Dostupni linkovi

logo-print

Nismo neutralni kad je u pitanju Kosovo


Za crnogorsku diplomatiju dobri odnosi sa Moskvom i sa Vašingtonom jednako su važni, a takođe i odnosi sa Briselom, ocjenjuje u intervjuu za Radio Slobodna Evropa sekretar Ministarstva inostranih poslova Crne Gore Vladimir Radulović. Osim toga, i Srbija je, kaže Radulović, jedan od najvažnijih spoljno političkih prioriteta Crne Gore. Radulović, uz ostalo, pojašnjava i da li je Crna Gora i zbog čega neutralna po pitanju Kosova.


RSE:
Gospodine Raduloviću, Crna Gora je nakon osamostaljenja započela ozbiljan posao uspostavljanja diplomatske mreže. Čini se da je specifikum crnogorske spoljne politike što pokušava održati bliske veze i sa Moskvom i sa Vašingtonom.

RADULOVIĆ: Savršeno ste u pravu. Crna Gora je nakon državnog osamostaljenja počela sa složenim, trajnim, ali neophodnim poslom postavljanja vlastite diplomatsko-konzularne mreže. Podsjetiću vas da je različitim državnim aranžmanima u posljednjih stotinjak godina Crna Gora uspjela da sačuva svoju državnu nit, ali nije u čitavom tom periodu obavljala sama tu jednu od klasičnih državnih funkcija iz oblasti spoljne politike. Sada se nalazimo u jednom periodu i pred jednim novim kolosalnim zadatkom - kako u što je moguće kraćem periodu napraviti efikasno, moderno i naravno na ovim uslovima i novim okolnostima i novom vremenu primjereno Ministarstvu spoljnih poslova. Na drugi dio vašeg pitanja ću odgovoriti time što zaista ne mislim da se radi o specifikumu, o potrebi i mogućnosti da se i sa Moskvom i sa Vašingtonom grade najbolji odnosi. Čini mi se da je i politička mapa svijeta i međunarodni kontekst i vrijeme u kome se nalazimo dovoljno jasan kontekst iz koga bi svako ko se bavi spoljnom politikom i međunarodnim odnosima ovako morao sebi odgovoriti na pitanje da su dobri odnosi sa Moskvom i sa Vašingtonom dobri i najbolji, najbolji mogući imperativ svakog činioca u međunarodnim odnosima, a posebno malih zemalja koje u toj komplikovanoj, šarolikoj, pa i često nepredvidivoj mreži međunarodnih odnosa moraju za sebe pronalaziti optimalne varijante. Čini mi se da politički, istorijski i konjukturni razlozi ovaj put dovoljno jasno govore o tome i Crna Gora mora tražiti svoje tačke oslonca u Moskvi i u Vašingtonu i naravno ne samo u Moskvi i u Vašingtonu, već i u Briselu i na drugim tačkama međunarodne zajednice, gdje god se donose velike i važne odluke. Prema tome, čini mi se da je tu mnogo važnije ili bitnije pitanje kako to učiniti nego da li to učiniti.

RSE: Kako, nakon osamostaljenja Crne Gore, ocjenjujete odnose sa Srbijom koja se trudila da sačuva zajedničku državu i kako komentarišete unutrašnje kritike zbog činjenice da Crne Gore želi ostati neutralna povodom rješavanja budućeg statusa Kosova?

RADULOVIĆ: Odnosi sa Srbijom bili su, biće i ostaće sasvim sigurno i sasvim izvjesno i potrebno jedan od najvažnijih spoljno političkih prioriteta Crne Gore. Ne samo zbog stare istine da spoljna politika i dobra spoljna politika počinje na vlastitim granicama već i zbog čitave istorije odnosa sa Srbijom u kojoj je bilo kao što znamo i dobrih i loših strana i dobrih i loših momenata s kojom nas vezuje čitava prošlost, sadašnjost i vjerovatno izvjesna evropska budućnost. Niti prijateljstva, porodičnih odnosa, uzajamnih interesa, pokatkad i različitih gledanja na unutrašnja i na međunarodna pitanja, u svakom slučaju, Srbija jeste i mora ostati jedan od najvažnijih spoljno političkih prioriteta. Odnosi danas manje od godine dana crnogorskog osamostaljenja su dobri. U Beogradu već imamo nekoliko mjeseci od početka godine prvog crnogorskog ambasadora, očekujemo da će nakon konstituisanja Vlade u Srbiji ubrzo i ambasador Srbije biti u Podgorici mislim da su apsolutno svi realni izgledi da će se odnosi između Srbije i Crne Gore i u perspektivi kretati i razvijati apsolutno uzlaznom linijom jer to jeste u interesu i Srbije i Crne Gore i regiona u cjelini i apsolutno u interesu međunarodne zajednice. Crnogorska pozicija kada je riječ o Kosovu od prvog trenutka do danas, vjerujem i do konačnog rješavanja Kosova, je pozicija konstruktivne uloge jednog od možda ne najznačajnih, ali ipak važnog činioca u regionu, a ona je usmjerena i fokusirana prije svega na to da se dođe, ukoliko je to moguće do rješenja koje će maksimalno u mogućoj mjeri zadovoljiti interese i pozicije obje strane u ovom procesu i više od svega i najvažnije do rješenja koje će regionu obezbijediti trajnu, pravu, dugoročnu stabilnost i bezbijednost jer je to vitalni interes Crne Gore. Bez tog elementa nema dobre pozicije ni za jednog učesnika u ovom procesu, bez takvog rješenja nema sigurnosti, stabilnosti i trajnog prosperiteta regiona. Prema tome, to nije neutralna pozicija, to je pozicija aktivnog činioca u čitavom procesu u onoj mjeri u kojoj Crna Gora može biti.

