Dostupni linkovi

logo-print

Aktuelizovana priča o nagodbi sa Karadžićem


Maja BJELAJAC, Biljana JOVICEVIC, Nebojša BUGARINOVIC, Branka TRIVIC

Navodni sporazum između američkog diplomate i jednog od tvoraca Dejtonskog mirovnog sporazuma Ričarda Holbruka sa haškim optuženikom, bivšim predsjednikom RS-a Radovanom Karadžićem ponovo se našao u centru medijskih špekulacija zahvaljujući pažnji koju mu je poklonio banjalučki dnevni list «Fokus». Na naslovnoj strani «Fokusa» su fotografije Holbruka i Karadžića, ispod kojih je senzacionalistički naslov «Idi, čuvaću te». Suština priče upravo je u tome kako je Holbruk navodno sačuvao Karadžića na osnovu sporazuma, sklopljenog u maju 1996. godine. «Fokus» prenosi da je od Karadžića tada zatraženo povlačenje sa svih funkcije i iz javnog života, a zauzvrat mu je obećano oslobađanje od svih optužbi Haškog tribunala.

Iako je u javnosti cirkulisalo nekoliko verzija ovog sporazuma, zamjenik glavnog i odgovornog urednika «Fokusa» Zoran Šarenac tvrdi da je dokument sporazuma koji je u posjedu ovih novina - autentičan:

«Vjerodostojnost dokumenta mogu potvrditi oni koji su prisustvovali kada je on potpisivan, a to je, kako smo i naveli u tekstu, izvjesni Nadeždin iz kabineta Slobodana Miloševića. Vjerujem da je s njim upoznat i nekadašnji ministar vanjskih poslova RS-a Aleksa Buha, a mislim da je u svojoj knjizi to objavio i Torvald Stoltenberg, odnosno da je o njemu obaviješten i Jevgenije Primakov.»

Bivši rukvodilac državne bezbjednosti RS-a Predrag Ćeranić ne vjeruje da se radi o vjerodostojnom dokumentu:

«Ne vjerujem da bi jedna administracija, jedan diplomata dozvolio sebi da potpiše nešto takvo sa najtraženijom osobom koja je optužena za ratni zločin. Mislim da se radi o podvali, o čistom falsifikatu. Pa, pobogu, nakon objavljivanja optužnice Holbruk se nije htio rukovati ni sa Karadžićem ni sa Mladićem u Beogradu – to je opštepoznata stvar.»

Bivši prvi bezbjednjak RS-a dodaje da je osnovno pitanje - motiv za objavljivanje navodnog sporazuma koji zadire i u političke ciljeve pojedinaca i institucija u BiH.

U prilog postojanju sporazuma između Holbruka i Karadžića govore i izjave bivšeg premijera RS-a Gojka Kličkovića, date prošlog mjeseca sarajevskom nedjeljniku «Slobodna Bosna», u kojima on navodi da je bio učesnik pregovora između američkog diplomate i ratnog lidera bosanskih Srba. Kličković je rekao da je lično potpisao sporazum između Holbruka i Karadžića, a da su svoje potpise na ovaj dokument dali i bivši premijer Srbije Nikola Šainović, te tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević. Prema Kličkovićevim riječima, za sporazum je znao i tadašnji visoki predstavnik za BiH Karl Bildt.

Dio medijske javnosti u BiH ipak je skeptičan prema vjerodostojnosti sporazuma. Šef banjalučkog dopisništva beogradskih «Večernjih novosti» Slobodan Pešević je u posjedu sličnog dokumenta, ali sa drugim sadržajem i potpisnicima:

«Na dokumentu koji mi imamo i koji nismo koristili, dakle nismo objavili, su, pored Radovana Karadžića i Ričarda Holbruka, još četiri potpisnika kao svjedoci tog njihovog navodnog dogovora. Među tim potpisnicima je i profesor Aleksa Buha koji, nažalost, nije bio raspoložen da za ’Večernje novosti’ priča, potvrdi ili demantuje autentičnost tog dokumenta i budući da on nije to želio, ’Večernji novosti’ kao ozbiljna informativna kuća nisu taj dokument objavili i nemamo namjeru sve dok se ne potvrdi ili ne demantuje autentičnost njegovog sadržaja.»

