Dostupni linkovi

logo-print

Reakcije u Srbiji o zahtevu službenog Sarajeva


Nebojša GRABEŽ, Žana KOVACEVIC

Iako su predstavnici vlasti i opozicije u Srbiji u poslednje vreme okupirani pitanjima budućeg statusa Kosova i formiranjem nove Vlade, naši sagovornici ističu da pitanje saradnje sa Haškim tribunalom i normalizacija odnosa u regionu nikako ne može da bude drugorazredna tema i veruju da će ono biti rešeno ubrzo po uspostavljanju konačnog dogovora o budućim institucijama vlasti.Ovo pitanje, ipak, nije bilo na redovnoj sednici Vlade. Evo kako to objašnjava Ministar za nauku Akelsandar Popović:
"Na današnjoj sednici Vlade se o tome nije razgovaralo. Svakako je da će se i nadležno ministarstvo i Vlada oglasiti kada takva odluka, takav zahtev stigne u Beograd. Lično imam mišljenje, lično mišljenje iznosim na konferencijama Ministarstva nauke i zaštite životne sredine. Ova je konferencija povezana za današnju sednicu Vlade. Zvaničan stav danas Vlada nije zauzela."

Podsećajući da su za Odluku glasali članovi Predsedništva BiH Željko Komšić i Haris Silajdžić, i da je predsedavajući Predsedništva Nebojša Radmanović bio protiv njenog usvajanja, Vesna Pešić, bivši diplomata i narodni poslanik iz redova opozicione Liberalno demokratske partije kaže:

"Meni je žao što gospodin Nebojša Radmanović nije učestvovao u tome, a trebalo je, zato što postoji presuda Međunarodnog suda pravde. Ja ne smatram da je to nekakav pritisak na Srbiju spolja, mislim da bi to uveliko unapredilo odnose sa BiH, ukoliko bismo mi isporučili Ratka Mladića i završili saradnju sa Haškim tribunalom."

Vesna Pešić smatra da ovo pitanje ne bi trebalo da predstavlja problem nakon formiranja nove Vlade, jer su se sve tri stranke koje učestvuju u pregovorima o njenom formiranju složile da je rešenje haškog pitanja jedan od prioriteta:

"DS, DSS i G17+ su se dogovorili da je to jedan od 5 osnovnih principa, o čemu su se saglasili. U svakom slučaju, Vlada Srbije će za to biti odgovorna i treba to da uradi što pre. Mi ovde u Srbiji isto čekamo da se što pre to završi. Tako da ja lično ne doživljavam kao neku vrstu pritiska, nego naprotiv - jeste izvršenje presude Međunarodnog suda pravde."

I Suzana Grubješić, funkcioner G 17 plus, stranke koja bi trebalo da učestvuje u budućoj Vladi kaže da će pitanje saradnje sa Hagom biti jedno od njenih prioritetnih pitanja, podsećajući da je ova stranka od početka insistirala na rešavajunju tog problema:

"Ne zato što to Tribunal traži, što to traži EU, što to traži BiH, nego zato što je to dobro za građane Srbije, da jednom za svagda završe saradnju sa Tribunalom, koja je naša međunarodna obaveza. I da skinemo breme odgovornosti za sve nedaće koje su se dešavale '90. godina na prostorima bivše Jugoslavije, pre svega u BiH i u Hrvatskoj. Nije moguće da je cela država kriva, nije moguće da su svi građani krivi, krivica je individualna, znamo ko su počinioci. Državne službe treba da ih otkriju ukoliko su na teritoriji Srbije i naravno da ih isporuče u Hag, da bi tamo dokazali svoju nevinost na koju se često pozivaju."

