Ono što je najgore od svega, kaže Pierre Kraehenbuehl, jeste da u Crvenom križu ne vide naznake stabilizacije stanja iz perspektive civilnog stanovništva:
"Mi islimo da glavni zadatak svih u Iraku treba biti zaštita civila. Svi akteri sukoba, i vojni i politički trebali bi reagirati odmah kako bi spriječili dalje ubijanje civila, kako bi zaštitili stanovništvo."
Svi koji se nalaze u Iraku medjutim kažu da je tako poražavajuće stanje jedino u Bagdadu, ali da je u drugim dijelovima zemlje stanje mnogo bolje nego prije invazije.
Stanje na terenu
"Ja ne sporim da je situacija različita. Istina je da je centralni dio Iraka u čijem je središtu Bagdad najpogodjeniji ratnim djejstvima. Ali isto je tako nepobitna činjenica da je jug skoro raseljen, da je infrastruktura uništena, da je pristup medicinskim punktovima znatno smanjen, da su mnogi ljekari i kirurzi pobjegli iz zemlje, prema nekim procjenama polovina ukupnog medicinskog osoblja više nije u zemlji. Uz to se ljudi osjećaju nesigurnim zbog sukoba koji traje."
U izvještaju Crvenog križa o stanju u Iraku se navodi da je stradanje civila dostiglo tačku nepodnošljivosti. Najveći dio pogibija rezultat je sektaških borbi u kojem šiitska milicija i bombaši samoubice napadaju sunitske civile. Regularne bi trupe, kaže se u dokumentu te medjunarodne organizacije, trebale snažnije poštivati medjunarodne zakone ratovanja. Trebale bi, prilikom napada, praviti jasnu razliku izmedju pobunjenika i civilnog stanovništva. Direktor Crvenog križa u Ženevi Pierre Kraehenbuehl navodi i primjer nesvakidašnje patnje iračkog naroda.
Patnje
"Kada smo grupu žena pitali što bi trebalo na dnevnoj bazi učiniti da im se pomogne, jedna je, nakon duže pauze odgovorila – najvažnija stvar koju bi neko mogao učiniti da nam pomogne jeste da skupi tijela koja svakog jutra osviću na ulicama, ispred njihovih domova. Mrtva tijela za koja niko ne mari, a koja su svakodnevno pred očima njihove djece. To je crna statistika patnje bezimenih, jak motiv našoj organizaciji da pojača svoje djelovanje na terenu."
Malo se medjutim može uraditi u zadatoj situaciji, navode u Crvenom križu. Sigurnosna situacija nikada gora, povećava se broj vojnika, umnožavaju se pobunjeničke akcije. Mjesečno u Iraku 60.000 ljudi napušta svoje domove, broj zatvorenika svakodnevno raste. Ni uz najbolju volju, niko ne vidi kraj patnjama iračkog naroda kojeg Medjunarodni Crveni križ označava "nepodnošljivim".
"Mi islimo da glavni zadatak svih u Iraku treba biti zaštita civila. Svi akteri sukoba, i vojni i politički trebali bi reagirati odmah kako bi spriječili dalje ubijanje civila, kako bi zaštitili stanovništvo."
Svi koji se nalaze u Iraku medjutim kažu da je tako poražavajuće stanje jedino u Bagdadu, ali da je u drugim dijelovima zemlje stanje mnogo bolje nego prije invazije.
Stanje na terenu
"Ja ne sporim da je situacija različita. Istina je da je centralni dio Iraka u čijem je središtu Bagdad najpogodjeniji ratnim djejstvima. Ali isto je tako nepobitna činjenica da je jug skoro raseljen, da je infrastruktura uništena, da je pristup medicinskim punktovima znatno smanjen, da su mnogi ljekari i kirurzi pobjegli iz zemlje, prema nekim procjenama polovina ukupnog medicinskog osoblja više nije u zemlji. Uz to se ljudi osjećaju nesigurnim zbog sukoba koji traje."
U izvještaju Crvenog križa o stanju u Iraku se navodi da je stradanje civila dostiglo tačku nepodnošljivosti. Najveći dio pogibija rezultat je sektaških borbi u kojem šiitska milicija i bombaši samoubice napadaju sunitske civile. Regularne bi trupe, kaže se u dokumentu te medjunarodne organizacije, trebale snažnije poštivati medjunarodne zakone ratovanja. Trebale bi, prilikom napada, praviti jasnu razliku izmedju pobunjenika i civilnog stanovništva. Direktor Crvenog križa u Ženevi Pierre Kraehenbuehl navodi i primjer nesvakidašnje patnje iračkog naroda.
Patnje
"Kada smo grupu žena pitali što bi trebalo na dnevnoj bazi učiniti da im se pomogne, jedna je, nakon duže pauze odgovorila – najvažnija stvar koju bi neko mogao učiniti da nam pomogne jeste da skupi tijela koja svakog jutra osviću na ulicama, ispred njihovih domova. Mrtva tijela za koja niko ne mari, a koja su svakodnevno pred očima njihove djece. To je crna statistika patnje bezimenih, jak motiv našoj organizaciji da pojača svoje djelovanje na terenu."
Malo se medjutim može uraditi u zadatoj situaciji, navode u Crvenom križu. Sigurnosna situacija nikada gora, povećava se broj vojnika, umnožavaju se pobunjeničke akcije. Mjesečno u Iraku 60.000 ljudi napušta svoje domove, broj zatvorenika svakodnevno raste. Ni uz najbolju volju, niko ne vidi kraj patnjama iračkog naroda kojeg Medjunarodni Crveni križ označava "nepodnošljivim".
