Dostupni linkovi

Pad tranzita stranih kamiona


Željko Lesić, šef statistike saobraćaja u Republičkom zavodu za statistiku, važi za najupućenijeg čoveka u Srbiji kada je u pitanju broj vozila u tranzitu. On potvrđuje da je nakon izuzetnog porasta u 2007. godini, u januaru zabeležen pad, ali upozorava da je prvi mesec u godini izuzetno nepouzdan za izvlačenje zaključaka:

„U januaru prošle godine je bilo u tranzitu 35.287 vozila, a ove godine ih je 25.804, znači približno deset hiljada manje. Prošle godine je od 573.000 kamiona, 187.000 je turskih, a koliko se sećam, u januaru mesecu je u Turskoj Bajram, dakle dan kada oni ne rade. Drugi razlog može vrlo lako da bude to da carina nije bila dobra. Kad kamioni idu iz Turske, i dalje im je najkraći put preko naše putne mreže. Druga stvar, još uvek, kao što znate, carinske formalnosti kod novoprimljenih zemalja članica EU su i dalje iste kakve su bile i pre primanja i tako će biti još tri godine. Prema tome, nema ubrzanja transportnog procesa ulaskom Bugarske i Rumunije u EU.“

Milan Platiša, šef ispostave Carinarnice na Kelebiji, kaže da na ovom prelazu nije zabeleženo smanjenje obima teretnog saobraćaja, osim broja kamiona koji dolaze iz Bugarske. On potvrđuje informacije da kamiondžije prilikom ulaska u Srbiju čeka čitav niz neprijatnih iznenađenja u obliku raznih dažbina:

„Ti troškovi kod nas su i dalje visoki i, drugo, komplikovanije je to zaustavljanje i zadržavanje na rampama.“

Da je jedan od ključnih činilaca koji su uslovili pad tranzita kroz Srbiju bio ulazak Rumunije i Bugarske u Evropsku uniju, ukazala je među prvima Privredna komora Srbije. Velimir Vojnić iz Udruženja za saobraćaj Privredne komore, za naš program kaže da obilaženjem Srbije bugarski kamioni smanjuju komplikacije u vezi sa garancijom za robu u tranzitu:

„Oni moraju kod nas dodatno da doplate tu neku garanciju. Da pođemo od tih nekih 30 do 50 eura za prolazak kroz našu zemlju. Onda imamo te neke takozvane terminale; svako vozilo koje dođe iz EU mora da ode na neki od terminala, a cena za taj terminal se opet kreće oko tridesetak eura. A da ne pričam o onome na šta se najviše žale, a to su usputni problemi sa policijom, zaustavljanje vozila. Jedan je navodio da je od Horgoša do Dimitrovgrada bio zaustavljan čak šest puta od strane naše saobraćajne policije. I normalno, to sve sad ide više ka Rumunima i Bugarima. Na Dunavu se pravi most i kad to naprave i asfaltiraju put, nas će definitivno zaobilaziti.“

Kako sve izgleda u praksi, za Radio Slobodna Evropa govori vozač koji radi za Lufthanzu:

„Ja sam tu od juče ujutro, od 11:00 sati. Specijalna je pošiljka, zadržavaju me zbog procedure, imam carinsku pratnju do Beograda.“

Da li Vaše kolege koje idu iz Evrope prema, na primer, Bliskom Istoku, biraju neki drugi put?

„Uglavnom se ide autoputevima. Ovde je malo problem jer ljudi nisu na ovo navikli. U ostatku Evrope su ograničenja manja nego ovde. I sa policijom je dosta problema. Ali, uglavnom, ako se poštuju propisi i mi i oni se korektno jedni prema drugim odnosima, sve je u redu.“

Šta Srbija mora učiniti kako bi revalorizovala svoj centralni položaj na Balkanu i sprečila ostvarenje pesimističnih prognoza da će postati belo ostrvo koje svi obilaze. Velimir Vojnić iz Udruženja za saobraćaj je ubeđen da je reč o trenutnom nesnalaženju, a ne o nameri Evrope da koridorima zaobiđe Srbiju:

„Mi se prema tranzitnim kamionima moramo ponašati kao da su u EU – davati im prednost, ne smemo ih zaustavljati na graničnim prelazima… Znači, čovek kad dolazi, mora, što kažu, da ,protrči‘. Nigde u svetu ne postoji da kamion kad se parkira i vozač odnese dokumenta do carine da mora za to da plati 30 eura. Ta suma nije toliko ni strašna, ali ako možete da prođete glatko, bez zaustavljanja, bez maltretiranja, tim bolje.“

Osim 500 kilometara drumsko-železničkog Koridora 10 koji prolaze kroz Srbiju, na mapi deset najznačajnijih pan-evropskih pravaca koje je prošle godine odredila Evropska unija, nalazi se i Dunav. Četvrtina njegovog toka je u Srbiji, a glavna evropska reka ne može da se izmesti, pa je biznismen Zoran Drakulić pre mesec dana odlučio da kupi 270 austrijskih i mađarskih barži. Ako bude uspeo da kupi i domaće Rečno brodarstvo, postaće najveći prevoznik na Dunavu:

„Mi tu vidimo, ne smanjenje, nego ogromno povećanje ubuduće, pogotovo što imamo tu situaciju da tri vodeće čeličane koje se nalaze na Dunavu – u Mađarskoj, Austriji i kod nas – strahovito dižu proizvodnju. a očekujemo i veći promet žitarica, ruda i tako dalje. Tako da će se, sigurno, transport više puta povećati u narednih desetak godina. Zato smo mi upravo ovo i uradili, cene idu stravično gore.“

Na kraju krajeva, Dunav ne može lako da se izmesti izvan granica.

„Tačno, a rečni transport je najjeftiniji transport.“
XS
SM
MD
LG