Dostupni linkovi

logo-print

Šantićev potomak rekorder


Mira ANDRIC

Nezvanični svjetski rekorder u dobrovoljnom davanju krvi je Ratko Šantić iz Višegrada, koji je dragocjenu tečnost, prema njegovim evidencijama, daraivao tačno 247 puta. Šantić je sasvim slučajno prvi put darovao krv u 17-oj godini kada mu se drug povrijedio na fudbalskoj utakmici:

«U dvorištu školske zgrade, gdje sam lopte igrao, kolega mi se povrijedio. I ne znajući šta znači dati krv, prvi sam prišao da mu pomognem. Onda su me odveli u stari zavod za transfuziologiju krvi u Koševo bolnici. Tad sam prvi put u životu, sa nepunih 18 godina, dao krv i pomogao svom kolegi.»

Pored ovog, Ratko je poznat i da je dalji unuk pjesnika Alekse Šantića iz Mostara, čime se, kako sam kaže, ponosi:

«Šantići su iz Mostara i ja se ponosim što sam potomak od Alekse Šantića. Pjesnik Šantić je bio moj djed. To je od moga djeda brat, samo s tom razlikom što Aleksa nije imao djece, a svi ostali osim Alekse su imali djece.»

Osjetivši veličinu tog humanog djela, ovaj čovjek je godinama na svojstven način spašavao ljudske živote ne gledajući na vjeru, naciju ili materijalno stanje onih kojima je bila potrebna:

«Moja motivacija je uvijek: pomozi ljudima u nevolji. Uvijek je to bilo tako. Dati krvi znači pomoći drugome. To je nešto najpoštenije i najhumanije. A tih primjera ima mnogo. Ja imam sreće što mi je krvna grupa A pozitivna, a ta krvna grupa izgleda da je najbolja i najteža za davanje. Posebna ugodnost i ljepota darivanja je dati majki porodilji krv. To je nešto najveće što te čini čovjekom.»

Šantić kaže da vjerovatno zahvaljujući davanju krvi, koja se nakon tog brzo obnavlja, nikada nije bio bolestan, niti je imao bilo kakvih zdravstvenih problema:

«Nikad, još evo dosad, 66-ta mi je godina, nikad bolestan nisam bio. Nisam preležao ni gripu, ništa. Na mene to tako i ne djeluje. A to je valjda i kretnja i uredan život. Nisam alkoholičar, ne pušim, ponašam se onako normalno. Ljudi me vole, volim i ja ljude. Najviše volim mliječne proizvode, jaja i mlijeko. Mlijeko obavezno uz moj obrok ide svaki dan. Sve uglavnom, osim ribe. Ribu nisam nikad volio.»

Ratko Šantić u svojoj dugogodišnjoj karijeri humaniste dobio je niz najviših priznanja, ali kaže najdraže prizanje mu je kada ga ljudi kojima je spasio život nazovu za praznike, pošalju mu pismo, ili s njim porazgovaraju upotpunjujući mu na takav način penzionerske dane.
XS
SM
MD
LG