Dostupni linkovi

Nove vojvode sa 'moralnim afinitetom'


Zoran PRERADOVIC, Biljana JOVICEVIC

Aktuelni pomoćnik ministra za dijasporu u Vladi Srbije Miodrag Božović u izjavi za Radio Slobodna Evropa da je čin proglašenja vojvoda obavljen u crkvi Svetog Save u Parizu 17. marta, te da je proglašenje bila poslednja želja četničkog vojvode Mila Rakočevića. On istovremeno objašnjava šta za njega predstavlja titula četničkog vojvode:

"Meni predstavlja jedino jednu satisfakciju da se ne ugasi zvanje vojvoda, jer on je bio poslednji živi vojvoda koji je imao pravo da prenese vojvodstvo. To su počasne titule, to nisu ratne titule. Druga stvar, ljudi koji su predloženi svi su časni i pošteni ljudi i veliki Srbi."

Božović takodje navodi da će vojvode 12. maja u crkvi Svetog Vasilija Ostroškog u Beogradu položiti zakletvu, uz prisustvo sveštenika Srpske pravoslavne crkve. Profesor Bogoslovskog fakulteta i protojerej Dimitrije Kalezić za naš program kaže da nema ničeg neuobičajenog u činjenici dao crkva uzima učešće u ovakvim dogadjajima i dodaje da postoji čin zakletve koji je propisan Ustavom Crkve:

"Ono može samo da obaveže činom zakletve na časno i moralno vršenje dužnosti koja mu je povjerena i da će služiti svome narodu, svojoj Crkvi i kulturi svoga naroda. Međutim, tu nema nikakvih detalja jer ovo ide samo na opšte - da li je to vojvoda počasni, da li realni, da li vojni, da li civilni.. ništa od toga u ovome tekstu zakletve nema. Oni su ljudi sa moralnim afinitetom. Inače što se tiče njihovih budućih akcija, to je detaljisane, crkva ide prema opštem i sabornom."

S druge strane sociolog religije Zorica Kuburić smatra da je učešće Crkve u ovakvom dogadjaju indikativno i predstavlja pokazatelj šta se dogadja u samoj Crkvi i kako se menja odnos Crkve i države:

"Moj stav je da je po Crkvu bolje da se ne meša u politiku i da svojim uticajem šalje poruku, budući da je institucija od poverenja, građanima šta je prihvatljivo a šta nije. Samim tim činom ona se opredeljuje."

Istovremeno, na naše pitanje da li smatra neprimerenim činjenicu da visokopozicionirani funkcioner Vlade Srbije prihvata titulu četničkog vojvode, Miodrag Božović ovako odgovara:

"Pa nisam ja sebe stavio na spisak. Mene su predložili iz mnogo razloga, verovatno sam nešto zaslužio."

RSE: Da li možete da kažete u čemu se sastoje vaše zasluge?

"Napravio sam spomenik Pavlu Đurišiću, obišao sam čitavu našu dijasporu i proputovao sam čitav svet, obišao sam sve naše crkve... to je samo jedan deo koji sam ja uradio za srpstvo."

Podsećamo da je Skupština Srbije je 21. decembra 2004 godine, po hitnom postupku usvojila Zakon o izjednačavanju prava pripadnika ravnogorskog i partizanskog pokreta što je u javnosti izazvalo burne polemika. Aktuelni ministar informisanja Dragan Kojadinović koji je svojevremeno i sam bio izložen kritikama jer je ispred svog kabineta držao bistu vodje ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića za naš program povodom ovog slučaja kaže da konačno treba staviti tačku na rasprave o partizanima i četnicima i okrenuti se budućnosti:

"Mislim da je to u svim ovim okolnostima potpuno nepotrebno i da ne doprinosi na najbolji mogući način očuvanju dobrih tradicija četničkog pokreta. Mislim da to sada spada u neku novu kvazi-kulturu i da nanosi štetu i ljudima koji na takav način sada stiču, kako oni misle, neku dodatnu afirmaciju, bez obzira na kom se mestu oni nalaze."

U Crnoj Gori još jedan "Srpski Čiča"

Lider Srpske narodne stranke i Srpske liste Andrija Mandić proglašen je za četničkog vojvodu srpskih zemalja po posljednoj želji pokojnog četničkog vojvode Mila Rakočevića. I pored više kontakata sa funkcionerima opozicione Srpske narodne stranke, iz te partije nijesmo mogli dobiti odgovor na pitanje da li će lider Srpske lista Andrija Mandić prihvatiti titulu četničkog vojvode, odnosno sa još 14 novoproglašenih vojvoda 12. maja položiti zakletnu u Crkvi Svetog Marka u Beogradu u prisustvu visokih sveštenika Srpske pravoslavne crkve, nakon čega bi trebalo da uslijedi i svečanost u hotelu „Metropol“ na kojoj će vojvodama biti uručene gramate.

