Drago HEDL, Marina FRATUCAN
Za obitelj Dijane Lazić, koja sa suprugom i dvoje djece živi u Vukovaru, činjenica da ove godine Uskrs istoga dana slave i katolici i pravoslavci, nema nikakvog značenja. Obitelj Lazić, naime, ionako obilježava i jedne i druge blagdane, kaže Dijana:"Naša obitelj, i katoličke i pravoslavne blagdane slavi kod roditelja. Ove godine morat ćemo se dobro podijeliti, kod jednih ćemo otići na doručak, a kod drugih na ručak. Moj suprug i ja živimo u mješovitom braku i od prvih dana zajedničkog života, koji smo započeli sredinom 1991. godine, dogovorili smo se da ćemo uvijek obilježavati i katoličke i pravoslavne blagdane."
Na pitanje je li svojim susjedima Srbima čestitao Uskrs, vukovarski branitelj, Marin Krizmanić, odgovara:
"Dapače. Otkako smo se vratili međusobno se uvažavamo. Mislim da to čak kod 90 posto stanovništva nije upitno. Samo neki zamjeraju jedni drugima, ali mislim da građani u biti, bez obzira na nacionalnu pripadnost, pronalaze pozitivan put i pozitivnu riječ ka zajedničkom suživotu."
No, Krizmanić smatra kako o nacionalnim podjelama i tenzijama u Vukovaru mnogo više govore političari, nego obični građani. Političari na tim podjelama žive, kaže Krizmanić, dok obični ljudi brinu kako preživjeti u sredini u kojoj je nezaposlenost znatno viša od ionako visokog hrvatskog prosjeka.
U činjenici da se Uskrs ove godine slavi istoga dana, Boro Rkman, izvršni tajnik Samostalne demokratske srpske stranke, vidi tek simbolično značenje, jer kaže on, vukovarske su podjele i dalje izražene:
"Znam da je prvi put ove godine bilo planirano u Vukovaru da djeca, i srpska i hrvatska, zajedno dobiju određene paketiće na Uskrs ili Vaskrs i da ih zajedno dijele i katolički i pravoslavni sveštenici. Ta ideja je postojala 15-20 dana unazad. Razočarao sam se, i kao čovjek i kao stanovnik ovoga grada, da se odustalo od ove ideje. Ko je odustao, kako, na koji način i zbog čega je odustao, ne bih u to ulazio i ne znam da li se odustalo unutar vjerskih krugova ili svjetovnih. Kako to u Vukovaru biva, odmah nakon te simbolike čovjek se ponada nekom boljem razvoju situacije, a onda dođe nešto što tu simboliku poništi."
Da podijeljenosti u Vukovaru postoje i dalje, potvrđuje i Dijana Lazić, koja smatra kako to ona ipak manje osjeća, jer živi u miješanom braku, ona je Hrvatica, a njen suprug Srbin. No, takvih brakova u Vukovaru nema puno, kaže ona i dodaje:
"Jedna određena granica podijeljenosti postoji. Rekla bih da, ako pogledamo nekoliko godina unazad, svakako se ta podijeljenost više ne ogleda u onoj negativnoj slici, nego u pozitivnoj noti. Sve češće se događa da pripadnici jedne vjerske zajednice čestitaju blagdan pripadnicima druge, ali ne samo da čestitaju, nego kreću i međusobne posjete i zajednička druženja."
Ovogodišnji Uskrs u Vukovaru, kao i u cijelom hrvatskom Podunavlju, protekao je u kršćanskom ozračju, bez ijednog incidenta.
* * * * *
Još jedna uskršnja, hrvatsko-srpska priča, ovaj put iz Vojvodine, gde i pravoslavni i katolički Uskrs, bez obzira u koje datume padaju, već godinama zajednički obeležavaju članovi porodice Kulešević.
Natalija i Petar Kulešević upoznali su se daleke '70. prošlog veka, venčali su se 5 godina kasnije i još uvek su zajedno. On je iz Subotice, Bunjevac ili Hrvat, svejedno, katoličke veroispovesti. Ona, Srpkinja iz Novog Sada, krštena u pravoslavnoj crkvi.
PETAR: Nikada mi nije bilo žao što smo se tako i upoznali.
NATALIJA: Uglavnom smo uvek zajednički proslavljali sve.
PETAR: Ja mislim da je Nada bila primljena jako lepo i da je meni pomalo žao što su naša deca krštena, na žalost, samo u katoličkoj crkvi. U ono vreme, kad su oni bili kršteni, mi smo bili prosvetni radnici i bilo je jako problematično da se deca krste. Mi smo ih tajno krstili i više mi je žao zbog Nadine majke, koja je bila u odnosu na nas mnogo više nastrojena kao vernik, žao mi je što bar jedno dete nije kršteno tako, da bude Srbin u pravoslavnoj crkvi.
Sve ove godine ste paralelno održavali i Božiće i Uskrse, kako je to uspevalo tokom '90, kada znamo da su na ovim prostorima bili ratovi, kada je mržnja bila više nego očigledna medju različitim nacijama?
NATALIJA: Kod nas se nikada nije poteglo to pitanje, uvek smo to radili u okviru porodice, uglavnom smo okupljali samo članove svoje porodice i naše prijatelje.
RSE: Ove godine se poklapa Uskrs, znači neće biti dva puta farbanja jaja i dva Uskrsa?
NATALIJA: To je za mene mala olakšavajuća okolnost, jer sam morala sve duplo da radim.
RSE: Proslavljamo Uskrs, dakle ima li razlike u obeležavanju, u običajima?
NATALIJA: Ja mislim da nema velike razlike. Moja mama je uglavnom, dok je bila živa, na isti način sve proslavljala kao što je i Perina mama to radila, tako da ja nisam primetila neku veliku razliku. Za mene je najlepši doručak i kompletno cela ta priprema.
RSE: Šta sve bude na trpezi?
NATALIJA: Bude kuvana šunka, i kod nas i kod njih, sa puno različitih sireva, šarenih jaja... ostalo mi je u sećanju, kad su deca bila jako mala, za njih su to bile lopte kojima su se gadjali i lupali. To je bio jedan običaj, od onog jutarnjeg umivanja sa crvenom jabukom i sa tim nekim karakteristikama.
PETAR: Posle jednog posta od petka do nedelje ujutru, taj doručak je stvarno nešto što i deca čekaju a i odrasli.
NATALIJA: Naravno, jedno crveno jaje je obavezno namenjeno ostavljanju cele godine. Ove godine sam ga tako i ofarbala u crvenu boju i ispisala samo "Hristos voskrse" i na taj način ću ga sačuvati celu godinu, do sledeće.
Sad malo da popričamo sa decom, koja su isto tako navikla da imaju dva Božića i dva Uskrsa. Ove godine jedan Uskrs će nedostajati s obzirom da se poklapaju:
"Pa jeste, navikli smo da dobijamo duple poklone, to je najbolja stvar, i duplo kolača. Najveća prednost je apsolutno imati dva Uskrsa i dva Božića, još kad uleti slava... nabacimo bar koju kilu više kad krene serija praznika. To je ono što apsolutno mislim da je velika prednost, i na neki način, naučeni smo toleranciji zato što imamo dve vere u kući. Mislim da je to stvarno velika prednost. Moja devojka je isto pravoslavka tako da ćemo verovatno nastaviti tradiciju mešanih brakova."