RSE: Da li je ipak iz pojedinih zapadnih centara možda bilo pritisaka na Crnu Goru da se još aktivnije uključi i preciznije odredi prema tom pitanju?

RADULOVIĆ: Apsolutno nije bilo nikakvih pritisaka. Crna Gora je u očima međunarodne zajednice kada je o Kosovu riječ apslutno respektovana. Naša dosadašnja uloga u čitavom procesu koji je prethodio je izuzetno visoko cijenjena. Činjenica da je Crna Gora i tokom posljednje decenije, faktor pomirenja, faktor susreta i faktor dogovora, a ne faktor novih problema gdje je u svim našim susretima sa međunarodnim zvaničnicima bila uvijek naglašavana, mislim da će tako ostati do kraja ovog procesa tako da zaista do ovog časa, a sasvim sam siguran i do njegovog zaokruženja nije bilo nikakvih ni nezadovoljstava, još manje pritisaka ulogom i pozicijom Crne Gore kada je riječ o procesu rješavanja pitanja Kosova.

RSE: Stvaranje crnogorke diplomatsko-konzularne mreže prate i brojne kritike. Nedavno se oglasila crnogorska etnička zajednica iz Australije koja tvrdi da su tamošnji iseljenici prepušteni “velikosrpskoj emigraciji i njihovoj logistici”. Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Ne bih komentarisao taj konkretan slučaj. Stanje crnogorske konzularne mreže je jedan složen komplikovan poduhvat. Ne bih bio sklon da ulazim u analizu svakog pojedinačnog slučaja. Ne bih bio sklon da preuveličavam naša dostignuća i uspjehe, ali ne bih bio takođe sklon ni paušalnim ni često neodmjerenim i neutemeljenim kritikama. Ako sam dobro shvatio, čitav koncept kritika koje dolaze iz Australije je nasloljen na činjenicu da između Srbije i Crne Gore potpisan memorandum o saradnji i pružanju usluga u oblasti konzularnih i drugih interesa koji bi trebalo zaštiti naše građane sve do trenutka do kad Crna Gora svugdje gdje bude odlučila, gdje bude mogla da uspostavi svoja vlastita diplomatsko-konzularna predstavništva. Mislim da se tom sporazumu sa suštinske strane teško može bilo šta prigovoriti. On funkcioniše gotovo u svim zemljama na prilično zadovoljavajući način. Alternativa u ovom trenutku je bila da tog sporazma nema. Mislim da će svako ko razumije način na koji se ostvarju interesi u međunarodnoj zajednici shvatiti zbog čega smo se na to odlučili i još jednom čini mi se da je to bio jedan mudar potez uloga Srbije u oslobađanju našeg mornara u Nigeriji i njihova diplomatija je bila svima jasna, tako da mi se čini da osnov i temelj te kritike je apsolutno neopravdan. Kada je riječ o komunikacijama i tu se naravno dosta toga da promijeniti, unaprijediti i mi ćemo svestrano raditi na tome.

