Dostupni linkovi

logo-print

Pojeo vuk magare


Nekadašnji šofer „Tamovog“ troipotonca, Luka Raić, prodao je za nešto više od dvije milijarde kuna svoj mljekarski koncern „Dukat“ Francuzima. U Hrvatskoj se digla panika da će stranci, nakon što su pokupovali 90 posto hrvatskih banaka, zavladati i strateškim područjem proizvodnje hrane. Međutim, pojeo vuk magare – u Hrvatskoj još nema zakona koji bi priječio ulazak ili dominaciju stranog kapitala u nekim strateškim sektorima gospodarstva. Međutim, za poznavatelje prilika Rajićev potez nije iznenađenje. Za Radio Slobodna Evropa govori sveučilišni profesor, poduzetnik i mogući socijaldemokratski premijer, Ljubo Jurčić:

„On je prije nekoliko godina odustao od investicija u ,Luru‘. To je bio prvi pokazatelj da se on povlači iz ,Lure‘. Druga stvar, pitanje je da je Luka – kao što se priča – jedini dioničar, da li su njegovi tajni dioničari bili zadovoljni sa sadašnjom situacijom ili su jednostavno htjeli doći do keša, da uživaju ono što su stvorili, zaradili, kupili i tako dalje.“

Za poduzetnika i mogućeg narodnjačkog premijera Radimira Čačića, kod Rajića su prisutna bar tri motiva. Prvo, mogućnost da je Rajić sa navršenih četrdeset i sitno ocijenio da je došao do zenita, povlači se i živi s onim što je stekao. Zatim, nepoznato porijeklo prvog novca s kojim je Rajić krenuo u osvajanje „Dukata“:

„Pa onda i još nepoznatiji odnosi koji se na tome grade. Jer, i kad bi se utvrdilo porijeklo prvog novca, onda to vjerojatno ne bi bilo tih desetak miliona maraka – pola meni pola tebi ili po trećinama ili kako – jer iz toga su izrasle milijarde. Da li je to i dalje – vrati mi ovih pet milijuna ili je to pola od tih milijardi. Tu se otvara tema na nekoj drugoj razini.“

Osim toga, kako se bliži hrvatski ulazak u Evropsku uniju, pritisak je sve veći, pogotovo jer „Dukat“ veliki naglasak stavlja na proizvodnju sira:

„Dakle, mi se tu više ne možemo zaštitom boriti protiv tržišne utakmice. A i rezultati svih ovih restrukturiranja ,Lure‘ u posljednje vrijeme, a naglašeno od trenutka kad je država prestala direktno financirati poticajima mljekare, a počela proizvođače, nisu više spektakularnog karaktera. Dakle, nisu to rezultati iz onih zlatnih vremena HDZ-ovih vlada, kad je novac nekima ,padao s neba‘. Dakle, ima dosta razloga da se proda.“

Novinar gospodarske redakcije Hrvatskog radija Ivica Krišto, mnogo je konzervativniji u ocjeni Rajićevih motiva:

„Njegov motiv je valjda bio novac, što drugo. A što se tiče priče da on više nije bio u stanju na kvalitetan način upravljati svojom tvrtkom tako da se ona i dalje širi, vrijeme će pokazati hoće li ,Lactalis‘ uspješnije raditi od Luke Rajića koji je dosta uspješno radio.“

Stranci kupuju ono što vrijedi, kaže Čačić, navodeći primjer tvrtke „Hespo“ iz Preloga, vlasnika Stjepana Hrešča:

„Vrhunska proizvodnja, jedna od najboljih na svijetu, kupljena od jedne američke tvrtke, koja je lider na svjetskom tržištu i koja je prepoznala jednu prvorazrednu proizvodnju kroz koju ulazi u Evropu. On je prodao tu proizvodnju i pokrenuo je nove proizvodnje. Smatrao je da je došlo do zasićenja i da je to dobar potez i mislim da je bio dobar potez. S tim da ta američka tvrtka sad gradi još jednu novu tvornicu u Prelogu.“

Neće biti neke rasprodaje hrvatske ekonomije, procjenjuje kolega Krišto:

„Ne uočavam neku pojavu ili trend ulazaka stranog kapitala u viđenija ili značajnija poduzeća u vlasništvu hrvatskih tajkuna, nego, rekao bih, tek pojedinačne slučajeve, kojih će sigurno još biti. Ali danas je velika razlika u tome što se takve tvrtke moraju vrlo skupo platiti, što pokazuje primjer ,Dukata‘, i mislim da je dosta onih vrijednih tvrtki u privatnom vlasništvu koje su još uvijek preskupe i za strane igrače, što ih najbolje čuva od preuzimanja.“
  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG