Dostupni linkovi

logo-print

Kolektivna iluzija o pozitivnosti nepotizma


Nepotizam je latinska riječ koja znači protekcionaško postavljanje na visoke uticajne položaje rođaka i prijatelja, zloupotreba položaja u korist rođaka i pristalica bez obzira na njihove sposobnosti. U Crnoj Gori nepotizam je najčešće vidljiv na upravo tim uticajnim položajima, pa se zbog toga u brojnim sondažama prepoznaje kao jedna od najvećih prepreka u razvoju državnih institucija. Najsvježiji primjer je nedavni skandal u Ministarstvu inostranih poslova gdje su u novouspostavljeno diplomatsko konzularnoj mreži raspoređeni mnogi članovi familija državnih i javnih funkcionera. Programski direktor Centra za razvoj nevladinih organizacija, Goran Đurović, ocjenjuje da je bez sumnje riječ o pretjerano velikom uticaju političkih stranaka na izbor ljudi koji rade u državnom aparatu, jer kriterijum nije sposobnost već podobnost. Istovremeno, nije uspostavljen sistem odgovornosti:

„Odgovornost koja se danas zamagljuje stranačkim interesima gdje se svi neuspjesi kriju iza nekih političkih interesa, ili stranačkih interesa.Ustvari zaboravljamo da i te političke subjekte čine ljudi koji znaju ili ne znaju da obavljaju svoj posao“.

Međutim, u Crnoj Gori nepotizam je kao pojava raširen u svim porama društva. Još od vremena socijalizma i ukorijenjene prakse da po okončanju radnog vijeka neko neće da ode u penziju dok se za njegovog člana familije, najčešće «dijete», ne obezbijedi mjesto u istoj firmi. Mnogi se sjećaju roditeljskih savjeta: „Samo ti završi školu, a ja ću se postarati za zapošljenje“. I tako redom za sve, za posao, liječenje, do završavanja najobičnije administrativne obaveze. Tražimo takozvanu vezu, odnosno nekoga ko će nam pomoći da zaobiđemo uobičajeni put. Ko neće da nam izađe u susret kaže se «neučinjen je». Direktor Nansen Dijalog Centra, istoričar umjetnosti Svetlana Racanović:

„Napotizam je definitivno nešto što je u Crnoj Gori istorijska praksa, a danas je dobio, nazvala bih to, nasljedno pravo. Vrlo je žilav obrazac društvenog ponašanja, kada neko stanje traje dugo kao nepotizam i kada neregistrujete opasne dimenzijie njegovog postojanja“.

Zbog navedenog su malobrojni oni koji nepotizam doživljavaju kao zloupotrebu položaja i zloupotrebu novca poreskih obveznika na štetu instuticija i funkcionisanja sistema. Daliborka Uljarević, izvršni direktor Centra za građansko obrazovanje:

„Crna Gora je, i to je njen najveći problem, ustvari jedno malo poluzatvoreno društvo. Istovremeno je veoma pogodno okruženje za razvoj nepotizma. Ovdje je nepotizam kao jedno potpuno društveno prihvatljivo i zašto to ne reći poželjno ponašanje prevladao kao obrazac i on hrani razvoj drugih devijantnih pojava poput korupcije“

Glavna kritika na račun Crne Gore i u procesu približavanja Evropskoj uniji je nedostatak administrativnih kapaciteta. Nepotizam, umjesto profesionalizma, nesumnjivo je jedan od ključnih razloga zašto je u Crnoj Gori ovaj problem tako izražen. Svetlana Racanović:

„Kada je u pitanju nepotizam postoji nešto što bih nazvala nijemi ili spontani koncenzus. Postoji jedna kolektivna iluzija da smo kroz nepotizam svi namireni, da je svima dobro i postoji čak jedan perverzni užitak u tome da smo nekom nešto završili i da nam je, takođe, neko nešto završio i već se čak i radujemo što ćemo, osim jednog velikog hvala, možda biti u prilici da vratimo uslugu“.

Prema riječima Gorana Đurovića za iskorjenjivanje ovog krupnog društvenog problema potrebno je izmijeniti izborni sistem kojim bi se pojačala odgovornost nosilaca društvenih funkcija, ali i politička volja i odgovornost prije svega vladajuće elite:

„Nijesam siguran da je to tako lako i mislim da će se sve to morati raditi uz veću podršku građana koji sami, na žalost, nijesu spremni da mnoge svoje navike i način razmišljanja mijenjaju jer očekuju valjda da će to neko umjesto njih da uradi“.

Svakako, nužno je uspostaviti i pravni okvir za iskorjenjivanje ove pojave. Poznato je da u razvijenim društvima zakonski je regulisano da članovi porodica, da bi se izbjegao nepotizam i konflikt interesa, ne mogu raditi u istoj firmi ili instituciji, ali zbog specifičnosti Crne Gore Daliborka Uljarević smatra da je potrebno i više od toga:

„To treba odrediti u onoj mjeri u kojoj je moguće, ali istovremeno mi se nalazimo pred izborom i nove generacije koje dolaze treba da izaberu da li da budemo jedno uređeno razvijeno društvo koje funkcioniše po evropskim ili uopšte međunarodnim standardima ili plemenska zajednica u kojoj je dominantan taj krvni proncip“.
  • 16x9 Image

    Biljana Jovićević

    U novinarstvu je od 1998. godine. Radila tri godine na Radiju Crne Gore. Od septembra 2001. je izvještač iz Podgorice za RSE, a od jula 2009. je stalni član redakcije u Pragu.

XS
SM
MD
LG