BiH zahtjev Srbiji, bez jednog glasa

Odluku o upućivanju zahtjeva Republici Srbiji da ispuni obaveze prema Bosni i Hercegovini po Konvenciji o spriječavanju i kažnjavanu genocida inicirao je bošnjački član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, koji vjeruje kako je to pravo i obaveza zemlje u kojoj je počinjen genocid. Iako je odluka donesna preglasavanjem srpskog člana Predsjedništva, koji nije želio glasati, Silajdžić očekuje kako će sličan zahtjev uputiti i druge zemlje, članice Ujedinjenih nacija:

«Bosna i Hercegovina je kao članica Ujedinjenih nacija dužna učiniti sve da se posljedice genocida otkolone. Dakle, bez obzira na to što se dogodio genocid u BiH, svaka članica UN-a je dužna učiniti sve da se otklone posljedice genocida, da ne prihvate stanje učinjeno genocidom kao zakonito i da sarađuje sa dugim zemljama na tom planu. To je naša obaveza da ih upozorimo na to da već 14 godina krše Konvenciju o spriječavanju i kažnjavanju genocida, da su za to osuđeni od strane Međunarodnog suda pravde i naše je pravo i naša dužnost da ih na to upozorimo, kao što je to dužnost i ostalih zemalja. Koliko znam, to je jučer na neki način učinila i Francuska - i sigurno da će učiniti i druge zemlje kroz razne forume ili bilateralno.»

U odluci se zahtijeva da Srbija bez odlaganja uhapsi sve osobe na svojoj teritoriji koje su optužene za zločin genocida, te da ih isporuči Tribunalu u Hagu. Predsjedništvo BiH je Ministarstvu vanjskih poslova naložilo da po hitnom postupku uputi ovaj zahtjev Srbiji.

Srpski član Predsjedništva Nebojša Radmanović, koji je bio protiv, oglasio se saopštenjem u kojem navodi da ova odluka Predsjedništva nije u skladu sa pravcima i principima vanjske politike BiH o razvijanju dobrosusjedskih odnosa, te kako predstavlja nastavak jednostranog tumačenja presude Međunarodnog suda pravde u Hagu. Radmanović je dodao da se ovakva odluka Predsjedništva BiH može tumačiti kao miješanje u unutrašnje stvari susjedne zemlje, te poremetiti dobre odnose.

Veću štetu ovakva odluka i način na koji je donesena u Predsjedništvu može donijeti samoj BiH, kaže lider Socijademokratske unije BiH Sejfudin Tokić:

«Ono što je poseban problem jeste što je u samom Predsjedništvu, dakle najvišem organu države BiH koji se bavi spoljnom politikom, došlo do takvog razmimoilaženja, što dovodi u pitanje čitav niz pitanja. Prvo dovodi u pitanje da li BiH s ovakvim sastavom Predsjedništva može definisati svoju spoljnu politiku. Drugo, šta znači neglasanje Radmanovića, je li on smatra da Srbija ne treba ispunjavati obaveze? Odnosno, šta znači insistiranje da dva člana Predsjedništva preglasaju Radmanovića i koja je efektivna snaga jedne takve odluke? Lično mislim da mnogo štošta u ovome što sad slijedi vezano za odluku Predsjedništva predstavlja dnevno - političke igre i, nažalost, neozbiljnost državnog vrha.»

Advokat i bivši predsjednik Ustavne komisije Narodne skupštine RS-a Miroslav Mikeš smatra kako je potpuno apsurdno da državno Predsjedništvo traži ispunjenje odluke koju je donio Međunarodni sud pravde:

«Zato što je savršeno jasno da je Međunarodni sud pravde donio presudu takvu kakvu je donio i u toj presudi, između ostalog, naložio Srbiji da ispuni svoje određene obaveze. Prema tome, onaj ko treba da traži ispunjenje tih obaveza je u svakom slučaju Međunarodni sud pravde, a ne Predsjedništvo BiH. Ova odluka je iz političkih razloga i jedan određeni vid političkih pritisaka. U svakom slučaju je evidentno da je i predstavnik RS-a u tom segmentu i doveden u neprijatnu situaciju da bude preglasavan i mislim da takve stvari treba izbjegavati. Konačno, mislim da to pitanje uopšte nije u domenu Predsjedništva BiH jer se ne može reći da to spada u spoljnu politiku države BiH, a da Srbija nesporno ima svoje obaveze po presudi, ali da izvršenje te obaveze može da traži samo Međunarodni sud pravde ili Ujedinjene nacije, čiji je sud organ, a nikako ne Predsjedništvo BiH.»
XS
SM
MD
LG