Dostupni linkovi

logo-print

Razgovor sa komunističkom poviješću


Poljska je bitno podijeljena oko novog lustracijskog zakona. Podjele su sve dublje, čak i među onima koji su se borili protiv komunizma. Jan Litynski, bivši disident i političar, jedan od osnivača Komiteta za obranu radnika, jedne od najvećih antikomunističkih organizacija u 80- tima, potom savjetnik Solidarnosti i pregovarač izmedju sindikata i komunističke vlade 1989, kaže kako Poljska dva desetljeća nakon pada komunizma ne treba novi zakon. Naime, i postojeći osigurava da oni koji su suradjivali s tajnim službama ostanu izvan bilo kakve vlasti

«Ovo je glupost. Imam prilično dobar zakon. Važno je utvrditi da li su najviši državni dužnosnici bili suradnici tajnih službi – primjerice, poslanici u parlamentu , ministri, dužnosnici koji trebaju zastupati nacionalne interese,» kaže Litynski.

Dokazati da je neko bio suradnik tajnih službi prilično je teško. Jednostavno zato i što su neki dokumenti otuđeni ili nestali.Uz to, činjenica je, da je Komunistička služba sigurnosti mnoge ljude prisiljavala na suradnju, mnogi su potpisivali razne dokumente o suradnji, iako nisu cinkarili ljude.

Vrhovni sud Poljske je 2000. presudio da se takvi pojedinci ne mogu smatrati kolaborantima, no po najnovijem zakonu, ispada da su svi u zemlji bili suradnici tajnih službi. «Gotovo sve novine u Poljskoj su u privatnom vlasništvu, ima mnogo privatnih znanstvenih institucija, pa čak i sveučilišta, znači svi sada potpadaju pod lustracijski zakon,» kaže Litynski i upozorava da novi zakon, za razliku od onog starog , ima pravo istraživati i zaposlene u privatnim tvrtkama.

Grupa novinara najuglednijeg poljskog dnevnika je poručila da zakon neće poštovati, a slično su postupali uposlenici Warshawskog sveučilišta koji traže da se zakon suspendira.

Inače, cijeli posao u praksi bi trebao obavljati "Institut za nacionalno sjećanje" kojemu svi trebaju podnijeti pismeno očitovanje da li su bili suradnici tajnih službi. Utvrdi li se da su neistinito prikazali svoju biografiju, to bi ih moglo stajati deset godina zbrane rada. Lukasz Kaminski, povjesničar koji radi u institutu pripada onim Poljacima koji smatraju da je zakon bitan za proces čišćenja društva, a što nije bilo provedeno nakon pada komunizma.

«Imamo još problema sa našom prošlosti. Trebamo to završiti. Imamo poteškoća sa bivšim agentima, bivšim dužnosnicima tajnih službi, jer su oni povezani, pa se to odražava na odnose u politici i ekonomiji. Ljudi moraju znati tko je bio izdajnik, a tko nije. Posebno, medju političarima, novinarima i drugima, tvrdi Kaminski i priznaje da će to biti složen posao sa dosta administrativnog rada.

Mnogi, poput analitičara Wiktora Osiatynskog, u novom zakonu vide puku osvetu dvojice braće, predsjednika Lecha Kacczynskog i brata mu blizanca Jaroslawa, aktualnog premijera, zbog toga što su ih u ranim devedesetima iz svojih redova isključili Lech Walensa i ostali iz Solidarnosti , jer su blizanci smatrali da svi koji su na bilo koji način bili uz komunistički režim moraju biti kažnjeni. Kasnije su braća osnovali Stranku pravde i zakona i privukli s takvim programom veliki broj mladih.

Bivši disident, Lytinski, ističe da ne može podržati ovakvu teoriju i kaže kako iza novog zakona o lustraciji u Poljskoj stoji, jednako ljudska naivnost, koliko i glupost.
  • 16x9 Image

    Mirjana Rakela

    Od 1995. godine stalni je član redakcije na RSE u Pragu, a pored tema iz Hrvatske, bavi se i širim prostorom Balkana.

XS
SM
MD
LG