RSE: Gospodine Pajoviću, u Crnoj Gori već neko vrijeme jednu od najaktuelnijih tema predstavlja usvajanje prostornog plana. Međutim, stiče se utisak da širem sloju građana nije do kraja jasan značaj ovog dokumenta koji se po važnosti obično ocjenjuje kao najvažniji dokument poslije Ustava.
PAJOVIĆ: Sigurno. Svaki prostorni plan u svakoj zemlji, pa i u Crnoj Gori, je dokument koji je po svom značaju odmah ispod Ustava. Međutim, ja bih čak rekao da je u nekim slučajevima i iznad Ustava. Zbog čega? Razvojni planovi moraju definisati vizuru razvoja svake zemlje u budućem periodu. Šta to znači? U prostorom planu, odnosno nacrtu prostornog plana, jednostavno se definiše svako mjesto na kojem će se eventualno graditi buduća hidroelektrana. Jednostavno predjeli za koje se smatra da treba da se razvija turizam, takođe, planiraju se isto tako zaštićene prirodne zone. Bukvalno, do najsitnijih detalja se planira svaki dio teritorije Crne Gore kako bi se u narednih 15 godina znalo na čemu se fokusirati da se ne bi došlo do raznih kontradiktornosti u budućem periodu. Zbog toga ekolozi smatraju, a i svi drugi, da je prostorni plan u nekim slučajevima i iznad Ustava iz prostog razloga što će upravo taj prostorni plan svakom građaninu odrediti put razvoja njegove zemlje, što prevedeno na njegov lični život znači i njegovu ekonomsku situaciju sjutra, pa za narednih 13 godina. Zbog toga je taj dokument jako važan i jako je bitno da se što veći broj građana uključi u njegovu izradu, jer generalno nakon donošenja prostornog plana, kada se nekome potopi dio imanja ili kada preko nečijeg imanja pređe autoput neće biti u mogućnosti za dalju ispravku zato što se prostorni planovi definišu na 13 godina i zbog toga je mnogo bolje na početku upravo zbog cijele priče o prostornom planu pročitati dokument i vidjeti i izraziti svoje želje. Generalno, prostorni plan mora odslikavati želje ljudi koji žive na određenom području da upravo kasnije ne bi došlo do raznih kontradiktornosti i raznih stvari koje će upravo biti u suprotnosti jedni s drugima.
RSE: S obzirom na takvu važnost, kako ocjenjujete odnos političkih struktura prema ovom dokumentu?
PAJOVIĆ: Pa nijesam siguran da je nacrt prostornog plana još došao u fokus, odnosno u žižu interesovanja političkih partija, tim prije što mislim da je sada generalno dominantna rasprava o Ustavu Crne Gore, takođe jednom važnom dokumentu, ali isto tako nijesam siguran da će biti dovoljno vremena da nacrt prostornog plana bude u fokusu njihovih interesovanja, pogotovo zato što je nacrt prostornog plana ušao u skupštinsku proceduru i što je ukoliko posmatramo vrijeme koje će biti neophodno za javnu raspravu i eventualno usvajanje trebalo bi da bude završeno za nekih dva mjeseca. Zbog toga i kažem da nijesam siguran da je fokus njihovog političkog interesovanja trenutno, a nijesam opet u potpunosti ubijeđen da će biti u budućnosti iz prostog razloga što će prostorni plan mnogo više nego bilo koji dokument, pa čak i Ustav, zahtijevati od političkih subjekata u Crnoj Gori da izraze svoje mišljenje, ali ne čisto političko razmišljanje, već jednostavno vrlo stručno mišljenje ljudi različitih struka i zbog toga i kažem nijesam siguran, s obzirom da znamo koliki su kapaciteti, govorim o onim stručnim kapacitetima ljudi iz određenih oblasti i koji se nalaze u političkim partijama. Ono što bi bilo jako dobro da uđe u fokus njihovog interesovanja već kao što smo svjesti ušlo je u fokus interesovanja ljudi iz nevladinog sektora, takođe ljudi od struke, generalno političari će opet odlučivati o svemu tome i potrebno je da pod jedan oni budu jako dobro informisani, a pod dva da se upravo uđe u srž problematike i da oni sami unutar svojih političkih struktura angažuju upravo ljude određenih struka koji će upravo pogledati taj dokument i iznijeti svoje stručno mišljenje. Mnogo je bitno da Prostorni plan ne postane dio uobičajene političke retorike u Crnoj Gori kao jedan dokument na osnovu kojeg će se prepucavati razni politički subjekti. Ovo je nešto će će definisati budući razvoj Crne Gore za jedan duži niz godina i ne smije se shvtati toliko lično da bi se upravo koristio za stvari za koje smo svi svjedoci da svakim danom imamo.