RSE: Pojedini politički i nezavisni centri kritikuju MIP i zbog toga što navodno prilikom izbora diplomatskih predstavnika više uvažava njihove partijske reference od profesionalnih kriterijuma. Šta mislite o tome i kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Ja bih volio da ti kritičari prije nego što se izreknu definitivni i tvrdi sudovi uđu u jednu ozbiljnu i detaljnu analizu onoga što je do sada učinjeno, dosadašnjih imenovanja i situacije koja je trenutno u crnogorskim diplomatsko konzularnim predstavništvima sva vrata su otvorena do ovog trenutka. Ozbiljna analiza pokazaće da se radi o jednom balansu između ljudi koji su bili profesionalci, a na žalost Crna Gora njih nije imala u velikom broju i jednog broja ljudi koji dolaze iz političkih struktura. Čini mi se da je u ovoj fazi konstituisanja diplomatije i diplomatske mreže to jedini mogući recept. Time ne želim reći da je svako od rješenja možda bilo do kraja promišljeno i do kraja dobro, ali mislim da će svaka iole ozbiljna analiza ukazati na to da se radi o jednom vrlo, vrlo dobrom balansu između profesionalaca i ljudi koji dolaze iz drugih struktura, iz drugih profesija. U krajnjoj liniji, u početnoj fazi, u fazi u kojoj crnogorska diplomatija još uvijek nema svoje pune prave i efikasne ljudske resurse kojima bi pokrila sva mjesta i sva predstavništva, a mislim čak i kasnije diplomatiju, treba posvetiti i predati profesionalcima u najvećoj mogućoj mjeri, ali je ne treba zatvarati u potpunosti za ljude iz drugih struktura, za ljude iz vaše branše, naravno one koje svojim predispozicijama i svojim kvalitetima to zadovoljavaju, za ljude sa Univerziteta, za ljude iz poslovne zajednice, za intelektualce, za umjetnike, za sve ljude koji svojim kapacitetima, znanjem, profesionalnošću i osnovni uslov je da ispunjavaju elementarne uslove za tu profesiju.

RSE: Na meti kritike bila je i navodna nepotistička politika Ministarstva, nakon što je objelodanjeno da pojedina mjesta u diplomatko konzularnim predstavništvima zauzimaju djeca lokalnih funkcionera i ljudi bliskih vladajućim krugovima.

RADULOVIĆ: Mislim da je ta priča već na neki način završena, iscrpljena. Odgovor i na ovo pitanje bio bi sličan kao i odgovor na prethodna pitanja. Jedna dobra i ozbiljna analiza stanja u Ministarstvu inostranih poslova Crne Gore u diplomatsko-konzularnim predstavništvima sasvim jasno će vam ukazati da se tu možda radi o jednom, dva ili tri imena ljudi koji su vezani za neke naše funkcionere, ali kao što smo već pokušali odgovoriti na to pitanje, ne zbog toga što su oni nečija djeca, nego zbog toga što su ispunjavali uslove za odlazak u inostranstvo i za bavljenje ovim poslom. Još jedanput ponavljam, mislim da ne treba biti promoter nikakvog nepotizma u svemu tome. Činjenica je da je Crna Gora mala zajednica, da smo svi u njoj na neki način isprepleteni različitim nitima i vezama. Mislim da je vrlo teško izbjeći situacije u kojima ćete prepoznati elemente nepotizma ili će vam se učiniti da to liči na nepotizam, međutim, prije konačnog odgovora na to pitanje treba analizirati svaki pojedini slučaj i vidjeti da ta djeca ne budu naravno u privilegovanoj situaciji jer to ne smiju biti, ali ne smiju ni nositi krst i pera svojih roditelja i svojih imena i prezimena. Čini mi se da bi i kao društvo pomalo morali izlaziti iz te priče. Ponavljam, mala smo zajednica i često nam se nekad i sa strane, čak i bez kritičke note, saopštava da smo toliko mali da je nemoguće, a da se prije ili kasnije ne završi u nekoj formi konflikta interesa, tako da je to realnost u kojoj živimo i s kojom moramo da se nosimo i unutar koje moramo da tražimo prave načine za promovisanje profesionalizma u svim oblastima, pa i u diplomatiji.

RSE: Nezgodne situacije su ipak sastavni dio svakog obziljnog posla. MIP je ponovo bio u žiži javnosti nakon nedavnog, evo, kako upućeni kažu, nezabilježenog diplomatskog skandala kada je direktor „Pobjede“ Radojica Luburić odbio da prihvati ambasadorsko mjesto u Rusiji, iako mu je ta zemlja izdala agreman još prethodne godine. Da li takvi slučajevi štete ugledu Crne Gore na unutrašnjem i međunarodnom planu i zašto Ministarstvo javnosti nije predočilo razloge zbog kojih je do toga došlo?

RADULOVIĆ: Na to pitanje vam mogu odgovoriti samo onoliko koliko i onako kako je to već objavljeno u javnosti, jer o razlozima zbog kojih je gospodin Luburić odustao ne znam ništa više od onoga što je saopšteno u njegovom pismu Ministarstvu inostranih poslova, tako da je to sve što o tom slučaju znam. Siguran sam da su naši odnosi sa Rusijom toliko dobri da ih ni ovakva jedna incidentna situacija neće i ne može oslabiti, ali je potpuno jasno takođe da ovakve situacije i ovakve okolnosti treba izbjegavati koliko god je to moguće. Ne znam šta se krije iza formulacije o objektivnim razlozima gospodina Luburića. Oni to zaista i mogu i biti i možda jesu. Prema tome, sve ostalo bi bila puka špekulacija.
  • 16x9 Image

    Petar Komnenić

    Školovao se u SAD, Podgorici i Beogradu. Dugogodišnji novinar RSE. Najčešće se bavi temama ratnih zločina, korupcije, pravosuđa.

XS
SM
MD
LG