Ankica BARBIR MLADINOVIC, Vladimir NIKITOVIC, Srdan JANKOVIC
Tek svaki četvrti zaposleni u Hrvatskoj dobit će uskršnicu, što znači da će tisućama zaposlenih i nezaposlenih i ovogodišnji blagdanski stol biti poprilično skroman, a više od 12.000 ljudi i ovaj će Uskrs objedovati u pučkim kuhinjama."Jadno vam je to kada ostanete bez posla. Niko vas ne šljivi ni pet posto. Oni misle da se od 400 kuna može živjeti. To je žalosno. To nije za normalne ljude. Samo stanarina je 1000 kuna. Ponekada služim nekoga da dođem do novaca. Svašta čovjek mora raditi i podcjenjivati se da dođe do pišljive kune koja ni za što ne vrijedi. Što su napravili od nas, to nigdje nema. Što oni misle sa ljudima koji su ostali bez posla? Bez posla odmah ostanete bez ičega. Meni je 58 godina, niti sam za penzije, niti za posla. Gdje god kažete koliko vam je godina, ne možete dobiti posao i morate se podcjenjivati. I prvi put me je bilo sram i sada me je sram što sam ovdje."
Pred hrvatskim pučkim kuhinjama već odavno stoje ljudi za koje, na prvi pogled, nikada ne bi rekli da su "spali na te grane". Riječ je o nekadašnjim radnicima koji su, u poznatoj privatizaciji, ne svojom krivnjom, ostali bez posla i dostojanstva. Na topli obrok dnevno mnogi će čekati i na sam Uskrs:
"Ja ću biti ovdje svaki dan, kao i uvijek, već osam godina. Ostao sam bez posla 1988. godine."
"Prošle godine smo dobili šnitu šunke i šnitu pečenog mesa, jaja i kolače."
Ovi ljudi ne rade i primaju socijalnu pomoć, no predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Ana Knežević, upozorava da uz 300.000 nezaposlenih, ni tisućama koji rade ili primaju mizerne mirovine nije puno bolje:
"Ima 30.000 zaposlenih koji nisu dobili plaću prošli mjesec i 40.000 zaposlenih koji su dobili platu nižu od 1700 kuna. To su očigledno oni koji si neće moći ništa priuštiti za Uskrs. Hrvatska ima 890.000 stanovnika starijih od 65 godina, koji nemaju nikakvih primanja. Njihov će Uskrs biti bez igdje ičega. Procjenjujemo da će 4500 građana u Zagrebu, a u cijeloj Hrvatskoj oko 12.000, Uskrs provesti u pučkim kuhinjama."
Na sindikalno pitanje "čiji džep" u Hrvatskoj može podnijeti uskršnju košaricu, ili što može radnik imati na blagdanskom stolu, gotovo su identično odgovorili mnogi slučajno zaustavljeni Zagrepčani:
"Oni iz Sabora mogu imati što hoće, a mi bijednici moramo živjeti ovako."
"Oni imaju oko 30.000 plaću. Ja imam plaću 1500, a neki radnici i 900 kuna."
* * * * *
Uskršnja atmosfera primetna je na ulicama Čačka, a posebno na pijacama gde, zapravo, preovladjuju osobe koje su i zadužene za pripremanje uskršnje trpeze. Ona će, sudeći po rečima naših sagovornica, biti znatno bogatija nego drugim, običnim danima.
"Uvek je to bilo nešto posebno - prasence, trebalo je jagnje pa smo promenili. Nije bilo dovoljno kod čoveka koji kolje pa smo onda uzeli prase. Biće bogato, svečano, lepo."
"Biće pečenja, supa, čorba, predjelo... bogatije nego običnim danom."
"Biće sarmica, jagnjeća supa, torta, neki praseći butić..."
"Biće sarma, pečenje, jaja, prasetina, torta.... sve po tradiciji."
"Pa zna se - supa, sarma, pečenje."
"Biće svega po malo: prasetine, jagnjetine, torta, sve, onako, u malo u većem obimu."
Zaposleni u mesarama očekuju da će najveća potražnja za mesnim proizvodima biti u petak i subotu, ali i dodaju da se već sada po prodaji, oseća praznična atmosfera.
"U suštini svugde ima jagnjetine i prasetine, bez obzira na cenu to je neki naš običaj."
"Svinjsko meso, jagnjetina."
Neke eventualno malo skuplje, eksluzivnije vrste ili:
"Ne, ne, standardno, još je meso kod nas jeftino. 256 dinara je but, 236 karmenadla, mislim to je stvarno džabe u odnosu na ove cene."
Kako ide prodaja?
"Pa u odnosu na ostale dane već se oseća."
Šta će biti kod Vas na meniju?
"Verovarno jagnjetina, to je simbol Uskrsa."