RSE: Da li brojne kontradiktornosti iz prostornog plana koje dopiru i do granica komike govore o nezobiljnosti ili namjeri, nedovoljno stručnom pristupu ili svjesnoj opstrukciji?
PAJOVIĆ: To je jedan jako čudan dokument najblaže rečeno iz prostog razloga što on u potpunosti nije ozbiljan dokument. Vrlo jasno se vidi da je kod samog preklapanja određenih ideja i vizija razvoja Crne Gore došlo do određenih kontradiktornosti iz prostog razloga što se taj termin “neozbiljan” ne smije doživljavati kao oštar, nego potupno jedan realan pristup dokumentu, jer ko god bude čitao taj prostorni plan ne može se oteti takvom utisku. Takođe bih ukazao i na vrlo simptomatičnu stvar koja sigurno govori o jednoj svjesnoj opstrukciji, odnosno svjesnom forsiranju određenih dijelova prostornog plana koji čak ide do nevjerovatnih razmjera. Zašto? Zato što uvijek imate jako, jako dobro razvijena potencijalna buduća mjesta za gradnju hidroelektrana, čak do najsitinijih detalja, ukupan njihov broj, dok nemate ono što je trenutno ili “hit” u svim zemljama Evropske unije to su alternativni izvori električne energije koji u našem Prostornom planu generalno učestvuju sa objašnjenjem, sa bukvalno jednom jedinom rečenicom, sve to govori da postoji definitivno jedan vrlo snažan, jedan vrlo jak uticaj na kreiranje tog prostornog plana i zbog toga i mi kažemo da je to vjerovatno nečija lista želja za, primjera radi, gradnjom budućih hidroenergetskih objekata. Prosto je nevjerovatno da je jedan segment, u ovom slučaju energetika, jako dobro razrađen, a svi ostali djelovi tog prostornog plana ne budu jednostavno profesionalno obrađeni do te mjere kao što je slučaj sa elektroenergetskom situacijom, odnosno potencijalnim mjestima za gradnju budućih hidroenergetskih objekata. Tim prije što nevjerovatan detalj da prostorni plan ide čak ispred Strategije razvoja energetike Crne Gore koja je još uvijek u toku i koja definitivno izgleda neće biti usvojena prije nego što Prostorni plan bude na samom skupštinskom zasjedanju i sve vam to zapravo stvara jedan konglomerat razmišljanja o ne samo svjesnoj opstrukciji već o jasnom guranju nečijih ličnih želja. Zašto kažem ličnih zato što definitivno nijesu nešto što je društveni koncenzus, definitivno nijesu nešto što je prošlo rešeto društvenog razmišljanja, pa se onda našlo u prostornom planu jer, kao što vidite i sami smo svjedoci da postoji veliki broj razmatranja te teme, ali generalno autori prostornog plana još uvijek vrlo čvrsto odbijaju da bilo koju sugestiju na tu temu upravo ubace u prostorni plan. Zbog toga bih rekao da osim osjećaja opstrukcije tu ima izuzetno svjesno nečijih ličnih želja. Kada kažem ličnih želja genaralno mislim na energetski lobi koji se svojski potrudio i uspio da ubaci ono što su vjerovatno liste njihovih želja u prostornom planu.
RSE: Da li profit, odnosno, ekonomski interes obavezno mora biti suprotstavljen ekološkom? Zar nije moguće pomiriti ova dva interesa, pa profit ostvarivati upravo na ekološkom konceptu?
