Prije dvije godine, 6. travnja 2005. na sjednici oba doma Američkog kongresa Viktor Jušćenko dočekan je aklamacijom američkih kongresmena. Svježi pobjednik "Narančaste revolucije" u svom govoru je tada kazao kako Ukrajina otvara novu strancu u svjetskoj povijesti 21. stoljeća, te je zahvalio američkom narodu na podršci koji su pružili Ukrajincima. Taj govor, kao i onaj mjesec dana ranije, u Bundestagu, bili su dio Jušćenkove pobjedničke turneje. Zapad je "Narančastu revoluciju", koja je Jušćenka dovela na vlast, snažno podržavao, dok je njegovog izravnog konkurenta, proruski orijentiranog Viktora Janukovića, izvrgnuo političkom ruglu.
No, danas je slavljenje Jušćenka daleka prošlost. Washington i Bruxelles su dali do znanja da namjeravaju ostati po strani u aktualnom sukobu predsjednika Jušćenka i Janukovića, koji je danas premijer.
Neposredno nakon prošlotjedne odluke Jušćenka da raspusti Parlament, glasnogovornik State Departmenta, Sean Mc Cormac je kazao:
"Naš stav je da se politička pitanja u Ukrajini moraju rješavati kroz institucije vlasti i sukladno zakonima i Ustavu."
Bruxelles je zauzeo sličan stav. Adrain Severin iz Komiteta za parlamentarnu suradnju EU i Ukrajine je istaknuo da će Evropa stati iza temeljnih vrijednosti, prije nego uz nekoga pojedinca.
Robert Legvold, profesor na sveučilištu Columbija u New Yorku, za Radio Slobodna Evropa ističe da je Zapad razočaran što lideri "Narančaste revolucije" nisu uspjeli provesti obećane reforme i što su nisu djelotvorno vodili zemlju, usprkos općoj podršci koju su imali:
"Letargija koju vidite, oklijevanje, ili čak frustracije u Washingtonu i Bruxellesu, povezani su sa stupnjem u kojem je 'Narančasta revolucija' kolabirala i potpuno se urušila."
Sukobi među liderima ukrajinske revolucije izbili su na površinu samo godinu dana nakon pobjede. Jušćenko je smijenio tadašnju premijerku i svoju saveznicu Juliju Timošenko i otvorio vrata povratku proruskih snaga koji su čekali svoj trenutak. U kolovozu 2006. Januković je dobio premijerski mandat.
Eugenius Smolar iz Instituta za međunarodne odnose u Warshawi ističe kako se lideri "Narančaste revolucije" nisu uspjeli uzdići iznad osobnih ambicija i ujediniti se na zajedničkom programu, usprkos tadašnjoj dobroj namjeri Zapada:
"Saveznici 'Narančaste revolucije' su se toliko međusobno svađali da nisu uspjeli formirati ni vlastitu vladu. Te svađe su razbile njihovo jedinstvo i podrška naroda je nestajala. Mi, naravno, možemo sa simpatijama gledati na prilike u Ukrajini, ali istina je da je ono što se tamo događa pravi užas."
Neki analitičari upozoravaju da je Zapad, da je htio, ipak mogao učiniti više kako bi ubrzao put Ukrajine i u Evropsku uniju, u Svjetsku trgovinsku organizaciju i NATO. Bruxelles priznaje da je umoran od proširenja i propustio je obećati Kijevu da može računati na članstvo u Uniji. Istodobno je američki predsjednik Georg Bush potpisao ukaz kojim se otvaraju vrata da pet država, među kojima je i Ukrajina, iduće godine postanu članica NATO-a.
Naravno, i sama Ukrajina je podijeljena na dva bloka, prozapadni i proruski. Mnogi analitičari zato smatraju da je, bez obzira na snažniju ili slabiju podršku Zapada, ipak najveća odgovornost na političkoj eliti u Ukrajini koja svojoj javnosti mora objasniti koje su prednosti članstva u Evropskoj uniji, a što može donijeti daljnje približavanje Rusiji.
No, danas je slavljenje Jušćenka daleka prošlost. Washington i Bruxelles su dali do znanja da namjeravaju ostati po strani u aktualnom sukobu predsjednika Jušćenka i Janukovića, koji je danas premijer.
Neposredno nakon prošlotjedne odluke Jušćenka da raspusti Parlament, glasnogovornik State Departmenta, Sean Mc Cormac je kazao:
"Naš stav je da se politička pitanja u Ukrajini moraju rješavati kroz institucije vlasti i sukladno zakonima i Ustavu."
Bruxelles je zauzeo sličan stav. Adrain Severin iz Komiteta za parlamentarnu suradnju EU i Ukrajine je istaknuo da će Evropa stati iza temeljnih vrijednosti, prije nego uz nekoga pojedinca.
Robert Legvold, profesor na sveučilištu Columbija u New Yorku, za Radio Slobodna Evropa ističe da je Zapad razočaran što lideri "Narančaste revolucije" nisu uspjeli provesti obećane reforme i što su nisu djelotvorno vodili zemlju, usprkos općoj podršci koju su imali:
"Letargija koju vidite, oklijevanje, ili čak frustracije u Washingtonu i Bruxellesu, povezani su sa stupnjem u kojem je 'Narančasta revolucija' kolabirala i potpuno se urušila."
Sukobi među liderima ukrajinske revolucije izbili su na površinu samo godinu dana nakon pobjede. Jušćenko je smijenio tadašnju premijerku i svoju saveznicu Juliju Timošenko i otvorio vrata povratku proruskih snaga koji su čekali svoj trenutak. U kolovozu 2006. Januković je dobio premijerski mandat.
Eugenius Smolar iz Instituta za međunarodne odnose u Warshawi ističe kako se lideri "Narančaste revolucije" nisu uspjeli uzdići iznad osobnih ambicija i ujediniti se na zajedničkom programu, usprkos tadašnjoj dobroj namjeri Zapada:
"Saveznici 'Narančaste revolucije' su se toliko međusobno svađali da nisu uspjeli formirati ni vlastitu vladu. Te svađe su razbile njihovo jedinstvo i podrška naroda je nestajala. Mi, naravno, možemo sa simpatijama gledati na prilike u Ukrajini, ali istina je da je ono što se tamo događa pravi užas."
Neki analitičari upozoravaju da je Zapad, da je htio, ipak mogao učiniti više kako bi ubrzao put Ukrajine i u Evropsku uniju, u Svjetsku trgovinsku organizaciju i NATO. Bruxelles priznaje da je umoran od proširenja i propustio je obećati Kijevu da može računati na članstvo u Uniji. Istodobno je američki predsjednik Georg Bush potpisao ukaz kojim se otvaraju vrata da pet država, među kojima je i Ukrajina, iduće godine postanu članica NATO-a.
Naravno, i sama Ukrajina je podijeljena na dva bloka, prozapadni i proruski. Mnogi analitičari zato smatraju da je, bez obzira na snažniju ili slabiju podršku Zapada, ipak najveća odgovornost na političkoj eliti u Ukrajini koja svojoj javnosti mora objasniti koje su prednosti članstva u Evropskoj uniji, a što može donijeti daljnje približavanje Rusiji.