U Tužilaštvu u Hagu, Radiju Slobodna Evropa je ponovo potvrđeno da je postojao sporazum sa Karadžićem o njegovom povlačenju sa svih funkcija, ali ne i da mu se zauzvrat nudila amnestija od ratnih zločina.

I u Podgorici je , u dnevnom listu Republika kao ekskluziva, objavljen navodni sporazum izmedju Radovana Karadžića i Ričarda Holbruka, medjutim to nije izazvalo naročitu pažnju medija ili reakciju javnost i.Na zahtjev Radija Slobodna Evropa reagovala je jednom rečenicom samo američka Ambasada u Podgorici.

Demant i iz američkih ambasada

Kao što je Vlada Sjedinjenih Američkih Država više puta saopštila, takav sporazum ne postoji, stoji u odgovoru Ambasade SAD u Crnoj Gori na naš zahjev da prokomentarišu navodni sporazum izmedju ratnog lidera Republike Srpske, haškog bjegunca Radovana Karadzića i američkog diplomate Ričarda Holbruka u ime Vlade SAD. Faksimil tog sporazuma je danas, pod naznakom ekskluzivno, obajavila podgorička Republika. Međutim, u crnogorskoj javnosti i medijima to nije izazvalo naročitu pažnju ni reakcije.

U tesktu koji potpisuje Vladimir Jovanović osim faksimila dokumenta te prenošenja sadržja navodnog sporazuma, navodi se da je autor bio u posjedu fotokopije teksta Obaveze, koji su potpisali Karadzić i Holbruk. Takodje se navodi da je postojanje sporazuma kojim se u zamjenu za povlačnje iz javnog života, Kradziću nudi apsolutna bezbjednost, imunitet i novac, istom novinaru, 7. marta 2004 na Plama to potvrdila i Ljiljana Zelen Karadzich u vrijeme kada je Republika objavljivala feljton o ovom haškom bjeguncu.I pored obećanja glavnog i odgovornog urednika Republike, Velizara Brajovića da ćemo od autora teksta, Vladimira Jovanovicha , dobiti komentar odnosno odgovor na pitanje koliko su uvjereni u vjerodostojnost ovog dokumenta i izvora iz kojeg su ga dobili, do momenta slanja ovog izvjesstja nijesmo uspjeli u tome .....

Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Beogradu demantovala je u pisanom odgovoru Radiju Slobodna Evropa da postoji sporazum bivšeg specijalnog izaslanika za Balkan Ričarda Holbruka i nekadašnjeg predsednika Republike Srpske o garanciji da Radovan Karadžić neće biti izručen Haškom tribunalu u zamenu za njegovo povlačenje iz političkog i javnog života. “Nema nikakvog dogovora” – citira ambasada u kratkom saopštenju izjavu bivšeg državnog sekretara Kolina Pauela (Colin Powel), datu u julu 2004. godine, sličnim povodom.

Amerikanci ne poštuju dogovor

Brat Radovana Karadžića – Luka Karadžić u razgovoru za Radio Slobodna Evropa kaže da nije bio u prilici da lično vidi dokument koji su u maju 1996. navodno potpisali bivši predsednik Republike Srpske i Ričard Holbruk, ali da nema nikakve sumnje da je dogovor postojao:

