Dostupni linkovi

logo-print

Tito je tražio ustupke od jačeg


Da li su mogući novi konflikti u regiji, da li će definiranjem statusa Kosova konačno biti zaokružen proces formiranja novih država na Balkanu? To su tek neka od pitanja koja je Mirjana Rakela postavila Dejanu Joviću, profesoru politike na škotskom sveučilištu Stirling, koji posljednjih mjeseci u beogradskom arhivu prikuplja građu za političku biografiju Josipa Broza Tita. Dr Jović kaže da u vezi s Kosovom u tim dokumentima nema nekih iznenađenja, niti detalja koji do sada nisu bili poznati javnosti, no Titu je izuzetno bilo stalo do Kosova.


RSE:
Gospodine Joviću, trenutačno u Beogradu prikupljate građu za biografiju Josipa Broza Tita. Da li ste našli neke zanimljivosti oko Kosova?

JOVIĆ:
Moram priznati da nema velikih iznenađenja. Manje-više je sve što sam našao već bilo poznato. Naime, nema nekih tajnih razgovora ili tajnih dogovora za koje naša javnost ne bi znala. Titova politika prema Kosovu je bila u priličnoj mjeri principijelna i doista se temeljila na jednoj istinskoj želji da se prevladaju ti neki etnički konflikti i nepovjerenje koje je na Kosovu, zapravo, uvijek nekako tinjalo; nije bilo potpuno evidentno, ali je potencijalno tamo bilo. Prilikom posjeta Kosovu, Tito uvijek ističe važnost bratstva i jedinstva i insistira na tome da Jugoslavija, kao veća zemlja od Albanije, ne smije pokazati mišiće, niti na bilo koji način prijetiti, niti samoj Albaniji, niti albanskoj nacionalnoj zajednici u Jugoslaviji. Također se vodi politikom da veći, dominantniji narodi, oni koji su moćniji, ne smiju dominirati nad slabijima i nad manjima, i da se to mora pokazati na Kosovu. To znači u odnosu na Albance u samoj Jugoslaviji i Srbiji, ali i u odnosu na Srbe na samom Kosovu. Moj dojam je da je Tito bio prilično fasciniran kad je vidio napredak na Kosovu, da se ono potpuno integriralo u Jugoslaviju i da je prilično stabilno. Drugo, on uvijek upozorava na problem ekonomske nerazvijenosti Kosova i na to da je ekonomska situacija na Kosovu problem cijele Jugoslavije. Napokon, za njega je Kosovo važno i u tom međunarodno-političkom aspektu. On, naime, shvaća važnost dobrih odnosa sa susjednim zemljama i na neki način pokušava prikazati Kosovo kao daleko napredniju sredinu u smislu života ljudi i ekonomskog razvoja od same Albanije.

Malo je onih koji bi ratovali

RSE: Već duže vrijeme ste u Beogradu, u Srbiji, prikupljate građu za Titovu biografiju. Po Vašem mišljenju, ima li u Srbiji trenutačno onih koji bi danas za Kosovo i ratovali?

JOVIĆ: Mislim da je vrlo mali broj onih koji bi danas za Kosovo ratovali. Tu su čak i ove najradikalnije političke stranke postale prilično suzdržane. Mislim da su Srbi prilično podijeljeni kad se radi o političkom rješenju za Kosovo. Ima i ekstremnih pesimista koji su sigurni da je Kosovo definitivno izgubljeno 1999. godine. Međutim, mislim da treba reći da postoji i prilična nada da to nije tako. Tako da je zapravo teško govoriti o nekom dominantnom stavu u samom javnom mnijenju. Barem po onome što sam ja uspio primijetiti, čini mi se da nema opasnosti da se Srbija uplete u tu eventualnu krizu vojnim putem. Drugo je pitanje postoji li mogućnost da na samom Kosovu dođe do nekakvih oružanih akcija, prije svega ako se ne prihvati Ahtisarijev plan i time na neki način iznevjere očekivanja raznih ekstremnih grupa na samom Kosovu. Ali ja sam prilično optimističan u tom smislu da su se i službeni Beograd, a i službena Priština, koliko mogu vidjeti, sada orijentirali isključivo na diplomatsko-političku akciju. Čemu su, mislim, ipak pridonijeli i mediji, jer u medijima više nema termina kao što su „šiptarski teroristi“ i slično, kakvih se dobro sjećamo iz devedesetih godina, i to je svakako dobro.

RSE: Suočava li se današnja Srbija sa Miloševićevim razdobljem i događajima na Kosovu?