PAJKOVIĆ: Ekonomski i ekološki interes zapravo ne treba da budu sukobljeni i zato je još 1992. godine uveden termin “održivi razvoj” koji upravo govori o tome da ekonomski i ekološki interesi, odnosno razvojni koncepti u budućnosti moraju biti pomireni. Kada kažem pomireni mislim da ekonomski razvoj ne smije uticati na drastično narušavanje životne sredine, odnosno prirode i opet da priroda ne može biti taj limitirajući faktor za bilo kakav ekonomski razvoj, bilo pojedinca bilo jedne države. Međutim, kod nas generalno nije takav slučaj, već se obično ide iz krajnosti u krajnost da po definiciji stvari ekonomski i ekološki interesi jesu na jednom fonu samo je naravno razlika u onoj čuvenoj rečenici – profitu. Svakako da sa drastično velikim profitom koji bi se ostvario, na primjer, gradnjom novih hidroenergetskih objekata drastično bi se svakako urušila i životna sredina i generalno bilo bi izgubljeno za dugi, dugi niz godina za bilo kakvu drugu ekonomsku eksploataciju. Ukoliko pristupite alternativnim izvorima energije vi ne narušavate životnu sredinu, već jednostavno ostavljate kanjon Morače, kanjon Tare ili neki drugi kanjon za ekonomsku valorizaciju, za turističku eksploataciju, opet za dugi niz godina, a na drugoj strani opet zadovoljavate svoje energetske potrebe. Razlika je u tome zato što sa gradnjom novih hidroenergetskih objekata budući investitor će za rekordno kratko vrijeme vratiti sve ono što je uloženo i opet u nastavku te priče će takođe rekordno zarađivati s obzirom na trenutnu cijenu struje na samom tržištu. Kod alternativnih pak izvora vi takođe ulažete, ako ne i veća sredstva, ali vam se ta sredstva, mislim generalno na investitora, vratiti u narednih četiri, pet godina, nego će se vratiti u osam, devet godina, ali ekolozi zastupaju tu tezu da se investitor za malo duži vremenski rok vrati, jer generalno on će opet imati profit nego da se drastično naruši kao u prvom primjeru životna sredina. Koliko uopšte mi ne razmišljano o nečemu što se zove profit od ekologije tipičan su primjer naše zaštićene zone i uopšte naši prirodni netaknuti resursi, jer evo jedan banalan primjer ću navesti. Ako u Crnu Goru dođe milion turista i ako bi od tih milion turista njih samo 10% posjetilo unutrašnjost zemlje: Skadarsko jezero, Biogradsku goru, Žabljak, određene kanjone i ako bi ostavilo ne više od stotinu eura mi bismo imali profit koji bi se mjerio sa 10 miliona eura koji nije isti kao profit koji se dobija u masovnom turizmu, jer ljudi ovdje generalno plaćaju samo da posjete prirodu. Zašto to kod nas još uvijek nije razvijeno i zašto nije dovoljno razvijena svijest da je mnogo profitabilnije za jednu državu kako u ekonomskom tako i u ekološkom pogledu razvijati nešto što se zove održivi turizam, odnosno posjeta ljudi zaštićenim prirodnim predjelima još uvijek, kažem, nije mi jasno. Sve je skoncentrisano na primorje i tada dolazi do jednog opšteg zagušenja, jer se sezona u određenim prirodnim predjelima, mislim na turističku, sigurno ne bi trajala dva, tri mjesece kao na primorju, već jednostavno može trajati cijele godine. Navešću, takođe, primjere zemalja koje naplaćuju ulaz u nacionalne parkove ako želite da prođete automobilom kroz nacionalni park vi morate platiti određenu taksu i tako dalje. Kod nas je pak potpuno drugačije i očigledno je da je priroda nama najjeftiniji resurs što nije po, ne samo po volji ekologa, već moram reći i po volji razvijenih zemalja koje danas prirodu upravo posmatraju kao najznačajniji ekonomski resurs. Zato su potrebne jake institucije, jer samo jake institucije sistema koje su sposobne ne samo da upravljaju određenim prirodnim predjelima, već da stvaraju razne akcione planove, menadžment planove, apsolutno sam siguran da sve ovo što sam rekao, a to je jedan minimum bi otišlo mnogo, mnogo više. Kada će doći taj dan treba pitati institucije, a nevladine organizacije će sigurno insistirati da se najzad počne sa tim vidom razmišljanja u Crnoj Gori.
RSE: Kako stati na put moćnim pojedincima i raznim lobijima koji svjesno opšte dobro podređuju ličnim interesima? Najčešće se u tom kontekstu pominje elektroenergetski lobi koji ste i Vi već nekoliko puta pomenuli u ovom razgovoru.