“Što se tiče toga dokumenta i njegovog faksimila, ja ga lično nisam video. Ja sam čuo da nešto postoji, ali znam sigurno da postoji dogovor između gospodina Holbruka, tadašnjeg zvaničnog izaslanika američke administracije za bivšu Jugoslaviju. Mi smo to u više navrata objavljivali i govorili da postoji taj dogovor, a to se vidi i po tome što je moj brat ispoštovao u potpunosti taj dogovor. Znači, da se povuče sa političke i državne funkcije i da se povuče iz javnog života – da ne daje intervjue, da ne bi uticao na politiku – a da će, zauzvrat, biti povučena haška optužnica za njega. Ja sam skoro dobio informaciju da je (Torvald) Stoltenberg, jedan od pregovarača za bivšu Jugoslaviju ispred međunarodne zajednice, napisao knjigu i u toj knjizi on navodi da je postojao dogovor između gospodina Holbruka i moga brata da se on povuče sa svih političkih i državnih funkcija, a da će, zauzvrat, biti povučena optužnica. A inače, oni u Hagu imaju sva dokumenta na osnovu kojih mogu da povuku optužnicu. Inače, i sam Holbruk je pre dve–dve i po godine dao intervju za sarajevski »Dnevni Avaz« i u tom intervjuu on je potvrdio da postoji taj i takav dogovor, ali izgleda da danas se taj dogovor ne poštuje sa američke strane.”

Predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko kaže da je sličnu tvrdnju o postojanju tajnog sporazuma izmedju američkog posrednika i ratnog lidera bosanskih Srba ovih dana iznela i glavana tužiteljica Haškog tribunala Karla del Ponte. Ipak, Sonja Biserko ne veruje u dugoročniji dogovor:

“Taj sporazum, ako je uopšte postojao, mogao je da postoji samo te godine kada su se privodili kraju pregovori u odnosu sa Dejtonom, odnosno kada su sve tri strane privođene za pregovarački sto. Međutim, sumnjam u to da je taj sporazum bio trajnije vrednosti, s obzirom da u tom momentu okolnosti su bile takve kakve jesu, a međunarodna zajednica nije bila spremna da se vojno angažuje u to vreme i mislim da taj sporazum danas nema nikakvu vrednost. Prosto mislim da su to špekulacije koje se stalno podgrejavaju, a uostalom, onaj ko to širi treba prosto da prozove Ameriku ili bilo koga drugog. Vidim da je i Karla del Ponte o tome govorila u svom filmu, juče sam ga gledala na HTV-u. Mislim, ako je to tačno, ona bi morala da se obrati američkoj vladi. Ja u to ne verujem. Prosto mislim da se stalno podgrevaju neke teze i teorije koje treba da opravdaju ovu stranu ovde zato što ništa ne čini po tom pitanju.”

Jedna od verzija vezanih za potpisivanje dogovora Karadžića i Holbruka glasi da je on potpisan na tajnom sastanku kod Slobodana Miloševića na beogradskom Dedinju. Bivši predsednik predsedništva Srbije Borisav Jović kaže za Radio Slobodna Evropa da, ako je takvog sastanka i bilo, on za njega nije znao:

“Meni nije bilo poznato ništa, ali ne bih mogao da kažem da sam ja tada bio u političkom vrhu, iako još nisam bio smenjen, ali sam bio u poslednjim danima konflikta sa Miloševićem. Tako da, ako je on to i znao, nije me o tome obavestio. Ali, posle Dejtona je govoreno o tome. Međutim, ja nisam imao nikakve direktne kontakte sa Miloševićem, jer sam odmah smenjen kad se vratio iz Dejtona. I zaista, izuzev iz javnosti, nisam od rukovodstva mogao nikada ništa da saznam.”

RSE: “Da li mislite da je moguće da je bio postignut takav dogovor?”

JOVIĆ: Pa, u politici je sve moguće. Moguće je i da je bio postignut, ali da nije bilo namere da se sprovodi, da je bio prevara i politički trik. Svašta je moguće. A moguće je i da se dosledno sprovodi.

