Dostupni linkovi

logo-print

Reakcije na hapšenje vehabija u Novom Pazaru


Ljudmila CVETKOVIC, Marija ARNAUTOVIC, Vlado AZINOVIC

Šta ukazuje otkrivanje kampa naoružanih vehabija u Novom Pazaru, da li je njihova meta islamska verska zajednica u Sandžaku ili je taj problem postao širi. Istraživala Ljudmila Cvetković.

Dosadašnji incidenti koje su izazivale vehabije u Sandžaku, poput nasilnog prekida koncerta grupe Balkanika i napada na Arab džamiju u vreme molitve, karakterisani su kao međuislamski obračuni, ali pronalaženje njihovog kampa sa oružjem postavlja pitanje zbog čega se oni naoružavaju i ko je zapravo njihova meta, te da li za takve akcije postoji regionalna logistika. Na mestu gde je pronađen kamp sa oružjem, bio je i naš dopisnik iz Novog Pazara Enes Halilović:

Na planini Ninaji, u blizini sela Žabren, ono što je danas bilo najuočljivije, bio je helikopter. Pretpostavljamo da je pretraživao teren da li ima nekih vehabija koji su možda izbegli prvobitnom hapšenju. Jake snage žandarmerije su i danas na Peštarskoj visoravni, u podnožju planine Ninaje. Inače, meštani vrlo teško pristaju da govore sa novinarima. Mada nekih od njih ističu da su u februaru videli vehabije kako odlaze tim putem:

„Iznenadio sam se. To je bilo iznenađenje za sve nas ovde. Par dana su ovde prisutne jake snage žandarmerije. Za to verovatno postoji neki veliki razlog.“

Da li ste sretali nekog od tih vehabija?

„Nikad nikoga nisam video, niti sam primetio ikakve znakove da tu negde postoje.“

Šta mislite zašto vehabije to rade, šta su njihovi ciljevi?

„Ko će ga znati koji su njihovi ciljevi. Verovatno neki sektaški.“

Iz Sandžaka upozoravaju da činjenica da je došlo do organizovanja vehabija izvan objekata islamske zajednice znači da se njihovo delovanje proširilo. Muftija sandžački Muamer Zukorlić:

„I da ono sada, konkretno, nema nikakve veze sa sistemom Islamske zajednice. Ovo je bezbjedonosni problem, koji se mora sagledati sa više strana. Prema tome, ja bih tom problemu vrlo ozbiljno prišao.“

Na ozbiljnost problema ukazuje i Suad Bulić, kriminolog i bivši načelnik novopazarskog SUP-a, tvrdnjom da postoji regionalna logistika:

„Tako su uspeli da se tokom ove dve godine organizuju, da nabavljaju to oružje, da organizuju logistiku. Država mora ovog puta da istraje i da pokaže svim građanima, pogotovo građanima Sandžaka, da je spremna da zaštiti sve njih. Sigurno je da postoji regionalna logistika. Najjače uporište se nalazi na Kosovu i Metohiji. Moje je mišljenje da je svo ovo oružje dopremano sa Kosova i Metohije.“

Otkrivanje kampa naoružanih vehabija u Novom Pazaru i sociologu religije Mirku Đorđeviću ukazuje na to da se ne radi vise samo o međuislamskom obračunu doktrinarne i političke prirode. Na udaru je Islamska zajednica u Novom Pazaru, ali ne radi se više samo o tome, jer je radikalizam vehabija takve prirode da su se profilisali kao opasnost u društvu tim pre što su međusobno povezani, ocenjuje Đorđević:

„Na udaru je Islamska zajednica. Ali ja uporno ponavljam da je ovo postalo i društvena opasnost, jer – dozvolite – Novi Pazar, Sandžak je u Srbiji. Ovo što tvrdi policija, to će se dokazivati. To da su oni dobijali oružje preko Kosova i tako dalje, ukazuje na ovo na čemu ja insistiram – da se ne radi samo o nekom lokalnom problemu, oko običaja, oko verskoobredne prakse, među samim muslimanima.“

Uz objašnjenje da vehabije predstavljaju vrlo značajnu bazu preko koje se populacija mlađih islamskih vernika na ovim prostorima radikalizuje, Zoran Dragišić sa Fakulteta za civilnu odbranu kaže da postoji značajna veza između pokreta vehabija na Balkanu i međunarodne islamističke mreže Al Kaide:

