Dostupni linkovi

logo-print

Podrška novosadskom pravnom timu


Radovan BOROVIC, Goran VEŽIC

Četrdesetogodišnji advokat Đuro Trkulja, iz Novog Sada, sa decenijskim diplomatskim stažom u Ujedinjenim nacijama, u javnosti je postao poznat kada je nakon šestogodišnjeg sudskog spora pred sudovima u Hrvatskoj. pored ostalog i uz pomoć diplomatskog iskustava i međunarodnih institucija, uspeo da povrati dedovinu u nacionalnom parku Plitvice i istu oglasio za prodaju u vrednosti od pet miliona evra:

„Prvi problem je apsolutno nepostojanje pravne države u Republici Hrvatskoj. Drugi je nepostojanje demarkacione linije između pravosudne i izvršne vlasti. Treći je jedan nastavak etničkog čišćenja, koje je počelo oružjem 1991. godine, intenzivirano je 1995. godine, a sada se nastavlja kroz pravosudni sistem.“

U Hrvatskoj ne postoji razlika između izvršne i pravosudne vlasti, čime se nastavlja pravosudno etničko čišćenje, kaže Đuro Trkulja. Dodaje da je pitanje srpske imovine u Hrvatskoj od nacionalnog značaja za Srbiju, kao i da je potrebno ispitati fenomen sistematskog nestajanja imena osoba srpske nacionalnosti iz hrvatskih katastarskih knjiga. On tvrdi da najveći problemi nastaju na području Zadra, Šibenika, Splita i Knina:

„Po podacima iz predmeta koje imamo, pretpostavljam da se radi o četiri milijarde evra. S tim da tu cifru treba korigovati za vrijednost pokretne imovine, čija procena još uvek nije završena. Tako da će konačni iznos biti daleko veći.“

Predstavnici Saveza izbegličkih udruženja pozdravili su inicijativu Đure Trkulje iz Novog Sada i njegovog pravnog tima da pred hrvatskim sudovima zastupaju oduzeta prava izbeglim Srbima iz Hrvatske, kaže Milojko Budimir iz udruženja koje okuplja izbegle hrvatske Srbe:

„Nas ta inicijativa veoma raduje. Drago nam je što će nam u našem daljem radu pomoći iskustvo gospodina Trkulje koje je imao. To znači da ne moramo od početka raditi na onim slučajevima koji su slični slučaju gospodina Trkulje. Međutim, većinom se radi o drugačijim slučajevima, dakle koji nisu slični njegovom. Ali to sve skupa govori o situaciji koja je još uvijek takva kava jeste u Hrvatskoj.“

Procenjuje se da je vrednost imovine izbeglih Srba iz Hrvatske nekoliko milijardi eura, kaže Rade Matijaš iz Saveza izbegličkih udruženja Srba iz Hrvatske:

„Jedan jedini pravi podatak koji imamo je podatak o neisplaćenim penzijama u periodu od 1995. godine do perioda kada su penzioneri kojima je penzija ukinuta 1991. godine ostvarili svoja prava. I to prelazi milijardu evra. Onda možete misliti o kakvim se ciframa radi kada se radi o vrednosti stanarskih prava, četiri godine oduzete konvalidacije, neobnovljenih kuća, nesudjelovanja u tranziciji… Ta ukupna cifra se penje na oko 10 milijardi evra.“

Izbegli hrvatski Srbi ostaju pri stavu da je stanarsko pravo suštinsko pitanje. Dodaju tome oko 16 hiljada nerešenih zahteva za obnovu, nerešeno pitanje radnog staža, socijalna pitanja, akcije u privatizaciji i slično, kaže Milojko Budimir:

„Ja se iznova vraćam na stanarska prava, jer su ona u ovom momentu najbolnija, jer je privatna imovina, kako-tako, ipak vraćena. Posebno se ide na obnovu oštećenih kuća. U Hrvatskoj ima još oko 16 hiljada neriješenih zahtjeva za obnovu kuća. Ako se tome dodaju još stanarska prava, to su osnovni razlozi zašto nema povratka Srba u Hrvatsku. Ako Hrvatska zaista želi i očekuje da uđe u evropske integracije, onda mora da ispoštuje ova prava, odnosno da vrati prava oduzeta Srbima kako bi konačno prestali da budu građani drugog reda što su bili do sada.“

Pravni tim „Trkulja i saradnici“ želi, po sopstvenom priznanju, da internacionalizuje pitanje oduzete imovine izbeglih Srba iz Hrvatske i u tom smislu već deluju advokatski timovi u Zagrebu, Novom Sadu i Sjedinjenim Državama. Zvaničnih reakcija nema .U Komesarijatu za izbeglice nam je rečeno da zbog procesa formiranja nove vlade ne možemo očekivati komentar.