Osim lidera Srpske liste Andrije Mandića po oporuci preminulog četničkoj vojvode Mila Rakočevića tu titulu dobiće još četiri čovjeka iz Crne Gore, mada bi se po prezimenima moglo zaključiti i da ih je više. Jedan od novoimenovnih vojvoda koji je bio raspoložen za komunikaciju sa medijima je Mileta Pavićević, javnosti poznat sa mitinga kao „Srpski Čiča“, zbog sličnosti i oponašanja četničkog đenerala Draže Mihajlovića. Mileta Pavićević kaže da ga je Bog obdario da liči na Čiču, za titulu da je veliki čin koji se ne odbija:

„Sestro moja, ima sila neka koja prati i Bog prati sve nas i mi smo u božijim rukama. Mene je dovoljna titula ova moja 'Srpski Čiča', po kojoj me preko 15 miliona Srba iz svih srpskih zemalja zna i javlja se na moje sajtove. Mojoj kući dolazi i Radovan Karadžić i Jovan Rašković i to kaže o kakvoj se ličnosti radi. Normalno je da mi je drago da su me ljudi birali. Mene ovo nije nešto značajno, nije to za mene mnogo nešto bitno, jer ja sam čovjek slobodan koji se nikad nijesam krio. Sad, ne znam kako će na to neki političari da gledaju. Ja njima nikad ne vjerujem mnogo. Prvo, ne vjerujem ovim vladajućim, a ni opoziciji isto tako“.

RSE: Šta mislite o gospodinu Mandiću, koji će takođe kao i Vi dobiti tu titulu?

PAVIĆEVIĆ: Mandić je jedan čovjek iz opozicije koji se bori, vodi Srbe, on je četnik, on, razumiješ, ne stidi se, mi smo na skupove bili, a on ne bi smio. Ja ne znam nijesam ga ovih dana čuo, ali on bi trebalo da je ponosan na to i nema šta i treba da izađe u javnost i da kaže: „Ja srpski vođa, četnik“. On ako se stidi četništva, on ili bilo ko, to bi bilo sramota.

Srpski pomoćnik ministra za dijasporu Miodrag Božović, porijeklom iz Crne Gore, za „Vijesti“ je rekao da je proglašenje 15 vojvoda bila posljednja želja posljednjeg vojvode đenerala Draže Mihajlovića Mila Rakočevića koji je bio vazduhoplovni major Vojske Kraljevine Jugoslavije, a koji je umro u Parizu u 97. godini 6. februara. Čin proglašenja vojvoda obavljen je u Crkvi Svetog Save u Parizu 17. marta, 40 dana nakon Milove smrti po ovlašćenju njegovog sina Đorđa. U dokumentu do kojih su došle „Vijesti“ Đorđe je na teško čitljivom francuskom jeziku dao ovlašćenje za ovaj čin. Na činjenicu da je jedan član crnogorskog parlamenta dobio titulu četničkog vojvode zabilježili smo i neke poslaničke reakcije koje su bile različite. Vasilije Lalošević, iz opozicione Socijalističke narodne partije:

„To je ono otprilike da kolega Andrija Mandić koji je novoizabrani vojvoda ostvario jedan od predizbornih obećanja da bude vojvoda, odnosno da bude predstavnik u gornjem ili drugom domu parlamenta. Naime, u Evropi je poznato da u takozvanim konzervativnim sredinama vojvode obično bivaju u takozvanom gornjem ili drugom domu. Prema tome, kratno i jasno, osjećaću se pored kolege Mandića vojvodski“.

Miodrag Vuković, iz vladajuće Demokratske partije socijalista, prisjeća se vremena zajedničkog odrastanja sa Andrijom Mandićem:

„Imam jedan ambivalentan odnos. Taj vojvoda je momak iz mog prigradskog naselja gdje smo zajedno živjeli. Ja sam bio komunista i stariji od njega, student koji je završavao i kao mladi član partije vjerujući u univerzalne ideje pravde koje ta ideologija širila, završavao studije na način da je sadašnjeg vojvodu njegova majka kritikovala govoreći da treba da bude kao ja“.
XS
SM
MD
LG