JOVIĆ: Čini mi se da se i u tom smislu ipak nešto učinilo. Možda čak i više na političkoj razini nego u samom društvu. Naime, znam da su mnogi pesimistični i nezadovoljni, ali ako gledamo političku razinu, ipak su mnogi vodeći srpski političari izručeni Hagu, javni diskurs se prilično promijenio, mislim da su čak i ove ekstremne stranke postale umjerenije, većina građana uporno glasa za demokratske stranke. Pitanje eventualne nezavisnosti više nije nikakav tabu, nego se o njemu potpuno otvoreno raspravlja. Ima čak i političkih stranaka koje s tim ne bi bile potpuno nezadovoljne. Znači, čini mi se da se tu, ipak, dosta toga promijenilo. Ono što se nije promijenilo – mislim da i dalje postoji prilično neznanje i nepoznavanje drugih. Na toj nekoj društvenoj razini i dalje postoji priličan broj predrasuda, ne samo u odnosu na Kosovo, nego možda čak i na druge krajeve nekadašnje Jugoslavije, a to je izraz nepoznavanja tih krajeva. Malo ljudi putuje, malo ljudi je ikada igdje bilo. Mislim da je to možda malo više izraženo u Srbiji nego drugdje, ali nije samo u Srbiji. I dosta ljudi i u Hrvatskoj i danas ima određen broj snažnih predrasuda prema Srbiji i prema Srbima. To se može izmijeniti i izmijenit će se vremenom, kad ljudi počnu više putovati i kad zapravo vide da realnost nije onakva kakvom su je slikali dominantni nacionalistički mediji u devedesetim godinama. Ono što mi se čini da je za sve krajeve i dalje značajno, to je da svi – i Srbi i Hrvati i Albanci – interpretiraju svoju prošlost, nedavnu i daljnju, kao prošlost žrtve. Mislim da svi vladari tih nekih ex-jugoslavenskih država sada govore o svojim narodima, u historijskom smislu, samo kao o nevinim žrtvama i nikad ne priznaju da su počinili bilo što loše drugima. Mislim da to vrijedi i za Albanace na Kosovu i za Srbe u Srbiji i za Hrvate u Hrvatskoj i mislim da to treba prevladati.

Države koje dolaze i prolaze

RSE: Pojedini analitičari smatraju da ovaj dio Evrope, rješavanjem statusa Kosova ulazi u fazu stabilnosti. Drugi govore o mogućem konfliktu, iako ne krvavom kao u devedesetima. Kakvo je Vaše mišljenje? Da li dolazi doba stabilnosti u regiji?

JOVIĆ: To je, naravno, teško reći, kao što je bilo što teško predvidjeti kad se radi o Kosovu. Ali mislim da su međunarodni faktori u zadnjih nekoliko mjeseci zaigrali igru dosta riskantno. Čini mi se čak da je međunarodna zajednica na neki način sama sebi stvorila klopku tamo gdje ona nije postojala – otvaranjem pitanja statusa ovako brzo. Naime, jednom kad je to pitanje otvoreno, sasvim sigurno su porasla očekivanja kod kosovskih Albanaca da će doći do brzog priznanja nezavisnosti. I sad, ako se ne prihvati priznanje nezavisnosti tako brzo, bilo bi moguće da onda albanski nacionalisti postanu veoma nezadovoljni. A ako oni imaju dovoljno snage, ako je to tamo dovoljno snažno – a ja to ne mogu reći iz ove perspektive, mi i dalje vrlo malo znamo o snazi samog albanskog nacionalizma na Kosovu, rijetko se vide neki Albanci na televiziji da na neki način objasne tu drugu stranu – moglo bi eksplodirati. Tako da mislim da bi bilo bolje i da je bilo bolje da se imalo malo više strpljenja, da se možda sačekalo da dođu čak i neke nove generacije, i u Srbiji i na Kosovu. Naime, ja imam studente i sa Kosova i iz Srbije i moram priznati da sam prilično optimističan kad se radi o tim novim generacijama, možda nekima koje će biti manje opterećene tom nedavnom prošlošću od prije deset godina.

RSE: Da li bi onda sa Kosovom bilo završeno formiranje država na Balkanu?

JOVIĆ: Taj proces formiranja novih država, ne samo na Balkanu nego u cijelom svijetu, nije nikada gotov. Vidite, sad se dosta tvrdi ovdje u Beogradu da bi priznanje nezavisnosti na neki način bilo presedan i da se Ujedinjeni narodi moraju vrlo strogo držati principa teritorijalnog integriteta. Ali, znate, kad su Ujedinjeni narodi formirani, imali su pedesetak zemalja članica, a danas ih imaju skoro dvjesto. I sad se ja, naravno, pitam – kako drugačije je nastalo tih sto i pedeset drugih država nego cijepanjem odnosno negiranjem teritorijalnog integriteta postojećih država. U cijelom se svijetu nove države stvaraju nezaustavljivom brzinom. Balkan u tom smislu, naravno, nije izuzetak. Pogotovo u našim krajevima su države „sezonska roba“, one dolaze i prolaze. I sad je jedino pitanje koje mene zapravo zanima – kako da ostanu ljudi nakon tih država koje dolaze i prolaze?
  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana.

XS
SM
MD
LG