Dostupni linkovi

logo-print

Suđenje Rambu prebačeno u Srbiju


Enis ZEBIC, Zoran GLAVONJIC

Još nema službenih hrvatskih komentara na odluku Haškog tribunala da suđenje Vladimiru Kovačeviću Rambu, optuženom za ratne zločine u tzv. „dubrovačkoj operaciji“ 1991. godine prepusti Srbiji. Publicist specijaliziran za hašku problematiku i dugogodišnji aktivist za ljudska prava Ivan Zvonimir Čičak podsjeća da je prepuštanje postupka za
Kovačevića realizacija sporazuma Haškog tribunala i Srbije:

„Njemu će sigurno biti suđeno u Srbiji zato što je potpisan sporazum o prepuštanju predmeta, i mislim da će srbijansko sudstvo prema njemu biti puno strožije da bi dokazalo da je pravovjerno.“

Sramotno je i smiješno da su Strugar i Jokić za napad na Dubrovnik u kasnijim iskazima Vladimira Kovačevića Ramba označili kao glavnog i jedinog krivca za granatiranje Dubrovnika 6. prosinca 1991. godine, kaže za Radio Slobodna Evropa novinar „Feral Tribunea“ iz Dubrovnika Luko Brailo:

„To je smiješno. Pa nije Rambo sam vodio rat. To su smiješne stvari.“

Ova odluka Haškog tribunala nije iznenađenje, jer je glavna haška tužiteljica Carla del Ponte, pred bar godinu dana, kazala je kako je sa Strugarom i Jokićem „operacija Dubrovnik“ za Hag zaključena, i da će ostalo suditi domaća pravosuđa:

„S obzirom na njihovu izlaznu strategiju i sve te stvari, uopće ne bi bilo nikakvo iznenađenje da čak i psihički oboljelog čovjeka prepuste, u konkretnom slučaju srpskom pravosuđu i da ga dotjeraju do kraja. Mene zanima gdje je taj nesretnik danas i je li on procesno uopće sposoban, jer je iz Haga izručen srpskoj vladi, na liječenje u zatvorenoj psihijatrijskoj ustanovi.“

Nekadašnji član popularnih „Dubrovačkih trubadura“ Marko Brešković, na vijest o prepuštanju suđenja Rambu Srbiji regirao je – indignacijom i rezignacijom:

„Tu je svaki komentar suvišan.“

Predsjednik nevladine organizacije Građanski odbor za ljudska prava Zoran Pusić, za naš radio kaže kako nedavno ukinuta prvostupanjska presuda beogradskog suda za Ovčaru pokazuje da se u Srbiji može fer i pravično suditi za ratne zločine:

„Onaj sud koji je osudio počinitelje zločina na Ovčari, pokazao se da ima snage. Dakle, sigurno da u Srbiji ima sudova koji bi to mogli pravično napraviti. Iz iskustva sa našom zemljom, mislim da u velikoj mjeri to ovisi od toga kojem sudu će taj predmet doći.“

Prvi haški predmet predat Beogradu

Optužni predmet protiv Vladimira Kovačevića zvanog Rambo prvi je koji je Haški tribunal prosledio Srbiji. Četrdesetšestogodišnji Kovačević pred Sudom u Hagu nije se izjasnio o krivici jer je utvrđeno da je mentalno oboleo. On je optužen za granatiranje dubrovačkog Starog grada 6. decembra 1991., kada su dve osobe poginule, a tri ranjene. Tužilaštvo Tribunala u narednih 30 dana nadležnim vlastima u Srbiji poslaće optužnicu i dokaze. Bruno Vekarić, portparol Tužilastva Srbije za ratne zlocine, rekao je za naš program da je prebacivanje slučaja Ramba Kovačevića u nadležnost Srbije bilo očekivano:

“Želim da podsetim da je upravo naš tužilac bio predstavnik Srbije u Vanraspravnom veću Haškog tribunala. Šta će se dalje u postupku desiti ne mogu da prognoziram, ali svakako je ovaj slučaj značajan jer je prvi optužni predmet koji je prešao na pravosuđe Srbije, čime se na neki način i odaje priznanje upornom i iscrpnom radu našeg pravosuđa.”

Haški tribunal Kovačevića je u junu 2004. privremeno pustio iz pritvora radi liječenja na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Od tada se posmatra njegovo zdravstveno stanje i predviđeno je ponovno pokretanje postupka ukoliko postane sposoban za suđenje. Tanja Radosavljević, advokat Vladimira Kovačevića, koju je po službenoj dužnosti imenovao Haški tribunal, rekla je za Radio Slobodna Evropa da se njen branjenik i dalje nalazi na lečenju u Beogradu:

„Nije tajna da je gospodin Kovačević na privremenom otpustu u Srbiji još od 2004. godine i da je na lečenju. Sve informacije vezane za njegovo zdravstveno stanje su tretirane kao poverljive pred Tribunalom i još uvek postoji oznaka poverljivosti na toj dokumentaciji, tako da o tome ne bih mogla ništa više da kažem.“

Tanja Radosavljević sumnja da će Kovačević ikada moći da izađe pred sud i napominje da odbrana od njega nikada nije čula mišljenje o eventualnoj krivici:

„Mi sa njim uopšte nismo ulazili u suštinu predmeta jer on o tome ne može da se izjasni. To će eventualno, ukoliko Kovačević ikada postane procesno sposoban, biti pitanje o kom će razgovarati sa nekim svojim budućim advokatima. A što se tiče procedure pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu, očekujem da će se, kada bude pokrenut postupak od strane specijalnog tužioca, izvršiti veštačenje koje, po mom mišljenju, apsolutno ništa drugo neće pokazati u odnosu na prethodna veštačenja koja su rađena. Ja ne verujem da će on u bilo koje dogledno vreme biti procesno sposoban.“

Vladimiru Kovačeviću optužnica stavlja na teret i da je 6. decembra 1991., učestvovao u uništavanju Starog grada u Dubrovniku, čija je posledica i potpuno razaranje najmanje šest zgrada. General u penziji Ninoslav Krstić, koji je danas predsednik Foruma za bezbednost i demokratiju, rekao je za naš program da je upoznat sa slučajem kapetana Ramba Kovačevića:

“U principu se znalo šta ko radi. On je po činu bio kapetan, znači, on je mogao da bude komandir baterije. Ali je moguće da je došlo do nekog iskakanja, mogao je u nekom rastojstvu, ili uz inicijativu nekih oko njega, da u tom slučaju uradi to što je uradio. Mislim da je osnovna greška što su takvi ljudi bili na nekim mestima gde je moglo da bude posledica.”

Ninoslav Krstić tvrdi da je u vreme rata postojala jasna naredba JNA da se Dubrovnik ne sme granatirati:

“U ono vreme je bilo zabranjeno gađanje Dubrovnika, to znam sigurno. Jedino da je bila neka tajna, da je bilo dve naredbe, jedna javna jedna tajna. Jednostavno svi smo se iznenadili da je gađan i čak nismo verovali u to. Mislili smo da Dubrovčani pale gume. Međutim, ja ovih dana kada gledam te snimke - pa to je stvarno gađano.”

Za granatiranje Dubrovnika Haški tribunal osudio je Kovačevićeve pretpostavljene, generala Pavla Strugara i vice-admirala Miodraga Jokića, na osam i sedam sedam godina zatvora.

Tko je Vladimir Kovačević Rambo?

Haška optužnica Vladimira Kovačevića, zvanog Rambo, tereti za ratne zločine počinjene prigodom napada bivše federalne vojske na Dubrovnik ujesen i zimu 1991. godine. Konkretno, Kovačevića, koji je tada u činu kapetana 1. klase zapovijedao 3. bataljunom 472. motorizirane (trebinjske) brigade, tereti se za ubojstvo, okrutno postupanje, napade na civile, pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, protupravne napade na civilne ciljeve, kao i za uništavanje ili namjerno nanošenje štete religijskim, kulturnim, obrazovnim, znanstvenim ili humanitarnim ustanovama, te povijesnim spomenicima i znanstvenim i umjetničkim djelima tijekom napada na Dubrovnik 6. prosinca 1991. godine. Tijekom neselektivnog bombardiranja stare gradske jezgre poginulo je 19 ljudi. Kako su taj napad doživjeli i preživjeli Dubrovčani, za Radio Slobodna Evropa govori koreograf Miljenko Vikić:

„Cijela moja familija je bila kod mene. Bilo nas je četrnaestoro. Pucaju na kuću, ova preko puta gori. Mi držimo djecu u sredini, svi stariji okolo njih stojimo da im se nešto ne dogodi. Vladao je jedan užasan strah za djecu. Ne toliko za nas koliko za djecu, da ostanu čitava.“

Tadašnji zapovjednik Vojno-pomorskog sektora Boka Miodrag Jokić, tvrdio je u svojoj obrani da je Kovačević bez njegovog znanja granatirao grad. Zna se da je general Pavle Strugar, tada zapovjednik 2. operativne zone, u zoru 6. prosinca 1991. godine, naredio zauzimanje utvrde Srđ iznad Dubrovnika, koju su branili malobrojni pripadnici hrvatskih snaga. Nakon neuspjeha i velikih žrtava u redovima JNA, otvorena je artiljerijska paljba na grad koji je ležao pod topovima kao na dlanu, i cijenu poraza platili su civili. Nekadašnji „dubrovački trubadur“ Marko Brešković, tog dana nije mogao ostati u skloništu:



„Sjećam se da smo tog dana nosili u skloništa naranče. Sasvim naivno. Bio je Sveti Nikola pa smo htjeli darivati djecu u skloništima. Pri tome su nas uhvatili rafali.“

Tog je dana na grad palo preko 2.000 granata raznih kalibara. Uz 19 poginulih, među kojima je bilo mnogo izbjeglica iz Konavala, bilo je i 60 ranjenih, a oštećeno je 60 posto svih objekata u dubrovačkom Starom Gradu. Miljenko Vikić je oko devet ujutro nakratko izišao na ulicu:

„Cijeli Stradun je bio pun ruševina. Čujete samo kao da netko povraća. Jedan užasan osjećaj osame i užasa što sve ljudi mogu napraviti, kakvi su ljudi životinje jedni prema drugima.“

Nedugo poslije toga, Rambo je unaprijeđen u čin majora bivše savezne vojske. Prema haškoj tjeralici, Vladimir Kovačević Rambo uhapšen je u Srbiji i izručen Hagu 2003. godine, a sredinom 2004. godine privremeno je pušten na slobodu zbog problema sa mentalnim zdravljem, kako bi u Srbiji bio upućen na stacionarno liječenje.
XS
SM
MD
LG