Dostupni linkovi

logo-print

I dalje je mnogo neriješenih pitanja


Mirna SADIKOVIC, Enis ZEBIC

Pitanje granica jedno je od najsloženijih, tim prije što je Hrvatska do sada nastojala Bosni i Hercegovini oduzeti status pomorske države, objašnjava Mugdim Čukle, predsjednik Državne komisije za granice:

«Za BiH pitanje je kopnene granice, na moru - više nije pitanje u tome da li je nečije ili nije, nego kakve su posljedice toga. Pitanje dva školja i ponte Neum Kleka u Neumu za BiH čini to da BiH sada gubi more. Ona ima onda razdvojene tri male morske površinice i gubi sve statuse pomorske države kakav je dobila raspadom bivše Jugoslavije - tako da je to vrlo, vrlo složeno pitanje. Drugo pitanje koje nije raščišćeno sa Hrvatskom do kraja, a ovo je opet prilika da se i postavi i da se razriješi, je da BiH sa Hrvatskom nije riješila i sva ona razgraničenja na moru koja joj prema konvenciji Ujedinjenih naroda i pripadaju, posebno sa stanovišta određenih posebnih okolnosti - i da je to sve što je izvršeno u ovoj prvoj fazi samo pitanje jednog kriterijuma u arhipelaškom sustavu ekvidistance, ali da sve ostale osnove za razgraničenje na moru, kao što su posebne okolnosti itd., nisu bile predmet razgraničenja u ovoj prvoj fazi.»

Građani apeliraju da se otvore razgovori i o pitanjima koja se tiču građanskih prava. Naime, Udruženje građana otpuštenih radnika iz Hrvatske UGOR, sa sjedištem u naselju Jelah u opštini Tešanj, zatražilo je od Predsjedništva i Vijeća ministara BiH da u bilateralnim odnosima s Hrvatskom počnu rješavati probleme članova ovog udruženja. Predsjednik Udruženja Ramiz Mervan za naš program ističe kako, i pored odluke državnog Parlamenta, niko od bh. zvaničnika u susretima sa kolegama iz Hrvatske nije otvorio ovo pitanje i poziva zvaničnike da to učine sada:

«Mi imamo, recimo, u Hrvatskoj po našim nekakvim analizama milion godina staža, odnosno naši članovi. Mi imamo ovdje ljudi, naročito iz entiteta RS-a, sa 70 godina života, imaju uslove za hrvatsku mirovinu, a još nikada nisu ostvarili. U Hrvatskoj sudske sporove vodi nekoliko stotina ljudi. Nažalost, ti sporovi traju nerazumno dugo, traju već po 14, 15 godina - bez ikakvoga rezultata. To je pitanje, pored toga što je ekonomsko, pravno, socijalno i moralno, više političko. Jer 50 hiljada ljudi da ostane bez posla unutar tri mjeseca jedne godine, to jednostavno daje na znanje elemente politike.»

Jedna od tema o kojoj bi zvaničnici dvije zemlje trebalo da govore je i dvosmjerni povratak, napominje Mario Nenadić, pomoćnik ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH:

«U Republici Hrvatskoj je još uvijek oko 60 tisuća izbjeglica iz BiH. Znamo također da i blizu 20 tisuća osoba iz Republike Hrvatske, Srba iz Krajine, boravi u RS-u. Mi, dakle, želimo da predložimo za razmatranje pitanje ratificiranja bilateralnog sporazuma o povratku.»

Iako je Hrvatska do sada pomagala povratnicima u BiH kroz obnovu kuća u području Hercegovine, problem Srba izbjeglih iz Hrvatske u BiH nikada nije riješen. Petar Džodan, predsjednik udruženja izbjeglih Srba iz Hrvatske:

«Otvoreno je pitanje slobode kretanja, otvoreno je pitanje stanarskih prava i otvoreno je pitanje povratka imovine. Prema tome, na prostoru bivše Jugoslavije što se tiče Srba iz Hrvatske sva su pitanja doslovno otvorena.»

Iako su zvaničnici BiH i Republike Hrvatske do sada uvijek isticali opredijeljenost za dobrosusjedske odnose, 15 godina neriješenih pitanja između dvije zemlje dovoljno je dug period da se pronađe rješenje barem za neka od njih. Međudržavnom vijeću to nije pošlo za rukom. Stručnjaci kažu: To su ipak čisto politička pitanja.

