj strana u ovome sporu, očigledno Bosna i Hercegovina, da se prisili savezna Republika Jugoslavija da preda te dokumente.“

Bh. agent Sakib Softić kaže da je njegov tim od 2004. znao da postoje dokumenti koje je Savezna Republika Jugoslavija proslijedila Haškom sudu, a koji su dio transkripta sa sjednica Vrhovnog vijeća odbrane te zemlje. Međutim, te dokumente bh. strana nikada nije mogla dobiti, podsjeća Softić:

„Ti dokumenti sadrže potamnjene dijelove, a u svakoj situaciji kad Vrhovni savjet odbrane tadašnje Savezne Republike Jugoslavije govori o ratu u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Trebalo nam je izvjesno vrijeme da sklopimo sliku, tako da smo već početkom 2005. godine znali o čemu se tu radi i onda smo se obratili zahtjevom Međunarodnom sudu pravde da on zatraži od tužene strane, tj. Jugoslavije, sad Srbije, da izruči cjelokupne, neskraćene verzije zapisnika Vrhovnog savjeta odbrane. Sud je odbio taj naš zahtjev, navodno iz razloga što mi raspolažemo sa dovoljno dokumenata u javnoj domeni kojima možemo potkrijepiti svoje tvrdnje.“

Vlasti RS-a sumnjaju da je u Haškom tribunalu moguć bilo kakav dogovor o skrivanju dokumenta, te ističu da su izjave o tome pokušaj reaktiviranja tužbe koja je konačna. Predsjednik Narodne skupštine RS-a Igor Radojičić kaže:

„To bi bio potpuni nonsens u pravu i pravosuđu da bilo koji tužilac koji pristane da se u predmetima u kojima je on tužilac prikriju dokumenti. Mislim da je za ovih 12 godina jako mnogo dokumenata sa svih nivoa izneseno, da se sada grozničavo pokušava naći način da se reaktivira tužba ili bilo kakav proces koji je već završen u Hagu. Znači, presuda Suda pravde u Hagu je konačna. Ne postoji druga instanca, niti neko podnošenje ponovne tužbe po tom osnovu. I mislim da ovo sve skupa spada u domen propagande u kojoj se traže načini da se presuda koja nekima u BiH ne odgovara aktuelizuje, ponovo otvori i donese u drugačijem obliku.“

Profesor Sarajevskog univerziteta Omer Ibrahimagić kaže da ukoliko bh. tim i dođe do skrivenih dokumenata u narednih 10 godina, koliko je prema presudi ostavljeno za obnavljnje postupka, to neće biti moguće zbog političkih razloga i nepostojanja konsenzusa u Predsjedništvu BiH:

„Nećemo imati konsenzus i stvari će se vjerovatno dalje komplikovati. Dakle, politički razlozi ostaju iako bismo imali te dokumente, iako bismo imali mogućnost da pravno stvari pokrenemo. Predsjedništvo predstavlja državu BiH. Prema tome, ako dva člana Predsjedništva se izjasne za to, ovaj treći član Predsjedništva ima pravo da postavi pitanje vitalnog interesa entiteta i ukoliko se Narodna skupština RS-a izjasni da je to vitalni interes entiteta, ta odluka ove dvojice ne može se smatrati punovažna. Prema tome, nema niko drugi u Bosni i Hercegovini ko bi mogao to pokrenuti.“

Trnka, međutim, tvrdi kako tako nešto neće biti ni potrebno, jer je riječ o postupku za koji bh. agent Sakib Softić već ima mandat:

„Pošto se radi o jednoj radnji u okviru inače postojećeg sudskog postupka, a postojeći agent je dobio mandat da vodi spor od početka do kraja, onda bi se moglo zaključiti da agent može sam pokrenuti i zatražiti obnovu postupka. I on bi se u tom slučaju kretao u okviru svog mandata.“

Male šanse za reviziju postupka

U nastavku ove priče tražimo odgovore na nekoliko nepoznatih u jednačini. Šta sadrže “zasenčeni” delovi arhive koji je Srbija i Crna Gora prosledila Haškom tribunalu? Da li je Tribunal bio u obavezi da original te arhive prosledi Medjunarodnom sudu pravde u postupku BIH protiv Srbije i Crne Gore za genocid? Ima li osnova za reviziju postupka? Može li ceo ovaj slučaj dospeti pred Savet bezbednosti UN-a i proizvesti neke političke, ako ne i pravne posledice?

Portparol Tužilaštva Olga Kavran odgovara na pitanje zašto Haški sud nije originalnu vojnu dokumentaciju, u kojoj su sadržani i “zasenčeni” delovi nedostupni javnosti, predočio Medjunarodnom sudu pravde u postupku tužbe BIH protiv Srbije i Crne Gore za genocid.

"Tužilaštvo Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju nema nadležnost i nije uključeno u postupke pred Međunarodnim sudom pravde. Te dve sudske instance su dve potpuno zasebne pravne institucije. Međunarodni sud pravde se bavi sporovima između država, dok se Haški tribunal bavi i ima nadležnost da utvrdi krivičnu odgovornost pojedinaca. Kada se radi o predmetima pred Medjunarodnim sudom pravde, odgovornost je te institucije da utvrdi koje će dokazne materijale razmatrati i da zatraži dokumente koji su joj potrebni. To nije i ne može biti odgovornost ni Tribunala ni bilo kog njegovog organa pa samim tim, ni njegovog Tužilaštva. Kao što se može pročitati u presudi Medjunarodnog sudu pravde, taj Sud je odlučio da ne zatraži dokumente o kojima je reč."