Tvrdnje medija zvuče vjerodostojno

Genadij Sisojev, spoljnopolitički ekspert ruskog dnevnika Komersant i dugogodišnji balkanski dopisnik lista Novoe vremja tokom rata u Bosni I Hercegovini, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa kaže da zvuče verodostojno tvrdnje bosanskih i crnogorskih medija da je Richard Holbrooke, tadašnji američki diplomata i glavni mirovni pregovarač na Balkanu, sklopio sporazum sa Radovanom Karadžićem, koji bi ovoga obavezao da se povuče sa funkcije i iz političkog života u zamenu garancije da će biti oslobođen od gonjenja i nadležnosti Haškog tribunala.

SISOJEV: Glavni cilj Amerikanaca je bio završiti rat u Bosni i napraviti mir po bilo koju cenu. U to vreme Slobodan Milošević je dobio od Amerikanaca titul čuvara mira u Bosni. Tada mu je bilo sve oprošteno. Kada je trebao Radovana Karadžić da se skloni sa političke funkcije, verovatno je i njemu bilo nešto obećano. Da li mu je bilo obećano ono što piše u medijima, ili nešto drugo, ne znam, ali to ne menja suštinu. To mi izgleda jako logično sa tačke gledišta sadašnjih interesa SAD. Još jedan argument koji potvrđuje tezu koju su izneli crnogorski novinari i novinari u Bosni je to da i dan danas Karadžić nije uhvaćen. Jedno od objašnjena je da se on vešto krije. Ako neko hoće, posebno jedna tako jaka mašinerija kao što je NATO, da uhvati nekog begunca, na ne baš velikom prostoru kao što je Bosna, mislim da bi to bilo izvodljivo. Ne isključujem ni to da im je cilj samo imitacija aktivnosti traganja za Radovanom Karadžićem. Ako je ta teze verodostojna, onda to još jednom potvrđuje da je nekome stalo da Radovan Karadžić ne bude uhapšen i da su njemu date neke garancije. Više ni Haški tribunal, koliko primećujem, ne insistira na isporuci Ratka Mladića i Radovana Karadžića. I to potkrepljuje tu tezu. Tvrdnja koje je izneta balkanskom novinaru mi zvuči dosta verodostojno.

RSE: Zašto bi sada Amerikanci, a naročito bivša administracija i Ričard Holbruk, koji je bio slobodni strelac, bio u obavezi da poštuje taj dogovor koji je postigao sa Karadžićem?

SISOJEV: On tada nije bio slobodan strelac. On je bio ispred SAD-a glavni pregovarač i jedini pregovarač koji je znao da razgovara i sa Slobodanom Miloševićem i sa Radovanom Karadžićem. On nije dao te garancije u svoje ime jer i nije mogao da je da kao Ričard Holbruk. On je dao garanciju u ime države koju je zastupao, a to je bila SAD. Nije u pitanju Ričard Holbruk, već SAD.

Holbruk sve ponovo demantovao

Bivši izaslanik američkog predsjednika za Balkan Richard Hollbrooke novinarima je prije dva dana u Bruxellesu ponovio da nije bilo nikakvog dogovora između vlade SAD i Radovana Karadžića o njegovoj amnestiji, ukoliko pristane na Daytonski sporazum:

"Prvo, Karadžić i Mladić nisu ni bili u Daytonu. Drugo, nije bilo nikakvog dogovora. Treće, glasine o postojanju takvog deala su dezinformacije koje je sam Karadžić pustio u optjecaj. Nije bilo dogovora, niti ga je moglo biti.
Neuspjeh u hvatanju Karadžića doista je velik, i to je prije svega neuspjeh NATO-a. Nije to neuspjeh Daytona zato što je upravo Dayton autorizirao hvatanje ratnih zločinaca i mnogi su i uhićeni. Neuspjeh u hvatanju Karadžića veliki je izravni neuspjeh zapovjednika NATO-a u zadnjih 11 godina. No, nismo uhvatili ni Osamu Bin Ladena. To je problem, jer se ti ljudi moraju suočiti s pravdom."
XS
SM
MD
LG