* * * * *

Iako se visoki postotci povratka u Federaciju Bosne i Hercegovine uzimaju kao svijetao primjer na humanitarnim i političkim skupovima u svijetu, o izuzetno slabom povratku u Republiku Srpsku govori se mnogo manje. Predsjednik nevladine organizacije Zajednica udruga naseljenih i useljenih Hrvata iz Bosne i Hercegovine Tomo Aračić, stanje na – kako kažu u međunarodnim organizacijama – prostoru povratka u Republiku srpsku ilustrira jednom anegdotom:

„Prije nekoliko godina, kada Schwartz-Schilling nije bio na ovoj poziciji na kojoj je sada, na jednoj konferenciji u Banjaluci upitao je gradonačelnika Banjaluke da li je bio i u jednom mjestu u Hrvatskoj i pozvao prognane Hrvate da se vrate. Gradonačelnik i njegovi pomoćnici su se nasmijali jer su mislili da se čovjek šali.“

A otada se stanje na terenu nije nimalo promijenilo nabolje, kaže Aračić:

„Niti će se promijeniti. Uz ovakvo stanje se zaista neće promijeniti. Otpor je vrlo jak i dobro organiziran.“

Deseci tisuća građana Bosne i Hercegovine koji su do početka devedesetih godina radili u Hrvatskoj, dobili su otkaze, a zakinuti su i za prava koja su im slijedila iz radnog odnosa kojeg su imali. Međutim, podizanje tog problema na međudržavnu razinu ne bi ništa riješilo, kaže u izjavi za naš radio državna tajnica u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva Vera Babić, nego pravdu treba tražiti u individualnim sudskim postupcima između njih i njihovih nekadašnjih firmi:

„Pitanja koja njih tište se ne mogu rješavati na razini državne administracije, nego se moraju rješavati individualno, u odnosu na njihove poslodavce.“

Neki su sudski postupci već pokrenuti, kaže gospođa Babić:

„Pod pretpostavkom da završe u korist radnika, njihovi radno-pravni statusi će biti obnovljeni i uspostavljeni, kao da prekida radnog odnosa nije bilo. Prema tome, poslodavac će biti dužan nadoknadit štetu i tako dalje.“

Međutim, moguće je i da je do prekida radnog odnosa došlo zbog toga što je Hrvatska, kao i druge novonastale države, morala donijeti propise o zapošljavanju stranaca, po kojima su i državljani Bosne i Hercegovine morali imati radnu dozvolu. Ako je poslodavac iz ovih ili onih razloga nije produljio, takav prestanak radnog odnosa nije protuzakonit. Zatim, kada je počeo rat u Hrvatskoj, donesen je niz uredbi, među kojima i ona kojom je mogućnost izostanka s posla bez opravdanog razloga bez sankcije sa pet skraćena na tri dana, podsjeća državna tajnica:

„Činjenica je da su mnogi od tih ljudi napustili Hrvatsku u momentu kad je počela mobilizacija, kad su počele ratne operacije i tako dalje. Ja to ljudski razumijem. Ali je isto tako činjenica, ako su radili u Hrvatskoj da su imali i određene obveze. Prema tome, izostanak s posla je imao za posljedicu i prestanak radnog odnosa. Hoće li oni, eventualno, u sporu dokazati da je njihov izostanak bio opravdan ili nije, o tome također ne mogu spekulirati.“

Ona vjeruje da će sud tijekom postupka uvažiti sve činjenice koje su za taj postupak relevantne, a kada sud presudi – svaki njihov radni dan u Hrvatsko je relevantan za njihova mirovinska prava. Ono što su radili u Hrvatskoj, koliko su radili u Hrvatskoj i što su zaradili u Hrvatskoj, to je relevantno i to im nitko ne osporava, zaključuje gospođa Babić.

Iako premijer Ivo Sanader tvrdi da se njegova Vlada još pred dvije i po godine oštro usprotivila izgradnji energetskog megaprojekta „Gornji Horizonti“, koji predviđa preusmjeravanja toka rijeke Neretve i njenih pritoka, čime bi Neretva nizvodno od Čapljine ostala bez velikog dijela vode koja sada omogućuje život i ekosustav delte, nedavno mu je jedan oporbeni zastupnik uputio retoričko pitanje – je li on hrvatski premijer, ili premijer Republike Srpske?! Naime, ne samo ekolozi i nevladine udruge, nego i šira hrvatska javnost očekuje da ta tema obavezno bude na dnevnom redu sastanka hrvatskog premijera sa prvim ljudima Bosne i Hercegovine. Iako su „Gornji horizonti“ privatna srpsko-engleska investicija, cijela priča ima i debelu političku dimenziju, kaže za Radio Slobodna Evropa nezavisni zastupnik koji u posljednje vrijeme nastupa zajedno s ekolozima, Ivo Banac:

„Da, privatna, ali pod pokroviteljstvom Republike Srpske. Postavljena je na način koji govori o stanovitom privilegiranom položaju ovog projekta, koji stvara probleme, ukoliko se izvede na način kao što mnogi ekološki stručnjaci misle da bi se moglo izvesti, ne samo za Hrvatsku, nego i za druge susjedne zemlje, Crnu Goru na primjer.“

A posljedice bi – kažu upućeni – bile katastrofalne. Sanaderu bi bilo pametno da zaradi političke bodove na suprotstavljanju tom projektu, kažu poznavatelji prilika, i zbog toga što bi najgore ekološke posljedice od projekta „Gornji horizonti“ doživjeli žitelji južnih dijelova Hrvatske, gdje Sanaderov HDZ i ima najveću potporu.
XS
SM
MD
LG