Olga Kavran nije želela direkno da komentariše navode bivšeg haškog tužioca Džefrija Najsa (Joeffrey Nice) da je glavni tužilac Karla del Ponte (Carla) imala nagodbu sa vlastima u Beogradu o skrivanju dokaza za učešće Srbije u genocidu u BIH, ali je naglasila sledeću činjenicu:

"U skladu sa Pravilnikom o postupku i dokazima, isključivo sudije Tribunala mogu donositi odluke o zaštitnim merama koje bi sprečile obelodanjivanje dokumenata javnosti. Pravilo 54 iz tog pravilnika omogućilo bi državama da zatraže zaštitne mere radi zaštite nacionalne sigurnosti. U takvim slučajevima sudije Medjunarodnog suda, a ne stranka u postupku, mogu o tome odlučiti nakon što su analizirali sve relevantne dokumente. Svaka tvrdnja da je Tužilaštvo uključeno u skrivanje dokaza potpuno je neistinito."

I izvori Haškog suda kažu za naš program da je odluka sudija Haškog tribunala o zaštiti delova dokumenata bila odluka zaštite samo u odnosu na javnost, a ne odluka o redigovanju dokumenata tako da oni ne dodju do sudskog veća.
I ovde nam saopštavaju da postupak pred Haškim tribunalom nema nikakve veze sa postupkom pred Medjunarodnim sudom pravde, koji ove dokumente nije tražio ni od Srbije ni od Haškog suda.

Danilo Turk, ekspert za medjunarodno pravo iz Slovenije i nekadašnji predstavnik ove zemlje u Ujedinjenim nacijama, smatra da nije uverljivo objašnjenje Medjunarodnog suda pravde da nije zatražio neredigovanu dokumentaciju u postupku BIH protiv Srbije za genocid, objasnivši da ima dovoljno dokaza za presudu jer, kako kaže, nikad nije suviše dokaza i informacija, posebno kad je u pitanju tako ozbiljan slučaj.

Stručnjak za medjunarodno pravo iz Beograda Vojin Dimitrijević kaže da su gotovo ništavne šanse da Medjunarodni sud pravde odobri reviziju postupka.

"U istoriji nije odobrio nijednu reviziju, dobiće reviziju samo ako se otkrije neka potpuno nova činjenica za koju Sud nije znao prilikom izricanja presude ili nije mogao da zna. Ovde je prilično blizu pameti da je on to mogao da zna, da je znao koliko je hteo, a mogao je da zna pa nije tražio. Da bi neko tražio da se otvori u potpunosti to mora da bude neki organ koji je ovlašćen za to.

RSE: Koji bi to organ mogao da bude?

"Organ naše države. Mogao bi neko da naredi da skinu svaki znak poverljivosti sa tih dokumenata, a to su verovatno zapisnici Vrhovnog saveta odbrane, da se oni obelodane u interesu naše prošlosti i naših znanja - to je jedan organ. Drugi koji je mogao da traži je Međunarodni sud pravde, a nije tražio, zadovoljio se onim što ima. SB može da stavi na dnevni red što god hoće, ali on nije prizivni sud, njegova je dužnost da se stara da se sprovedu presude Medjunarodnog suda pravde, a ne da ih revidira i menja."

Da li bi ceo ovaj slučaj, bar na političkoj ravni, mogao da dospe do Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija kako predlažu neki visoki zvaničnici Hrvatske? Danilo Turk smatra da su ništavne šanse da izvršni organ svetske organizacije interveniše u ovom slučaju i objašnjava zašto.

Savet bezbednosti bi u tom slučaju stao na stanovište da je to res iudicata – odnosno, presudjena stvar. Pošao bi od činjenice o postojanju nezavisnog sudstva i ne verujem da bi bio zainteresovan da posegne za intervencijom u taj problem, tako da ne bih rekao da je ovakvo očekivanje realno.

Najsove tvrdnje

Glavni tužitelj na suđenju Miloševiću na Haškom tribunalu Geoffrey Nice ustvrdio je u pismu zagrebačkom «Jutarnjem listu» kako je tačno pisanje «New York Timesa» da je glavna haška tužiteljica Carla del Ponte s Beogradom postigla nagodbu o prikrivanju dokaza o umiješanosti Beograda u ratove u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj na nedavnom suđenju povodom tužbe Bosne i Hercegovine za genocid na Međunarodnom sudu pravde.

Nagodba Carle Del Ponte s Beogradom nije imala nikakvu pravnu osnovu, kaže Rice u pismu što ga je u nedjelju objavio «Jutarnji list». To je bio nepotreban «deal» koji je Beogradu služio samo da prikrije dokaze o umiješanosti Jugoslavije u ratove u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od Međunarodnog suda pravde, ali i od vlastite javnosti.

«Motivi gospođe Del Ponte da pristane na takvu nagodbu meni ni dan-danas nisu jasni, ni poznati», priznaje Miloševićev tužitelj. Naime, «Tužiteljstvo ne samo da nije ništa dobilo od tog «deala», nego je stvorilo nepoželjan presedan, jer je poslije toga Beograd počeo primjenjivati iste uvjete za slične dokumente – i to s uspjehom, jer je gospođa Del Ponte opet osobno odobravala takve inicijative Beograda», stoji u pismu koje objavljuje današnji «Jutarnji list».
XS
SM
MD
LG