„U strategijama koje su objavili čelnici Al Kaide, Balkan ima vrlo značajno mesto – služi kao logistička baza za planiranje i izvođenje akcija prema Zapadnoj Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama, ali i na samom Balkanu. Njihov prvi cilj je da celokupnu Islamsku zajednicu u Sandžaku podčine sebi. Da, dakle, proteraju sveštenike koji, po njihovom razumevanju, ne tumače islam onako kako treba, i da zavedu nekakvu vrstu svoje vlade u Sandžaku. Svakako da oni, ugrožavajući građane Srbije, predstavljaju opasnost i po državu Srbiju. Oni svakako žele da bar na jednom delu teritorije Srbije, u ovom trenutku promene ustavni poredak. Dakle da Srbiju, od sekularne zemlje prevedu u zemlju u kojoj će biti vladajuće versko pravo.“

* * * * *

Odgovor na pitanje da li postoji veza između vehabija u Bosni i Hercegovini i novootkrivene grupe u Novom Pazaru potražila je Marija Arnautović.

Djelovanje radikalnih islamskih skupina ne poznaje granice. Da je riječ o jedinstvenom prostoru kojem državna granica nije prepreka, pokazala je i debata koja je u proljeće prošle godine započela objavljivanjem Deklaracije o pogrešnom tumačenju islama, koju je izdao Rijaset Islamske zajednice u BiH. Tada je reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić poručio: "Ko dođe u BiH treba da zna da ovdje vladaju pravila Islamske zajednice. Ko može to da prihvati dobrodošao je. Ko ne može to da prihvati, nije morao doći i, naravno, ne mora ni ostati".

Novinar i autor Knjige „Mudžahedini-garibi u BiH“ Esad Hećimović podsjeća da su se ovakvim istupima poglavara bosanskohercegovačke Islamske zajednice usprotivile radikalne islamske grupe iz Sandžaka:

«Zbog toga je moguće govoriti da je riječ o jedinstvenom prostoru BiH i Sandžaka u kome djeluju radikalne islamske grupe i u kome se odvija unutrašnja borba među samim muslimanima oko toga koji je pravilan način a koji nepravilan način tumačenja islama u današnje doba.»

Pristalice takozvanog vehabijskog pokreta posljednjih mjeseci izazivale su pažnju ne samo bosanskohercegovačke javnosti. Na vidjelo je izašao i dugo tinjajući sukob sa Islamskom zajednicom u BiH. Nermin Karačić, čovjek koji je i sam bio u ovim krugovima, danas tvrdi da je pozadina svega ne vjera već ideologija:

«Mislim da je i Islamska zajednica dosta ideologizirana. Poznato je u narodu što kažu: ’Slušaj šta hodža govori, ne gledaj šta hodža radi.’ Mislim, to mi je pitanje te ideologije. A što se tiče, da tako kažem, vehabizma, mislim da je i tu jako puno ideologija prisutna.»

Razgovor o vehabijama do 11. septembra 2001. godine bio je izuzetno potreban. Od tada ova se tema instrumentalizira i stavlja se u jedan projekat i konstrukciju jedne politike, smatra profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Mustafa efendija Spahić:

«To su u biti ljudi koji su bili i rasli i školovali se u jednoj fazi života u jednom ambijentu, u jednom svijetu gdje u ljudi čak do svijesti, do pameti, do osjećanja uopće ne razlikuju univerzalna, prirodna, opća prava na vjeru, na život, na čast, na dostojanstvo i građanska politička prava.»

Pogrešno je stvarati sliku o vehabijama kao jednom monolitnom pokretu u kojem su svi povezani sa nasiljem i terorizmom, kaže Esad Hećimović. On podsjeća da su u srednjoj Bosni postojale određene grupe kod kojih je u konkretnim istragama protiv pripadnika jedinice El Mudžahid i takozvane Bugojanske grupe pronađeno oružje zaostalo iz magacina odreda El Mudžahid:

«Ta jedinica i grupe koje su proizišle iz nje, nisu bile ni razoružane ni nakon rata i oružje je zaostalo sve do danas. Zbog toga, ako govorimo o srednjoj Bosni, nije moguće govoriti o naoružavanju ovih grupa, jer one ustvari nisu nikada razoružane.»