* * * * *

Je li dvanaest godina nakon rata hrvatskim Srbima vraćena imovina? Dužnosnici Vlade kažu da jeste, dok predstavnici Srba tvrde da nije.

S ovim pitanjem, odnosno pitanjem položaja Srba u Hrvatskoj, bavila se u utorak navečer emisija Hrvatske televizije „Otvoreno“. U njoj je, u snimljenoj izjavi, predsjednik Srpskog demokratskog foruma, Veljko Đakula, na dušu Vlade uputio, između ostalih, i ovu primjedbu:

„Vidimo da im imovina nije vraćena jer ljudi žive, da ne kažem, u kakvim uslovima.“

Đakuline riječi je u istoj emisiji komentirao ministar prometa, pomorstva, turizma i razvitka, Božidar Kalmeta:

„Sve što je rekao gospodin Đakula nije istina. Imovina je vraćena i to je nešto što pravna država mora napraviti. To je jedan civilizacijski korak.“

Rasprava SDF-a i Kalmete nije završila. Kako Đakula nije bio u studiju, to je jučer reagirao pisanom izjavom na Kalmetin komentar. U njoj, između ostaloga, stoji da je: „Upravo Zadarsko-kninska županija, odakle dolazi ministar Kalmeta, područje na kojem se najdrastičnije krše prava povratnika. Na području Ravnih kotara još uvijek im nije vraćeno obradivo zemljište“.

Zašto baš tamo nije vraćeno zemljište? Zato što su Ravni kotari izuzetno plodni, kažu nam tamošnji stanovnici:

„Mi smo valjda snabdijevali cijelu Hrvatsku voćem i povrćem, sve smo snabdijevali. Mi nismo znali šta ćemo od voća i povrća. Po sto kamiona je čekalo u Zadru, svako jutro, punih krumpira, paradajza, paprika. Izvozili smo svuda.“

Kažu da je problem izraženiji:

„Tamo gdje su bogatija sela. Što su bliža moru i gradovima, to je teže naseljenje i povratak. U Bukovcu se ljudi masovno vraćaju, i staro i mlado. U bogatijim selima rade se velike kočnice.“

„Oni koji maju interesa od bogatstva drugih ljudi neće da se javljaju. Tu je problem. To bi trebalo sudski da se riješi.“

I u Srpskom demokratskom forumu i u Samostalnoj demokratskoj srpskoj stranci u Benkovcu potvrđuju nam da je u Ravnim kotarima ozbiljni problem nevraćena imovina. Željko Bajalica, predsjednik benkovačkog
SDSS-a:

„Problemi sa kojima se susreću Srbi povratnici se odnose na protupravno korištenje njihove imovine, a tu mislim na obradivo zemljište. Rekao bih da gotovo i nema mjesta, koje spada pod grad Benkovac, u kojem Srbi povratnici nemaju tih problema.“

Srbi povratnici sve su skloniji prodati imovinu i zato je, kaže nam Željko Bajalica, problema sve manje i manje:

„Dešava se da kada Srbi povratnici dođu ovdje naprave potrebne dokumente i požele vidjeti svoju imovinu. Saznaju koji Hrvati protupravno obrađuju njihovo zemljište i onda se sa njima dogovore o nekoj naknadi. Bez obzira na tu činjenicu, koja na neki način ohrabruje, ima problema tamo gdje Hrvati, ili domicilni ili doseljeni iz Bosne, koriste obradivo srpsko zemljište na način da su posadili dugotrajne nasade. Sada je teško naći pravedno rješenje, i za njih i za prave vlasnike te zemlje.“

Kad se vlasnici pojave, onda im uzurpatori zemljišta znadu reći da ne priznaju njihov posjedovni list, nego samo vlasnički, kojeg većina povratnika nema. I tu bi trebalo intervenirati sudstvo, koje je sporo i neefikasno:

„Čini mi se da se može s pravom reći da sud nije ažuran, bar ne onako kako bi trebalo. Srbi povratnici nisu zadovoljni, niti brzinom, niti načinom, niti odnosom suda prema njihovim problemima.“

Koliko je, na koncu, zemlje uzurpirano, nitko točno ne zna. No, zna se da nelegalni ulasci u posjede Srba koče njihov povratak:

„Trebalo bi, prije svega, politički stvoriti takvu klimu koja bi odgovarala ljudima na način da im je sigurnost u potpunosti zagarantirana, da bez problema mogu doći do svoje zemlje, da bez problema mogu doći u svoje kuće.“

Tu Željko Bajalica, kako kaže, prije svega misli na lokalne vlasti koje ne podupiru dovoljno nastojanja da se poveća broj povratnika u Zadarsku županiju:

„Povratak je slab. Mislim da se na nivou cijele županije vratilo oko pet-šest posto ljudi.“
XS
SM
MD
LG