Bez prasećeg i jagnjećeg pečenja u čačanskom kraju teško se može zamisliti uskršnji ručak. Ovo se može dovesti u vezu sa činjenicom da samo u opšini Čačak postoji više od 50 pečenjara. Vlasnik jedne od njih medjutim ističe da su zlatna vremena u poslovanju ovih objekata odavno prošla, da je besparica primetna, ali ipak dodaje:
"Pečenje, zbog ovog stanja sa živom stokom, i nije toliko drastično skupo. Verovatno će neko i smoći malo novca da kupi, da obraduje porodicu. Ali, one prave proslave, kakve smo mi naučili - od toga nema ništa."
Ali, postoje i oni za koje su i relativno niske cene - previsoke:
"Ne verujem da ću pečenje ili meso, sve je skupo za našu penziju."
* * * * *
Povodom Uskrsa, u crnogorskom Parlamentu razgovarali smo sa poslanicima o tome kako oni obilježavaju Uskrs i kakve su njihove obaveze tokom praznika.
Poslanici Zoran Žižić, Miodrag Iličković, Branko Radulović i Koča Pavlović odgovaraju na pitanja da li sebe smatraju vjernicima i na koji će način proslaviti Uskrs, odnosno šta će biti njihove obaveze tog dana. Zoran Žižić:
„Ja sam vjernik. Ništa posebno. Pošto sam postio poćiću na Vaskrs da se pričestim, poslije toga ću možda sa porodicom poći negdje jedan dan van Titograda, do mora ili do planine“.
RSE: Gospodine Iličkoviću, da li ste Vi ateista ili vjernik i na koji ćete način da obilježite predstojeći Vaskrs?
ILIČKOVIĆ: Ja nijesam nikad ove vjerske praznike upražnjavao u onom kanonskom smislu. Ja nijesam kanonski vjernik. Ja sam vjerujući čovjek, ali to ne mora biti. Tako da ću nešto raditi na imanju. Radiću nešto oko vinograda. Imam da prskam voće. Ja imam slobodne dane vikendom da završim neke poslove. Prošle neđelje su bili Cvijeti, ove neđelje Uskrs, nešto treće će biti sljedeće neđelje, tako da ja ne bih zapinjao na tom imanju kada bi sve to poštovao. I ne mislim da time činim nekakvo zlo.
RSE: Vjernici ipak kažu da ne treba raditi tokom praznika koji su u crkvenim kalendarima crvenom bojom obilježeni.
ILIČKOVIĆ: Ja imam neku svoju filozofiju da su najbogougodniji ljudi oni koji su vrlo radni. Oni koji su okupirani poslom i nečim korisnim oni imaju najmanje vremena da o nečemu zlu misle.
Branko Radulović:
„Pozivam sve pravoslavce da, posebno danas na Veliki Petak i u subotu poste, prave se jaja. Većinom u našoj porodici je to išlo sa crnim lukom. Moje je zaduženje da ja ispečem jagnje tako da ću ja to pripremiti, a u nedjelju ću ga donijeti. Svi idemo kod oca i majke sa velikom radošću, odive dolaze na Uskrs, takođe. Hristos Vaskrsnu, Vaistinu Vaskrsnu. Pozdrav svim pravoslavcima i katolicima“.
„Ja uopšte nijesam vjernik, tako da ne slavim Uskrs. Mislim da ćemo zbog jednog ambijenta koji se kreira u državi većina ljudi, ne mogu da kažem da su većina vjernici, ali većina se trudi da ispoštuje one manifestacije vjere koje su ovdje dominantne. Mislim da ćemo i mi imati vjerovatno neku kućnu atmosferu koja je malo drugačija, imaćemo neki praznični ručak“.
Poslanik Hrvatske građanske inicijative Božo Nikolić kaže da su običaji katolika i pravoslavaca veoma slični, a o njegovim obavezama na dan Uskrsa kaže:
„Moje obaveze su da ponesem kolač u crkvu i da taj kolač se tamo prekrsti ili prekriži i da to donesem kući“.
Poslanik Ranko Kadić smatra da obilježavanje vjerskih praznika ne predstavlja pomodarstvo:
„Samo je problem da je narod u ovih pedeset godina nije to slavio, odnosno nije smio da slavi i zadnjih deset do petnaest godina je počeo to da radi i polako se uči. Dobro je što se toliko ljudi ponovo vraća vjeri“.
O vjerskim pitanjima ne treba raspravljati tokom Uskrsa, kaže Zoran Žižić:
„O vjerskim pitanjima, o vjeri čovjek prvo treba da raspravlja sam sa sobom i da ako to u duši preradi, prečisti“.
Najmanje je bitno ko kojoj crkvi pripada, zaključuje Branko Radulović:
„Postoji trinaest crkava. Neke se priznaju, neke ne priznaju. Onaj koji je pravoslavni, do kraja vjerujući on treba da ide u svaku od tih crkava, a ko će mu biti svešteno lice je njegov lični izbor“.