Sljedbenici vehabijskog pokreta javno dovode u pitanje ispravnost vjere bosanskih muslimana i njihovu sklonost tradiciji. Islamska zajednica i pored svega nedefinisanim izjavama pokušava negirati prisustvo ovog pokreta u BiH. Objašnjenje je da nijedna organizacija sa ovakvim imenom nije registrovana u bosanskohercegovačkim sudovima. Sarajevski muftija Husein efendija Smajić:

«Mi zaista nemamo pravu informaciju da li ovdje postoje vehabije, da li postoji organizacija vehabija i pokret nekakvog vehabizma itd. Kad bismo imali tu informaciju, mi bismo se odredili prema njoj.»

Istraživanja govore da se skoro 70 posto Bošnjaka u BiH protivi prisustvu vehabijskog tumačenja i prakticiranja islama.

Iz knjige “Dva lica islama” Stephena Schwartza



“Kada se vehabizam prvi put pojavio u 18. stoljeću u pokrajini Nadžd, u istočnoj Arabiji, njegovi sljedbenici – vehabije, među svojim su suvremenicima bili nazivani ‘ljudima bez zakona’ jer su odbijali sve postojeće pravne škole sunitskog islama. Živjeli su u zemlji koja je bila tako daleka i nerazvijena da Otomanska Imperija čak nije nalazila za vrijedno u njoj uspostaviti svoju upravu. Tu nije bilo nikakve ekonomske aktivnosti osim pljačkaških napada članova ‘kuće Sauda’ na karavane hodočasnika koje su prolazile ovim krajem na putu iz Kuvajta za Mekku. Nekim čudnim stjecajem povijesnih okolnosti, ova totalitarna forma islama javlja se u tom zabačenom dijelu istočne Arabije u isto vrijeme kada Otomanska Imperija ulazi u razdoblje slabosti i razgradnje. Baš u tom trenutku pojavljuje se Muhammad ibn Abd al-Wahhab i počinje propovijedati krajnje fundamentalističko, puritansko, ogoljeno i usko tumačenje islama. Njegov fundamentalizam je bio lagan za razumjeti jer se radi o vrlo pojednostavljenom tumačenju vjere. U osnovi, tvrdio je da su se, nedugo nakon smrti Poslanika Muhammeda, muslimani ponovo vratili u nevjerništvo, u stanje u kojem su bili prije pojave islama, između ostaloga i time što su zadržali stare običaje, njegovali sufizam i dopustili stvaranje šiitskog ogranka islama. U svojoj Knjizi o islamskom monoteizmu (Kitab at-Tawheed) Ibn Abd al-Wahhab tvrdi kako je neophodno ispitati vjeru svakog muslimana, te da sve one koji se ne podvrgnu njegovom tumačenju islama treba proglasiti nevjernicima, napasti ih, ubiti i oduzeti imovinu. Njegov pokret nije odmakao daleko sve dok nije sklopio savez s ‘kućom Sauda’ čiji su se članovi bavili razbojništvom i pljačkaškim pohodima. Islamski učenjaci iz toga vremena tvrdili su da je jedini temelj za uspostavu ovog saveza bila činjenica da je vehabizam pljačku pokorenih ‘nevjernika’ proglasio legitimnom. Od sredine 18. do pocetka 20. stoljeća vehabije i Saudijci poduzeli su seriju akcija u kojima su osvojili veći dio Arabijskog poluotoka. Konačno, ’20-ih godina 20. stoljeća, u drugom su pokušaju, uz pomoć Britanaca, uspjeli osvojiti Mekku i Medinu. Uspostavili su rekacionarnu utopiju, u kojoj se sadašnjost temelji na viziji prošlosti. Poput njemačkog nacizma i talijanskog fašizma, u sadašnje vrijeme se nastoji projicirati viđenje zlatnog doba koje je navodno postojalo u prošlosti i u koje sada treba vratiti sve muslimane. Od prve polovice 20. stoljeća počinje ozbiljan rad na vehabizaciji cjelokupnog islama,” kaže Schwartz, autor knjige Dva lica islama, (Sarajevo: Tugra, 2005). U izvorniku The Two Faces of Islam: The House of Sa’ud From Tradition to Terror, (New York: Doubleday, 2002).
XS
SM
MD
LG