PAJOVIĆ: Ja bih bio srećan kada bih rekao da se taj problem rješava saradnjom sa nadležnim institucijama, međutim, na žalost, saradnja nije toliko česta riječ u crnogorskom društvu i isključiva mogućnost jeste pritisak na nadležne institucije kojima je dat mandat, jer opet kažem mogu ja generalno glasati za nekoga ko je sada izvršna vlast ili bilo koji građanin, ali njemu se ne daje mandat da može da radi šta hoće i da zastupa nečije privatne interese. Njemu je dat mandat da zastupa interese građana i on mora raditi isključivo u smjeru upravo samih interesa građana. Samo razvojem građanske svijesti, ne ćutanjem, jer ćutanje apsolutno znači odobravanje i ona komunikacija ljudi u kafani i po stanovima. Treba izaći na vidjelo, jer opet ponavljam, ljudi kojima je dat mandat da vrše izvršnu i zakonodavnu vlast jesu predstavnici države, bez obzira glasali za njih ili ne isključivo pritiskom, a taj pritisak treba da sadrži iznošenje sopstvenih ideja o samom razvoju moguće je zaustaviti sve ovo o čemu pričamo, pa čak i taj energetski lobi, jer niko ne smije da zaboravi da Crna Gora će u budućnosti biti isključivo onakva kakvom mi želimo da budemo, a neki otklon koji danas ljudi imaju i kažu koliko god se bunili opet će se graditi ovo ili ono apsolutno za mene nije prihvatljiv, jer to ne može biti opravdanje za samu građansku svijest koja je generalno kod nas na jako, jako niskom nivou.
RSE: Da li se slažete sa ocjenom da je ustavna odrednica koja Crnu Goru definiše kao ekološku državu cinično poigravanje? Sveprisutno smeće i ukupan odnos prema životnoj sredini i prirodnim ljepotama govori u prilog ovakvoj ocjeni.
PAJOVIĆ: Ja bih rekao da je i više od toga, jer danas očigledno postoji “jedan problem”. Naime, ekološka država je proglašena ’91. godine i nijesam siguran da je to bilo na fonu tadašnjih želja građana. Proglasili su je isti oni koji su i danas prisutni u političkom životu. Kada kažem, ne mislim samo na izvršnu vlast, već isto tako mislim i na opozicione lidere koji su tada glasali o skupštinskoj deklaraciji i očigledno je da je ona tada bila produkt određenih političkih trgovina i tome slično. Međutim, danas imate jednu prilično smiješnu situaciju da utemeljenje i želja građana za ekološkom državom je itekako prisutna, itekako odomaćena, ali generalno imate problem zato što isti oni koji su donijeli tu odrednicu se maksimalno trude da upravo to ne primjene u praksi. Opet se vraćamo na profit koji je generalno problem jer normalno je kada ste u izvršnoj vlasti apsolutno morate slijediti interes građana i javljaju se upravo te problematike uslijed uticaja pojedinih veoma, veoma moćnih lobija. Međutim, ja moram biti optimista iz prostog razloga što čvrsto vjerujem da je ta ideja dominantna u Crnoj Gori, da je ta ideja upravo prava ideja za budući razvoj Crne Gore, je ne treba zaboraviti da ekološka država ne podrazumijeva samo primjenu ekoloških standarda koje mi u praksi još uvijek nijesmo primili. Moramo biti na znatno višem nivou od sadašnje svijesti u Evropi. Tu upravo vidim najznačajniju ulogu kako nezavisnih eksperata tako i stručnjaka čija nam je pomoć itekako potrebna, ali sigurno i nevladinih organizacija koje su i do sada dale značajan doprinos realizaciji ove ideje. I to je ono što je jako čudno jer svakoj državi koja donese koncept razvoja neke zemlje na bazi izuzetnog uvažavanja svojih prirodnih resursa institucije sistema su upravo te koje bi trebalo da vuku te ideje, a sigurno građanska udruženja su dobrodošla. Ovdje se opet dešava taj paradoks, tako da zbog toga kažem da je vaša ocjena sigurno i više od toga, ali sam siguran da će u budućnosti ipak pobijediti taj koncept ekološke države Crne Gore jer sam siguran da je to jedini mogući budući pravac ekonomskog razvoja Crne Gore.
